.jpg)
U okviru Tuna, Sushi and Wine festivala u Zadru u utorak, 7. veljače održano je zanimljivo predavanje pod nazivom „Zašto bi svatko barem jednom u životu trebao posjetiti Japan?“, koje je održala Gabrijela Vidić, asistentica na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Predavanje je bilo popraćeno slikama iz Japana, gdje je predavačica boravila kao stipendist Ministarstva vanjskih poslova Japana u sklopu programa MIRAI u listopadu 2017. godine. Svrha programa, koji se održava svake godine u dva ciklusa, širenje je međusobnog razumijevanja, jačanje intelektualne rasprave i izgradnja jačih veza među budućim liderima Japana i svijeta.
Gabrijela Vidić je s divljenjem govorila o gradovima koje je posjetila tijekom svog sedmodnevnog boravka u Japanu - o Tokiju, najvećem metropolitskom području na svijetu s 33 milijuna stanovniku, o Kyotu, gradu s tisuću hramova i o Hirošimi, gradu mira, kao i o japanskoj bogatoj nematerijalnoj baštini.
Pričala je o raznolikosti i bogatstvu namirnica koje se u Japanu svakodnevno konzumiraju, ali i o zdravim prehrambenim navikama Japanca, u kojima se prema mišljenju predavačice možda krije u prosjeku 9 godina duži životni vijek u odnosu na Hrvate.
Tijekom posjeta Japanu posebno ju se dojmila ljubaznost i srdačnost Japanaca. Iako stidljivo govore engleski jezik, vrlo su susretljivi prema strancima i rado će pomoći ako ih se upita za pomoć, govori Gabrijela Vidić. U Japanu nema akademske četvrti kao kod nas, posebice kao u južnijim krajevima zemlje, nego ste stigli na vrijeme ako dođete petnaestak minuta prije dogovorenog termina. U slučaju da zakasnite, odnosno da dođete u sat kad ste se dogovorili, može se dogoditi da nikoga nećete zateći na mjestu dogovora.
Poseban dojam na nju ostavila je Hirošima, grad masovnog stradanja, na koji je prvi put u povijesti bačena atomska bomba. U gradu na sedam rijeka, u kojemu se danas ne vide nikakvi ostatci te velike tragedije, ostala je samo jedna razrušena zgrada blizu epicentra pada atomske bombe u Memorijalnom parku mira, tzv. Kupola atomske bombe, kao znak vječnog sjećanja, da se nikad ne bi zaboravilo.
„Važno je putovati, jer se tako najbolje uči i tuđim kulturama, ali i o vlastitoj“, zaključila je Vidić.
