"Bečki dječak" iz Petrčana Duje Stanišić: Za dlaku sam, zbog južine, izbjegao teroristički napad na mjestu gdje sam trebao pjevati...

Školovani tenor, operni, ali i klapski pjevač, zvijezda talent showa, nezavisni političar, mjesni aktivist… Sve je to i još puno toga Duje Stanišić, Petrčanac s bečkom adresom, gdje školuje svoj glas i već nekoliko godina živi na relaciji Beč – Petrčane pokraj Zadra.

Duje se nedavno u Beču zamalo zatekao na mjestu terorističkog napada.
– Street art scena je u nekim europskim gradovima, a posebno u Beču, iznimno kvalitetna, pa sam baš taj ponedjeljak, i to do 20 sati, trebao pjevati na trgu Schwedenplatz, na kojem se dogodio napad. Ipak nisam pjevao i drago mi je da sam izbjegao taj napad – sjeća se Duje.

Tenor 'od rođenja'

Kako je poslije objasnio, Beč daje dozvole za ulične nastupe, i to za vrijeme i lokaciju, tako da se točno zna kad netko negdje može nastupiti. On je tražio i dobio dozvolu toga dana od 18 do 20 sati na Schwedenplatzu, nekoliko metara dalje od mjesta gdje je terorist teško ranio policajca. Kako je poslije kazao medijima, nije se osjećao dobro i – odustao je od nastupa. U zraku je bila neka južina, osjećala se vrućina, okrenuo se i otišao kući. Poslije je čuo da je "za dlaku" izbjegao zateći se na mjestu terorističkog napada…

– S obzirom na to da je Beč jako miran grad, taj je događaj sve jako uznemirio, ali već nakon nekog vremena grad se vratio u normalu. Ljudi se još uvijek boje i primjetno je manje ljudi u kasnijim večernjim satima – kaže nam. Primjećujemo da mu se ipak ne govori puno o tome. Više voli govoriti o Beču kao izuzetnom mjestu za život i glazbu, u kojoj on uživa, i to podjednako u opernom pjevanju, klapskim izvedbama i zabavnim pjesmama.

Školovani tenor, Petrčanac s bečkom adresom, što to točno znači? – pitamo ga.
– Pa tenor sam "od rođenja", a već tri godine studiram u Beču solo pjevanje, pa se može reći i da sam školovan. Uvijek sam volio razne glazbene stilove i često sam se spretno okušavao u njima. Oduvijek volim operu zbog toga što su slušatelji najviše fokusirani upravo na glas, ne toliko na glazbu i scenski nastup. Kako imam tzv. veliki vokal, što bi značilo da mogu proizvesti pjevački ton s puno decibela, onda mi je, naravno, godilo kada bih pjevao operu i koristio puni potencijal svoga glasa. U klapskom i pop pjevanju ipak se puno više treba prilagođavati bendu, odnosno pjevačima – ističe.

Uči(o) od najboljih

Zanima nas gdje živite u Beču, kako izgleda vaš uobičajeni radni, odnosno školski dan?
– Donedavno sam živio u širem centru Beča, a radni dan otkad se pojavio koronavirus – zapravo baš i ne izgleda – našalit će se Duje.

– Do pandemije koronavirusa u pravilu sam pet puta tjedno imao vokalne probe s mojim profesorima, uz dodatne probe za određene projekte za koje smo se pripremali. Tako sam, na primjer, cijeli rujan i listopad prošle godine svaki dan pohađao i probe za predstavu "Der Fliegende Hollander" velikana opere Richarda Wagnera. U Beču sam cijelo vrijeme privatni student, najprije Petera i Silvije Edelmann, koji su profesori na MDW akademiji, odnosno Richard Wagner Conservatoryju, poslije sam radio s dugogodišnjom solisticom Bečke opere Alexandrom Reinprecht, jednom od najboljih profesorica Claudijom Viscom, također sam radio s proslavljenim svjetskim baritonom Ricardom Servilleom u Genovi, odnosno jednim od najvećih tenora svojeg vremena Salvatoreom Fisichellom u Cataniji na Siciliji.

Školovanje je vrlo dinamično i, osim studiranja solfeggia, talijanskog, francuskog, ruskog i, naravno, njemačkog jezika, najveći je fokus na pjevačkoj tehnici, koja je u cijeloj priči ipak najvažnija – kaže Duje.

Nažalost, korona je nezaobilazna tema i u Beču...
– Epidemija koronavirusa u Beču je, kao i svugdje, na vrhuncu od izbijanja korona-krize, ali ljudima je sve više jasno kako je neminovno da ćemo se u razdoblju od nekoliko godina svi zaraziti. U Austriji jako negoduju ugostitelji, hotelijeri te kulturno-umjetnički sektor, ali, kao i u većini zemalja, problem je opterećenost bolničkog sustava, koji bi bez mjera jednostavno bio u kolapsu – ističe.

Često putuje na relaciji Petrčane – Beč. U pravilu taj put prevaljuje jednom mjesečno, s tim da veliki dio ljeta provede u rodnim Petrčanima.
– Kad nisam u poslovima obrezivanja maslina i cijepanja drva, najčešće skladam, vježbam vokalnu tehniku i uživam u kuhanju veganskih i vegetarijanskih jela – ističe.

Ivčićeva pjesma

Osim školovanja za tenora, aktivan je i u drugim oblicima glazbe.
– Klapskom a cappella pjevanju dao sam deset godina svojeg života i to će zauvijek ostati moja najveća ljubav. Bio sam suradnik komercijalnih klapa "Cambi", "Rišpet", "Maslina" i drugih, a još od malih nogu pišem svoje pjesme. Trenutačno radim na završavanju svojeg prvog albuma "Jubav dovika", koji ću, nadam se, promovirati početkom sljedeće godine. Pjesma kojom najavljujem svoj album obrada je malo poznate pjesme "Dolazim" našeg Tomislava Ivčića, a pjevam je u suradnji s mojim prijateljem Stipom Štrkljem, zabavljačkom grupom "Kaleta" i grupom "Dilema", za koju smo spot snimali u caffe baru "Dišpet" i na našoj Kalelargi – govori Duje, koji, osim priprema za promociju albuma, radi i na nastupu za "Doru", snimanju pjesama za Splitski i Šibenski festival, pripremama za veliko pjevačko natjecanje "Tenor Vinas" u Barceloni...

– Uza sve to, pokrećem i svoj kulinarski YouTube kanal "Tenor in the kitchen", namijenjen stranom tržištu, u kojemu ću se baviti pretežito mediteranskom veganskom kuhinjom i s kojim ću pokušati svim ljudima približiti bob s brmbečom i koromačem te ostale mnogobrojne recepte naših predaka.

Koga biste istaknuli kao dobre vokale na našoj sceni? S kim biste rado snimili neki duet? Priželjkujete li profesionalni angažman u nekom hrvatskom opernom kazalištu ili ansamblu?
– Smatram da u Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji, ima mnogo odličnih pjevača i glazbenika. Tomislav Bralić, Krešo Perović, Denis Maričić i Đani Maršan naši su Zadrani koji pripadaju samom pjevačkom vrhu u Hrvatskoj, a naravno da ima i puno mojih kolega koje ne mogu ni nabrojiti. Volio bih napraviti duet s Tomislavom Bralićem i klapom "Intrade", koja je jedna institucija hrvatske estrade. Mislim da mi trenutačno nije potrebno ulaziti u operni ansambl u nekoj od naših opernih kuća jer imam kvalitetu za nešto više. Možda u smiraju pjevačke karijere, za dvadesetak godina... A za neku solističku rolu u opernim kućama Hrvatske nikad ne reci nikad – kaže Duje, koji nam je rekao i nešto više o svojem bavljenju klapskom pjesmom.

– Počeo sam 2007. godine pjevati u klapi "Kožino" i još sam uvijek njezin član. Također sam pjevao u klapama "Krševan", "Kontrada", "Kaleta", te u komercijalnim klapama "Niko", "Cambi Kaštel Kambelovac", "Maslina", a također sam i kao klapski voditelj vodio brojne klape i zborove. Smatram da je dubrovačka klapa "Kaše" trenutačno možda najzanimljivija skupina u Hrvatskoj – primjećuje.

Koči nas HDZ

Njegova aktivistička strana najviše je došla do izražaja kad je kao predsjednik Mjesnog odbora Petrčane zatražio njihovo odvajanje od zadarske Turističke zajednice i osnivanje vlastite, kazavši, među ostalim, da su izdvajanjem u proračun TZ-a Zadra Petrčanci "platili" kontroverzan nastup Rite Ore u Zadru.

Kako je završio taj zahtjev?
– Upozoravajući na mnoge anomalije u našem društvu, govorio sam i o sramotnom odnosu Turističke zajednice grada Zadra prema Petrčanima, koji se odvija otkako je HDZ "došao na svijet" 1991. godine. Tako ću reći da je izdvajanje Petrčana iz okvira grada Zadra moj osobni, a vjerujem i životni projekt svih Petrčanaca, kako bi naše mjesto dobilo ono što zaista zaslužuje. A osim financijskog dijela, možda je važnije i vodstvo koje će raditi na korist, a ne na štetu mještana Petrčana. Za sada nam je Ministarstvo turizma na inicijativu stranačkih kolega iz Zadra odbilo zahtjev za izdvajanjem iz Turističke zajednice grada Zadra.

A bunt Petrčanaca zbog nerazumljivo visokog zida na mulu u Petrčanima?
– Završio je isto kao i sve naše inicijative i protesti koje smo organizirali žaleći se na nerazumne odluke vodstva grada Zadra, odnosno HDZ-a. Ukratko, napravljen je "mali milijun" propusta u projektu petrčanske nove rive. Ali s obzirom na to da znamo da vrana vrani oči ne vadi, onda je vladajuća klika, umjesto da napravi male preinake na sramotno lošem projektu i zadrži ovce na broju, a vuka sitim, odlučila ignorirati naše apele i nabildati mišiće na mještanima Petrčana. Da bi stvar bila još gora, nakon prosvjeda Petrčanima su oduzeta i prenamijenjena već osigurana i uplaćena državna sredstva od oko pet milijuna kuna namijenjenih za izgradnju treće faze petrčanske rive, koja vjerojatno nikad neće biti izgrađena. A za apsurd cijele situacije, pogodite koja stranka pobjeđuje i na parlamentarnim i na lokalnim izborima u Petrčanima? – gorko će Stanišić.

Bitka za budućnost

Namjeravate li se nakon svega opet angažirati na mjesnoj političkoj sceni?
– Ratovi se više ne vode kao nekada, a moć se više ne ostvaruje oružjem i krvlju, nego zakonima i propisima, odnosno njihovim zaobilaženjem i zloupotrebljavanjem. Apolitičan čovjek je ograničen čovjek i negiranjem važnosti politike u našim životima ne anulira se njezin utjecaj na nas. Biranjem ljudi koji nemaju obraza, morala i emocija na političke pozicije, te ponavljajući mantru "ma što će ti politika", odnosno odvraćanjem mladih i poštenih ljudi od toga da se uključe u politiku, stvaramo kliku koja nam donosi zakone koji su štetni i pogubni za naše društvo. Za 50 godina više neće biti bitno tko je na vlasti i hoće li se moći živjeti u pravednijoj i boljoj Hrvatskoj jer nas naprosto više neće biti. Uz već poznato iseljavanje mladih obitelji, naša demografska slika je pogubna i za tih 50 godina mnoga mala mjesta u Hrvatskoj bit će napuštena, a gradovi poput Zadra bit će pretvoreni u turističke resorte nalik na Mallorcu, u kojoj je fokus na turistima, a ne na domicilnom stanovništvu. S obzirom na sve, davat ću iskreno sebe koliko to budem u mogućnosti dok god mislim da imam nešto reći u svojoj državi i svome gradu, i smatram da bi svi samosvjesni mladi ljudi trebali iskoračiti i zauzeti se za sebe i svoju okolinu, jer ako budemo inertni i indiferentni kao do sada, i dalje će nas voditi žedne preko vode.