Priča je, zapravo, nevjerojatna.
Tamo negdje 60-ih godina prošlog stoljeća skupina djece iz benkovačka kraja u ostacima srednjovjekovne utvrde Klićevica pronalazi komad bronce. Bio je težak oko 100 kilograma pa su ga prvo pokušali utržiti. Na sreću bezuspješno, jer im je u zamjenu za težak komada metala ponuđen samo - sladoled.
Jedan od dječaka zato ga je odnio kući gdje je idućih 40 godina pridržavao vrata jednog kokošinjca. Tamo bi vjerojatno i ostao da početkom 1990-ih nije završio u Zavičajnom muzeju u Benkovcu, u rukama skupine arheologa, pravih pasioniranih istraživača koji su 2011. godine objavili senzacionalno otkriće.
Benkovački komad bronce zapravo je trocijevni top iz 15. stoljeća, napravljen prema skicama renesansnoga genija Leonarda da Vincija!
Koliko je poznato, ovo je jedini originalni primjerak na svijetu izlijevan baš po Da Vincijevoj skici, jer je onaj koji se nalazi u njegovu Muzeju znanosti i tehnologije u Milanu, replika napravljena u naše vrijeme.
- Do ovog našeg otkrića mislilo se da je ta replika sve što postoji. Ali top i sva građa pronađena uz njega - majolika keramike, stakla i drugih materijala iz druge polovice 15. stoljeća - nesumnjivo potvrđuju o čemu je riječ. Još kad smo se dokopali Codex Atlantius, knjige Leonardovih ideja gdje pod brojem 929 stoji nacrt trocijevnog topa po kojemu je napravljen, mjesta sumnji više nije bilo. Zbog opasnosti koja im je u to vrijeme prijetila od Osmanlija, Venecija je tada angažirala Da Vincija za izradu novih fortifikacijskih i obrambenih sistema. A povijesni izvori kažu kako je utvrdu Klićevica, gdje je top pronađen, baš u to vrijeme preuzela Venecija. Ne znamo koliko je puta korišten, ali iz njega se pucalo prije nego je eksplodirao. I onda je, tako uništen, ostavljen na Klićevici da stoljećima čeka mlade Indiane Jones iz benkovačkog kraja da ga pronađu. Fenomenalna priča. A sada je top konačno dobio i dostojno mjesto koje mu pripada - govori nam Marin Ćurković, ravnatelj Zavičajnog muzeja u Benkovcu dok nas vodi prema najvrjednijem i najekskluzivnijem eksponatu koji ima ovaj muzej u friško obnovljenom benkovačkom Kaštelu.
Na najvišoj točki grada Benkovca, na najvišoj koti samog Kaštela, baš na mjestu gdje su nekad bile puškarnice kojima se branila utvrda, kao šlag na kraju male, ali vrijedne muzejske zbirke, jedini Da Vincijev top na svijetu sada ima mjesto kakvo zaslužuje.
A i Benkovac konačno ima muzej kakav zaslužuje.
U lipnju ove godine, nakon opsežnih radova, svoja vrata ponovno je otvorio Zavičajni muzej u Kaštel Benkoviću. U potpuno preuređenom postoru, u 11 izložbenih dvorana, na moderan i interaktivnan način kakvim se danas mogu pohvaliti veliki muzejski centri, prikazana je bogata povijest ovog kraja na jednom mjestu. Benkovac je spona Ravnih kotara, prostora poljoprivredne, vinarske i maslinarske tradicije te surovosti Bukovice, njezina kamena i stočarstva.
- A mi u ovdje u muzeju pričamo priču o čovjeku na tom prostoru koji je oduvijek bio na križanju puteva: na pola puta od Nina do Knina, od Biograda do Obrovca. Ovdje su se križale tri vjere, samo u zadnjih 200 godina ovdje se promijenilo deset država. Baš zbog takvog položaja, Benkovac je uvijek bio primarno trgovački grad, a najživlji ostatak te tradicije i danas je nadaleko poznati Benkovački sajam - govori nam Ćurković dok nas vodi kroz izložbene dvorane.
U jednoj od dvorana, kroz stare razglednice, osobne dokumente i predmete, prikazan je razvoj ovog kraja poznatog i po eksploataciji ruda, kamena i proizvodnji duhana. Urbano središte, današnji grad, razvilo se kasnije u 19. stoljeću, a jezgra je bio upravo Kaštel obitelji Benković iz 15. stoljeća gdje je danas smješten muzej. Počeci sakupljanja zbirke iz ovog, arheološkim nalazištima prebogatog kraja, datiraju na kraj 19. stoljeća.
Ovdje je drevna metropola Asseria, sredjovjekovna utvrda Klićevica, arheološki biseri Nadin i Karin te preko 180 drugih lokaliteta. U samom centru Benkovca pronađeno je pet kuća iz vremena 6.000. godina prije Krista. Svi nalazi sakupljali su se u Kaštelu, koji je otkupljen i obnovljen 70-ih godine prošlog stoljeća. I tu negdje počinje priča o Zavičajnom muzeju koji je službeno osnivanje dočekao 2007. godine - govori nam Marin koji je u Benkovac došao godinu kasnije.
Posla je bilo kao u priči, trebalo je sve postaviti na noge, a on sam samcat u toj misiji.
- Imali smo zbirku i Kaštel koji nije obnavljan zadnjih 50 godina, što znači da je bio potpuno neadekvatan za njezin smještaj. I zato smo, korak po korak, krenuli u obnovu. Imali smo sreće što smo od 2014., kada smo počeli pa do 2019. godine, imali stalnu financijsku potporu Ministarstva kulture i Grada Benkovca pa smo uređivali projekt po projekt. Prvo depo, pa upravnu zgradu, pa multimedijalnu dvoranu s lapidarijem. I onda nam se, kao dar s neba, dogodio Intervencijski plan Grada Benkovca, veliki europski projekt u kojemu je naš muzej prepoznat kao jedan od 12 projekata. Tada, zapravo, kreće prava i velika obnova Kaštela i zbrike, taman u vrijeme kada je muzej zbog pandemije morao biti zatvoren - prisjeća se Ćurković.
I onda, svega nekoliko dana prije blagdana Svetog Ante kada Grad Benkovac slavi svoj rođendan, završen je taj veliki posao koji su na svojim leđima iznijela slovom i brojkom dva muzejska djelatnika. Oba Ćurkovića specijalizirana za povijest. Marin od samog početka i mlađi Mate koji je kao pojačanje stigao prije četiri godine. Obojica vuku korjene iz ovog kraja i ponosni su na veliki posao koji su odradili.
- Kad doživite da Benkovčani u Benkovcu pričaju kako im je muzej fenomenalan, onda znate što ste napravili. Benkovac je ovo zaslužio. Dugo je vremena bio omalovažavan, a baš ovdje je, ljudi moji, jezgra stare kulture. Meni je žao da nam djeca idu po svijetu, a ne znaju svoje dvorište. Učiti o knezu Branimiru, ili o nacionalnoj priči, a ne vidjeti Šopot, nema puno smisla. Zato u muzeju želimo puno djece i mladih kojima će ova muzejska građa, bas zahvaljujući modernoj tehnologiji, sada biti puno bliža. Neka uče o vlastitoj povijesti, ali neka žive u budućnosti. Nemojmo se sramiti ruralnog razvoja i onoga što jesmo. Jer to je naše bogatstvo- poručuje Marin Ćurković.
A misao vodilja ove lijepe benkovačke priče, po svemu drugačije i posebne, upravo je sadržna u toj poruci.