Na atletskoj stazi na Višnjiku u srijedu je predstavljen Atletski klub osoba sa invaliditetom "Fortius" Zadar čiji je prvi i jedini član hrvatski reprezentativac 27-godišnji Vladimir Gašpar.
Vlado se atletikom počeo baviti u listopadu prošle godine, a u nedjelju nastupa na Europskom prvenstvu u atletici za osobe s invaliditetom u Berlinu u disciplini bacanja koplja. On će se za medalju boriti protiv pet najboljih natjecatelja u Europi u kategoriji F41 u koju spadaju osobe niskog rasta, do 145 centimetara visine.
- Visok sam oko 1,40, koplje je dugo 2,20, a ja sam na svom prvom ozbiljnom natjecanju u Splitu bacio 32,65 metara, laički nam Vlado objašnjava svoj uspjeh koji je rezultirao pozivom u reprezentaciju.
Vlado ima prirodni hendikep, osoba je niskog rasta, a prije atletike bavio se plivanjem.
- Treniram cijeli svoj život. Plivanje sam upisao sa 18 godina jer sam imao problema s leđima. Doktori su mi prepisivali lijekove, ali ja nisam želio postati rob tableta već na prirodan način riješiti svoje bolove i probleme. Nakon osam godina u bazenu odlučio sam da želim nešto više napraviti i postići u svom životu, a u atletiku sam ušao sasvim slučajno, govori Vlado.
Antu Rubešu, tajnika kluba "Fortius" poznaje iz osnovnoškolskih dana i upravo ga je on upoznao sa sadašnjim trenerom Edijem Stipićem.
- Edi je vrhunski sportaš i trener. Naša priča počela je u listopadu prošle godine, malo po malo i evo sada već iza sebe imamo neke rezultate. Moj prvi nastup bio je u Splitu na Croatia Openu gdje smo otišli provjeriti da li ja mogu uopće nešto više postići. Napravili smo zavidan rezultat, bacio sam 32,65 metara i od tada se nekako sve samo zakotrljalo.
U lipnju je Vlado nastupao na Grand Prixu u Parizu gdje je osvojio srebrnu medalju. Bio mu je to prvi nastup u dresu reprezentacije.
- Razlika između plivanja i atletike je nebo i zemlja. U bazenu sam kao riba, ne vidim i ne čujem što se događa oko mene. S druge strane, u atletici si svjestan svega u svom okruženju. Najveću tremu imao sam na natjecanju u Splitu jer je to bilo probijanje leda. Ali kada sam osvojio medalju u Parizu nisam sebi mogao doći. Par dana mi je trebalo da shvatim što sam napravio. Cijeli trud i rad pokazali su rezultat i to nastupajući pod grbom reprezentacije, sa osmijehom će Vlado koji trenira svaki dan, a sada najviše vježba na tehnici kako bi sve to što ljepše i brže izgledalo i, naravno, koplje što dalje odletjelo.
U nedjelju u 14 i 30 nastupa u Berlinu. Svoje protivnike već je istražio i svjestan je što ga čeka, ali kaže kako su mu najviše pomogle pripreme reprezentacije na kojima je bio nedavno na Bjelolasici.
- Tih deset dana s ekipom mi je trebalo. Timski duh koji je razvijen među nama je nešto neopisivo. Naporno smo radili, zezali se, ali i poticali jedni druge za nadolazeće prvenstvo.
I kad je slobodan, Vlado je stalno u pokretu. Voli igrati mali balun, ljeti mu je najdraže plivanje, a svakodnevno ga se može vidjeti i s njegova dva ljubimca, psima Pakom i Kanom.
Priča nam kako je nedavno iz šale pitao trenera u kojim sve kategorijama može nastupati jer kako se trenutno osjeća, želi sve.
- Cijeli život treniram. Želim širiti vidike. Uz koplje sam počeo trenirati i bacanje kugle i diska. Rezultati u bacanju kugle na treninzima su mi za sada vrlo dobri, tako da je moguće da uskoro nastupim u još jednoj kategoriji, govori Vlado dodajući kako mu je san kao i svakom sportašu nastup na Olimpijskim igrama, ali do toga ima još puno rada.
Po postignutim rezultatima trenutno je deveti na svijetu u bacanju koplja, a kako bi mogao razmišljati o Olimpijadi potrebno je da uđe među prvih pet.
- Kroz cijeli život sam se borio zbog svog hendikepa. Jednom kad se naučiš boriti za tebe druga opcija ne postoji i ništa te ne može shrvati. Želim osvojiti sve što mogu i svojim trudom i rezultatima pokazati svima tko sam i što sam. Mislim da će u Berlinu biti sve dobro, spremni smo. U Zadar ću se vratiti s medaljom, samo još neznam kojeg sjaja će biti, poručuje Vlado u pobjedničkom duhu.