- Pitala me: "A što mi možemo napraviti? Kome i na koji način možemo uljepšati dan, pomoći ako treba? Sigurno ima načina." Gledao sam je, Kristinu, moju suprugu. Bila je osupnuta i fascinirana nesebičnom pomoći koju su tada jednoj djevojčici pružile Zadranke organizirane na društvenoj mreži. I nevjerojatno, kad me to pitala, točno sam znao što ću učiniti. Kao da je s neba pala ideja u tom trenu. Davat ću djeci satove gitare, ali besplatno. Onda ću napisati i moj udžbenik, zabavan, bit će djeca luda za njim. Napravit ću i karte za igranje, da, odlična ideja! Šašave karte za šašavu igru nakon koje će mi maleni znati sve note i akorde! I tako je i bilo - prisjeća se zadarski glazbenik Goran Kovačević vremena kada su prvi mali glazbenici k njemu počeli dolaziti besplatno. Zapravo ne k njemu, nego k njima, jer satove gitare daje u svom domu, gdje živi s obitelji. U dogovoru sa suprugom kliznim je vratima pregradio dnevni boravak i tako stvorio prostor za rad s djecom.
Nekadašnji član zadarskog benda "Zločesti reaktor" s kojim je na Zadar Festu nastupao četiri godine zaredom, Goran Kovačević, danas 56-godišnjak, svake nedjelje prima nekoliko grupa djece s kojima radi. Broj polaznika u svakoj grupi je zbog korone manji, ali s radom se ne prestaje. Kroz njegove satove gitare prošlo je do sada više od 160 djece.
- Zvale su mame i molile da ne prestanemo. Djeca razviju ljubav prema glazbi, neki nastave u Glazbenoj školi i ne nužno gitaru, važno je da se kod njih razvila ljubav prema melodiji, instrumentu... S njima je posebno raditi. Sve će naučiti, samo treba imati put do njih - kaže Goran.
Njegove igraće karte su posebno popularne, bodovi se u igri skupljaju po broju snizilica i povisilica, pa su djeca ponosna kad pobijede. A udžbenik, odnosno "Gitara - ništa lakše, početnica za gitaru" je nastajao, kaže Goran, u suradnji s djecom.
- Nastajala je kroz godine i već dugo s njom radimo, izuzetno je zabavna i iz nje se lako uči. Sada je već toliko u upotrebi da bih volio da se tiska, bila bi vrlo korisna - kaže autor dvjestotinjak pjesama, koje se mogu naći na njegovom kanalu na YouTubeu.
Osim gitare, Kovačević svira mandolinu, bas gitaru i klavijature.
Obitelj Kovačević je zapravo primjer kako se sve može: na početku su imali samo ideju i nisu znali kako nabaviti osnovnu opremu za podučavanje djece; preko društvenih mreža i Facebook grupa Srce zadarsko i Marjane Ikić došli su do prvih gitara, a onda se uključio i Nado Bajlo iz "Intrada" koji je te stare donirane gitare popravljao i dovodio ih do besprijekornog zvuka.
- Ništa bez Nada ne bismo napravili, jer rabljene gitare su stizale u svakakvim stanjima. Preko humanitarnih grupa tražili smo i futrole za gitare, žice... Sve je išlo odlično i vrlo brzo sam mogao djetetu koje mi dođe na prve satove sve dati da ponese kući: gitaru, futrolu i Početnicu. Tako su vježbali i jedva čekali nedjelju da mi dođu pokazati kako su dobro uvježbali melodiju. Počnemo zabavno, na primjer tonom vatrogasnih kola, tu se koriste samo dvije žice, pa prijeđemo na minijature "Sretan ti rođendan" ili melodiju iz "Lud, zbunjen, normalan". To im odmah razbije tremu - kazao je Kovačević.
Karte koje je napravio za lakše učenje glazbene teorije su zaštićene pod imenom "Gornove karte"; Kovačević od 2011. koristi pseudonim Gorn. Za Početnicu, pak, kaže, da je u pisanju prihvaćao puno sugestija djece, pa da je čak i sebično reći da ju je sam napisao.
Kako god bilo, malim glazbenicima treba Početnica, treba je dati tiskati, a Zadar treba ljude poput Gorana. To dvjestotinjak djece već jako dobro zna.
