Zadar je oduvijek bio biciklistički grad. Idealan je za vožnju biciklom. Od mladih do starih, svi voze bicikl, možda zbog konfiguracije grada koji se nalazi na prilično ravnom terenu, a možda i zbog povijesne tradicije biciklizma, uglavnom – mnogi Zadrani svih generacija su na biciklu. Od škole do bolnice, socijalnih ustanova, sve to ljudi obavljaju biciklima. Ispred zadarskih škola može se vidjeti na stotine parkiranih bicikala. Šteta je što nema više biciklističkih staza uz gradske ulice, mada se i na tom planu zadnjih godina polako mijenja situacija. Zadar je povezan s Ninom i Virom biciklističkom stazom, a i nove se ulice projektiraju s obaveznim stazama za bicikliste, što već postaje uobičajeno.
Zadar je davno postao biciklistički grad, puno prije nego košarkaški za koji se obično usko vezuje. Uskoro će se obilježiti 140 godina zadarskog biciklizma, a Biciklistički klub Zadar skoro u isto vrijeme „puni“ 25 godina klupskog rada pod tim imenom. Kontinuitet biciklističkih klubova u Zadru seže puno dalje u prošlost, sve do daleke 1882. godine i početaka zadarskog biciklizma kad je osnovan Veloce Club Zaratino, potom poslijeratni Bicklistički klub 1. maj, da bi 1996. godine klub obnovljen kao Biciklistički klub Zadar koji u svom grbu ponosno drži istaknutu 1882. godinu.
Korijeni biciklizma ostali su za vrijeme talijanske vladavine Zadrom vrlo jaki, jer je biciklizam bio popularan sport u Italiji, što se prenijelo i na Zadar i zadržalo do novijih vremena. Od 1945. godine zadarski biciklizam obilježio je Josip Bajlo Bumba, nastavio je Šime Bajlo, pa preko Stipčevića, Fatovića, Dundova, Boškovića, Kotlara sve do mlađih generacija koje su stasale u neovisnoj Hrvatskoj, među kojima su se istaknuli Maja Perinović i Nicolas Gojković koji su postigli međunarodne karijere.
Biciklistički klub Zadar već duže vrijeme u potpunosti dominira u mlađim kategorijama natjecatelja u čitavoj Hrvatskoj. Njihovog juniora Nicolasa Gojkovića uočili su Talijani i ponudili mu ugovor da vozi za jedan talijanski klub, dok je trener BK Zadar Šibenčanin Ante Radić ovih dana dobio poziv da bude trener Ženskoj biciklističkoj reprezentaciji Kuvajta, što je dokaz da BK Zadar ima juniorsku školu, stručnjake, vodstvo kluba i rezultate na svjetskom nivou. Sve to nekako ostaje u sjeni „razvikanih“ sportova kao što su košarka, nogomet i drugi, ali dosezi BK Zadar su vrlo visoko, mada rade u uvjetima i budžetom koji su daleko ispod onih u Europi i svijetu.
- Sve je to počelo 1996. kad su entuzijasti koji su se prije bavili biciklizmom, opet pokrenuli klub. Svaki je početak bio težak, rezultatski i financijski. Da biste stvorili seniorku kao što je Maja Perinović ili juniora kao što je Nicolas Gojković, potrebno vam je razdoblje predanog rada od šest do sedam godina. Od 1996. do 2008. u tri mandata predsjednika BK Zadar Branka Boškovića osvojeno je samo šest državnih medalja. Aspekt tada nije bio stavljen na rezultat. Od 2008. godine kad sam došao na mjesto tajnika kluba, zatim 2012. godine kad je Božidar Kotlar preuzeo mjesto predsjednika kluba i osobito od 2014. godine kad je Ante Radić došao na mjesto trenera, rezultati su značajno narasli. U odnosu na šest medalja u razdoblju 1996-2008, od 2009 -2021 je osvojeno 220 medalja na hrvatskim nacionalnim prvenstvima. Godine 2017. i 2019. BK Zadar proglašen je od Hrvatskog biciklističkog saveza najboljim cestovnim klubom Hrvatske. To se poklopilo i s financijskom potporom Grada Zadra, trener je stavljen na plaću Grada i to je bilo ključno. Trener koji je pod plaćom da se bavi djecom, a ne volonterskom funkcijom, to je osnova na samo za biciklizam, već i za sve druge sportove ukoliko je to moguće – kaže tajnik BK Zadar Neven Pavić koji je i sam veliki zadarski biciklistički entuzijast i jedan od najzaslužnijih za procvat BK Zadar.
Trener Ante Radić već je sedam godina profesionalni trener i svakodnevno upravlja sportskim karijerama 15-tero djece, od treninga, prehrane, spavanja, školskih obaveza… Na sve se pazi i koordinira kako bi se polučili najbolji rezultati, u biciklizmu, ali i u školi i općenito u životu.
- Što idu stariji, to je moja uloga veća. Djeca većinu svih potrebnih preduvjeta za treninge dobiju od kluba, što je velika prednost u odnosu na moje početke kad sam ja počeo trenirati. Dobiju vrhunski bicikl, stručno vodstvo, opremu i pratnju za trening, plaćene troškove putovanja na natjecanja itd. Uvjeti su zbilja jako dobri, klima i podneblje Zadra također, jedino što nam nedostaju – brda. Imamo ih, ali su daleko 40-tak kilometara od Zadra. Sve utrke po Europi iziskuju veliku snagu koja se puno lakše utrenira na brdskim treninzima. Interesantno, ali naša su djeca dobri brdaši bez obzira na pomanjkanje blizine brda. Svake godine na Učkoj imamo po jednog ili dva pobjednika, što je dosta dobro – kaže trener Radić.
Talenata ima zbilja puno. Nicolas Gojković (17), trenutačno najbolji hrvatski junior, otišao je, kako rekosmo, početkom prošle sezone u Italiju koja mu može pružiti uvjete za stasanje u svjetskog vozača. Trener Ante i dalje radi s njim, ali prema planu Talijana. Vozi njihove utrke, nosi njihovu opremu. I dalje ide u školu MIOC u Zadru, ima dosta obveza tako da nije lako sve sukladiti, jer svako malo odlazi u Italiju, na pripreme i utrke, ali ipak, može se, iako ima i obveze sa Hrvatskom reprezentacijom. Osim njega tu je i Luka Škara (15) koji zadnjih tri-četiri godine osvaja sve što se može osvojiti. U Hrvatskoj i Sloveniji, svugdje je vrhunski i njegov je put sličan kao i Nicolasov. Juniorskih utrka u Hrvatskoj gotovo da i nema, tako da su problem putovanja na utrke po Europi zbog organizacijskih troškova i vremena. Tu su i dvije djevojke Marta Serapiglia (14) i Ema Vujasin (13) koje tek trebaju pokazati svoj puni potencijal. Noa Jolić Mustać (14) prvak je Hrvatske u kategoriji do 15 godina, iduće godine prelazi u kadetsku kategoriju U17, tako da će BK Zadar imati zbilja jaku kadetsku ekipu, s dva najjača kadeta Hrvatske, Škaru i Nou kao temelje kadetske reprezentacije Hrvatske dogodine.
Biciklizam je zahtjevan sport. Juniori imaju šest puta tjedno trening, od dva do četiri pa i pet sati. Ti se treninzi sa satnicom i kilometrima akumuliraju u nogama, pa im je podnošljivije kad dođu na jednu utrku od 120 kilometara. Voze se dionice prema Viru biciklističkom stazom, cestom prema Zračnoj luci kod Zemunika, prema Svetom Roku i drugim dionicama. Razdaljine se penju sa uzrastima, za juniore je standard do 140 kilometara po svakom treningu, s tim što su još važniji sati treninga nego kilometri koji mogu varirati zavisno od konfiguracije terena. Utrošak energije je velik, ali to su mladi organizmi koji se brzo regeneriraju, kažu nam u klubu. Mlađi se uzrasti obavezno trener prati na cesti, biciklom ili automobilom. Većina su odlikaši i uspijevaju usklađivati obveze u školi i u sportu. Tko prođe biciklizam, malo tko neće uspjeti kasnije na fakultetu, jer dobiju upornost, nauče se trpjeti, dobiju izdržljivost za izazove s kojima će se suočiti.
Ipak, bez konkretnog proračuna nemoguće se baviti biciklizmom. To je razlog zbog kojega mnogi klubovi u Hrvatskoj propadaju. BK Zadar raspolaže s proračunom od 200 tisuća kuna s čim mogu pokriti zahtjeve kadetske kategorije, a za juniorski tim trebalo bi imati godišnji proračun od još barem 100 tisuća eura, kaže nam tajnik Pavić.
- Bilo bi lijepo da mi možemo ispratiti juniore do kraja, ali za to bi trebali imati dva trenera, još jedan kombi... Trenutno imamo 30 bicikala, u prosjeku svaka je vrijedna 10 tisuća kuna. Upravo ovih dana raspisujemo upis novih članova, tako da ćemo imati oko 20 djece u pogonu. Na trke možemo kombijem povesti 12 djece, s dva vozača, to nam je „domet“. Sve ostalo vuče dodatna ulaganja. Kad dolaze vodeće slovenske ekipe u Hrvatsku, oni dođu s tri kombija, dva automobila, dovedu njih 25 natjecatelja, imaju selekciju... Financije su ključ svega. Ima klubova koji se baziraju na jednom djetetu, gdje roditelji financijski to vuku. Kad ode to dijete dalje, s tom pričom je gotovo. Mi idemo drugim pristupom, da dobijemo u mladom pogonu nekoliko imena koji se onda mogu otisnuti dalje. Njihov talent, glava, roditelji i podrška kluba, ključ su uspjeha – kaže Neven koji je i sam stručnjak za bicikle, pa brine za servis i održavanja, ali ključan je i za cjelokupnu logistiku i funkcioniranje pogona.
Bez Nevenovog entuzijazma i ljubavi prema klubu sve to ne bi funkcioniralo kao sad, uvjerava nas trener Ante. Kad je 2008. godine Neven došao u klub, nije bilo članova, niti djece. Praktično je krenuo od nule, da bi sad Zadrani došli u situaciju da su najbolji u Hrvatskoj. Koji je idući korak, što je daljnji izazov?
- Idemo dalje, u stvaranje mladih vozača. Ne gajimo nade da možemo imati seniorsku ekipu. Onog trenutka kad vam se dogodi ta iluzija, u velikom ste problemu. To su megalomanski planovi. Naša realnost je kadetska ekipa, mada ćemo se naći za dvije godine u situaciji da ćemo imati i odličnu juniorsku ekipu. Trenutno imamo dva kadeta koji će preći u juniore, a imat ćemo još dva juniora koji nisu iz Zadra: Vinko Bulum se preselio sa Hvara i živi u Đačkom domu, upisao je Strukovnu školu baš iz razloga jer se želi baviti biciklizmom. Drugi momak je Ian Peran s Raba, vozi cijelu sezonu za nas i on se planira preseliti u Zadar. Odabrali su BK Zadar zbog naših kvaliteta i žele voziti za nas. Imat ćemo četiri do pet juniora i to jakih. Imamo Nou u 2007. godištu koji je prvak Hrvatske, imamo u 2009. godištu dečke koji su prvaci Hrvatske. Ove sezone BK Zadar je pokrio sve četiri mlađe kategorije: početnici U13, početnici U15, kadeti, junior Nicolas pred kojim je možda i seniorska karijera… Imamo cijelu tu mladu gardu koja je najbolja u Hrvatskoj. Već sad imamo situaciju da se nemamo s kim natjecati u Hrvatskoj. Prisiljeni smo ići vani da bi imali kvalitetne utrke. Prerasli smo Hrvatsku. Dosta nam djece iz Dalmacije šalje molbe da ih primimo u klub, ali ih ne možemo sve primiti tako da moramo birati samo one najtalentiranije. Rezultati takvog rada su stigli, samo u zadnjih sedam godina klub je osvojio više od 150 medalja. Izdominirali smo Hrvatsku u mlađim kategorijama i tu nam ne može doista nitko ništa. Cilj nam je osigurati kvalitetnije prostorije, trenutno smo u privremenim gdje nemamo niti vode već 20 godina. Nadamo se da će predsjednik kluba Božidar Kotlar u razgovoru s Gradom Zadrom to uspješno riješiti. Obljetnica 25 godina BK Zadra i 140 godina zadarskog biciklizma odlična su prigode da se Grad posveti tom pitanju. Mladi zadarski biciklisti to sigurno zaslužuju – zaključuje tajnik BK Zadar Neven Pavić.