Anđela Bugarija: Cijeli život sanjala sam o danu kad ću nastupiti pod velikim šarenim šatorom!

Sigurno ste kao dijete barem jednom poželjeli biti dio neke cirkuske družine, putovati svijetom zajedno sa svojim kolegama klaunovima, žonglerima, akrobatima, mađioničarima i plesačima i zabavljati djecu i odrasle u raznim gradovima.

A baš je takvu neutaživu želju za životom u cirkusu imala i mlada plesačica iz Bibinja, Anđela Bugarija, kojoj bi, još kao djetetu, sve stalo kad bi se na televiziji pojavio cirkuski program.

-  Sjećam se kao jučer, u tom trenutku bi sva moja pažnja bila usmjerena na izvođače koji izvode vratolomije uz ekstremnu fizičku fleksibilnost, što me u potpunosti očaralo! Ja sam samo govorila da želim da me skupi neki cirkus i odvede sa sobom zauvijek ha, ha – prisjeća se Anđela ni ne zamišljajući da će jednog dana, u svom rodnom gradu, pred obitelji i prijateljima, nastupati za ni manje ni više nego Bečki cirkus!

S obzirom na to da trenutno živi i radi Zagrebu, nije joj bilo ni na kraj pameti da će u 29. godini nastupati za jedan cirkus, no kad je vidjela da se otvorio natječaj za mjesto profesionalnog plesača, jednostavno nije mogla odoljeti.

-  Želja je to koja u meni buja već nekih dvadesetak godina, stoga sam odlučila probati, vidjeti što će biti. I na kraju sam dobila posao! Osim mene, na natječaj se javila još jedna Hrvatica, Sara Šimić, koja je svoju diplomu zračne akrobatkinje stekla u cirkuskoj školi u Barceloni, i tako smo se, svaka u svojoj struci, pridružile Bečkom cirkusu koji gostuje po Hrvatskoj – ispričala nam je Anđela koja je posljednjih tjedan dana provela u Zadru, kod dvorane Višnjik, u velikom, šarenom šatoru jednog malog obiteljskog cirkusa s dugogodišnjom tradicijom.

- Otac i vlasnik je klaun, njegova je žena žonglerica, stariji sin je plesač i žongler, kći im je plesačica u zraku, a sad su dobili i malu bebu za koju sam uvjerena da će slijediti stope svoje obitelji – kaže Anđela koja i sama dolazi iz vrlo talentirane umjetničke obitelji.

- Tata je podučavao bibinjsko kolo u našem vrtiću i školi, a u kući nas je uvijek podučavao različitim plesovima. Mama je isto izvrsna plesačica, pa vjerujem da ima nešto i u genetici što je sudbinski utkano u mene. Počela sam plesti već od svoje pete godine. Uvijek su me podržavali u plesu i različitim sportskim aktivnostima. Vodili su me svaki dan iz Bibinja u Zadar na ritmiku i na balet u Glazbenu školu Blagoje Bersa. Oni su zapravo moji uzori i superjunaci, jer s četvero djece im nije bilo ni malo lako, a svima su nam pružili jednako! – ističe Anđela te dodaje kako u životu nikad nije odbijala naučiti nešto novo, drugačije, posebnije pa je možda i to razlog zbog kojeg je odmah dobila posao u cirkusu.

- Plesni stil mi nije bio bitan, jedino što je bilo važno jest da se krećem jer ja drugačije ni ne mogu postojati. Pokret je ono što me zanima, kao i svakodnevno testirati i pomicati granice svoga tijela i uma. Mislim da je najbitnije osvijestiti kako nije važno gdje živiš te što ljudi misle o tebi i tvojem zanimanju. Nekome je ples hobi, meni je način života – priznaje Anđela koja u Bečkom cirkusu zaista pokazala ono najbolje od sebe.

- Trenutno sam angažirana kao plesačica, tako da se pojavljujem tijekom nekoliko točaka unutar programa koji traje skoro dva sata. Moja glavna točka je akrobatski ples u kojem se miješaju različite prakse i iskustva koje sam objedinila u svoj plesni izraz tijekom svih ovih godina. U to spadaju razne plesne kombinacije u kojima sam više naglavačke nego na nogama ha-ha ! Nađu se tu svakakvi ludi stojevi, teški skokovi i zahtjevni premeti koji su oduvijek bili moje polje interesa. Mogu reći da istinski uživam u svakoj izvedbi! Kao plesač sudjelujem na otvorenju, orijentalno-trbušnom plesu, finalu u kojem se pojavljuju svi izvođači, a uskoro spremamo i nove zanimljive plesne točke – otkriva Anđela, priznajući da ju najviše veseli i pokreće publika, koja dolazi u velikom broju.

- U trenutku izvedbe vidim sva ta nasmijana lica, posebno ona dječja i mislim si kako je predivno što imam priliku uveseliti sve te ljude. To je privilegija! Najviše će mi ostati u sjećanju jedna gospođa kojoj je to bio prvi posjet cirkusu i nakon programa je došla do nas i rekla da je presretna jer ju je naša izvedba odvukla od svakodnevnih briga i problema, da ju je tako lako uvukla u naš svijet čarolije te da je od trenutka od kad se otvorio zastor potpuno postala dijelom našeg svijeta. Ima li ljepšeg poticaja od toga? – govori Anđela gotovo suznih očiju, uz široki osmijeh dodajući kako se sva životna žrtva uvijek na kraju isplati.

- Ne bih mogla izbrojiti sate koje sam uložila u sve ovo do sada... Čovjek treba biti ustrajan da bi izdržao, čak i onda kad se čini nemogućim doseći onaj zamišljeni cilj. Jako je teško bilo isfinancirati sve moje želje, posebno kad dolaziš iz nekog malog mjesta, poput Bibinja. Ali uvijek sam uz školu i treninge radila i druge poslove kako bi si mogla priuštiti dodatne seminare. Najiskrenije, nema tu nikakve tajne ni pravog recepta, tu samo vrijedi ona stara uzrečica: red, rad i disciplina. Treniraš, jedeš, spavaš, a uz to onda još pronađeš i vremena za obitelj, prijatelje i neke svoje male radosti. Oni pravi prijatelji me razumiju i ne ljute se kad se ne čujemo i ne vidimo dugo jer shvaćaju ovaj moj ludi tempo života i zato znam da će se mnogi pronaći u ovoj rečenici jer su i oni sami dio mog uspjeha. Kad si okružen pravim ljudima svi zadaci se lakše rješavaju – govori Anđela te dodaje kako joj se posao u cirkusu u 29. godini čini pomalo nestvarnim, no tvrdi „kad svoje tijelo i um treniraš bez obzira na uvjete u kojima se nalaziš, brišu se granice nemogućeg“.

I stvarno, uspješna Anđela je pravi primjer kad radiš nešto iz srca, kad stvaraš s ljubavlju, sve se magično poklopi da jednog dana ostvariš ono o čemu si, još kao dijete, samo sanjao.

Od apartmana je nastala dvorana!

Anđela je doslovno prije zaplesala nego prohodala. Već je s pet godina znala da želi ići na ples, a to je nastavila i kroz cijelu svoju srednju školu.

-  Kad sam krenula u srednju školu svojevoljno sam se upisala i na hip hop kod Lucije Mikas, profesionalne plesačice suvremenog plesa s diplomom iz Berlina. Mogu samo reći da je to najbolja odluka u životu! Ona je svima nama bila više od trenerice, bila je prijateljica i rame za utjehu, plakanje, motivaciju, ma što god ti je bilo potrebno, uvijek je bila tu. Često je zvala razne vanjske suradnike u svoju udrugu In flux, koja i danas djeluje u Zadru, te nam omogućila da se usavršavamo u različitim plesnim tehnikama. Tako da sam preko radionica i projekata stekla iskustva iz različitih urbanih stilova, suvremenog plesa, capoiere i sl. Možda je najzabavniji dio bio eksperimentiranje s breakdanceom i onda smo kao ekipa ljeti prezentirali svoje vještine kroz ulične street izvedbe. I da sva ta priča bude još bolja u istoj ekipi je bio i moj mlađi brat Roko, koji je od malog desetogodišnjaka, svakodnevnim radom, izbrusio svoj talent u pravo plesno čudo! Iznimno sam ponosna na njega – govori Anđela te napominje kako i tad, kad je ona krenula s plesom, i sad kad joj mlađi brat pleše, najveći problem je manjak plesnih prostora i dvorana u Zadru.

- Zato nam je naš dragi otac, koji zna koliko volimo i živimo ples, dao zeleno svijetlo da porušimo apartmane u kući i od njih napravimo dvoranu u kojoj smo mogli trenirati od jutra do mraka, a nerijetko se događalo da u njoj i prespavam. To je ipak moja oaza mira kojoj se stalno vraćam. Upravo sam u toj dvorani pokrenula plesnu skupinu Thunder u Bibinjama koju sam podučavala hip hop, a moj brat im je prenosio znanja iz breakdance-a. Išli smo na brojna natjecanja, nastupe i događanja – rekla je Anđela koja je u međuvremenu završila studij Predškolskog odgoja, što joj je tvrdi iznimno koristilo za metodički rad u plesu s djecom.

 - Posljednjih nekoliko godina iznimno me zanima partnerska akrobatika i acro yoga što me inspirira u stvaranju vlastitih plesnih materijala. Odlaskom na audiciju za Studij suvremenog plesa u Zagrebu stekla sam zvanje profesionalne plesačice suvremenog plesa. Studirala sam s kolegama s kojima danas radim u Umjetničkoj organizaciji Škvadra. Pišemo svoje projekte, stvaramo plesne predstave i prije svega postojimo tu uvijek jedni za druge kao prijatelji, a tek onda kolege. Ma nema ih svijet, to su unikati koje je sudbina spojila na jedno mjesto, a na nama je bilo da zajedno zagrizemo i zakoračimo zajedno na plesnu scenu – zaključila je Anđela uz široki osmijeh.