Obilježene tradicijom Italije, personalizirane torbice Doriane Miletić obožavane su na domaćoj i stranoj modnoj sceni, a njihova dizajnerica govorila nam je o brendu, omiljenim modelima, stilu i predrasudama - piše Gloria.
Doriana Miletić pomalo je samozatajna jer nije aktivna na društvenim mrežama, ali je zato prisutna kroz svoj brend modnih dodataka koji je pokrenula s 22 godine. Torbe Piccola dobro su poznate, ne samo domaćim, već i stranim zaljubljenicama u modu, a Doriana je pronašla pravi recept kako bi to ostvarila. Za početak, odvažno je krenula u ovaj posao, što se nije dogodilo preko noći. Od prve torbe pa do ovogodišnje suradnje s hair stilisticom Teutom Mesaroš, Doriana nas je pustila u svoj svijet i svijet Piccola torbica te nam otkrila pojedinosti koje o njoj nismo znali.
Kako ste se odlučili pokrenuti Piccola brend i s kojim izazovima ste se susreli? Što je bilo najteže?
- Svoj sam brend pokrenula s 22 godine, ali ideja da krenem sa samostalnim poslom je bila prisutna neko vrijeme. Nakon povratka iz Italije, u kojoj sam provela neko vrijeme, odlučila sam se osamostaliti i raditi na vlastitim idejama i ciljevima. U početku je najveći problem bila organizacija, ali i nastojanje da me ljudi shvate ozbiljno. U tim godinama, ako nemate čvrstu podlogu, često ste stavljeni na margine i ako se ne znate izboriti za sebe, ljudi s kojima trebate ostvariti suradnju neće biti otvoreni za nju. Za mene je to bila jedna velika škola koju danas ne bih mijenjala ni u jednom pogledu, jer me zasigurno osnažila i osamostalila, što sam na kraju dana i htjela.
Jeste li se kao mlada poduzetnica susretali s predrasudama? Jesu li one, ako ih ima, prisutne i danas?
- Naravno, čak i od meni tada najbližih ljudi. Ja sam u potpunosti promijenila svoj smjer karijere i nisam se vodila nekim utemeljenim smjernicama koje većina u našoj zemlji smatra pretpostavkom za uspjeh - srednja škola, fakultet, posao, obitelj. Prije svega htjela sam se izmaknuti iz tog okvira "zlatnog uspjeha" jer me gušio i tek četiri godine nakon srednje škole sam shvatila što želim raditi i u čemu uživam, najvažnije - što je ono što mi svako jutro stavi osmijeh na lice. Te predrasude o mojoj nezrelosti su nešto što je dolazilo od ljudi koji su opterećeni tim istim smjernicama i nisam se puno obazirala na njih. Meni je bilo bitno prepoznati te osobe, ali nikad vidno pokazati da su me uzrujale. Uvijek sam ostala pristojna prema njima, nikad se nisam dokazivala nikome osim sebi i iako je bilo teško ostati samouvjeren i ne sumnjati u sebe, to je bio jedini način na koji nikad nisu mogli utjecati na moje ciljeve.
Danas su Piccola torbe prepoznatljive kod nas, ali i izvan Hrvatske - kako biste opisali svoj brend, tko je žena koja nosi Piccola torbe?
- Brend bih opisala inovativnim i modernim s dozom prepoznatljive elegancije te svojevrsne tradicije, pogotovo vezano za personalizirane detalje koji su popularni u Italiji. Tako sam svoju inspiraciju stekla u tom periodu života, ali sam je htjela predočiti na vlastiti način.
Ženu ili djevojku koja nosi Piccolu zamišljam kao samopouzdanu, koja teži svojim ciljevima, koja se zna srediti kad treba, ali nije time opterećena, koja voli modu i uživa u njoj te koja zna iskombinirati Piccolu u različitim dnevnim aktivnostima. Zato volim kad mi cure pošalju svoje fotografije i kombinacije, tako i meni daju inspiraciju, a i volim ih vidjeti nasmiješene s novim modnim detaljem.
Prije svega htjela sam se izmaknuti iz tog okvira "zlatnog uspjeha" koji me gušio i tek sam četiri godine nakon srednje škole shvatila što želim raditi i u čemu zaista uživam
Koji model vam je najdraži, kako ga stilizirate?
- Najdraži model mi je definitivno Sali! Zimi ili ljeti, nije bitno, važno je samo da sve stane u torbu jer sam svakodnevno na sto strana! Nekad ne stajem cijeli dan, ali baš zato je Sali tu da spasi situaciju - u nju mogu staviti sve što mi je potrebno, nekad čak i više. Da me sretnete na putu vjerojatno biste me zatekli u opuštenoj kombinaciji ili smart casual looku. Ovaj model mi podigne tu kombinaciju, a i ja se znatno bolje osjećam kad imam takav detalj na sebi pored trenirke i tenisica.
Imate li uzore u svijetu dizajna, čiji rad volite - privatno i poslovno?
- Jako volim brend Saint Laurent zbog profinjenosti i elegancije, crnog smokinga i zlatnih detalja. Neke od modnih kuća koje rado pratim i učim od njih su Celine i Loewe. Tu je i Jacquemus, obožavam njegove pletene torbe, ljetne kratke haljinice od prirodnih materijala, a za svečanost uvijek biram Eliea Saaba i Paola Sebastiana.
Što smatrate da je danas ključno za opstanak modnog brenda i koliku ulogu danas igraju društvene mreže, osobito u promociji i imidžu brenda?
- Danas društvene mreže čine zasigurno više od polovice posla. Ja osobno nemam Instagram i ne volim biti rob društvenih mreža, ali što se tiče posla aktivna sam i pratim trendove. Kako se nalazimo u situaciji u kojoj ljudi, zbog ograničenosti u pogledu socijalnog kontakta, traže isti na društvenim platformama, tako sam se i ja prilagodila.
Važnu ulogu u opstanku brenda ima Brand Check, a on se sastoji od analize tržišta, trendova i konkurencije te analize potreba, želja i navika potrošača. Kad imamo širu sliku onda dolazimo do konkretnog i kvalitetnog proizvoda.
Svoj stil opisuje kao jednostavan, ali u isto vrijeme elegantan
Što je za vas moda, a kako biste opisali svoj stil?
"Don’t be into trends. Don’t make fashion own you, but you decide what you are, what you want to express by the way you dress and the way you live." – Gianni Versace
Obožavam ovaj citat. Zaista, za mene je modu tako teško pretočiti u riječi. Ali da ih moram birati, to bi bile inovacija, izražavanje i mašta. Moda je način da se izrazim, ali i otkrijem. Nekad je izazov izaći iz vlastite komfor-zone i isprobati nove stvari, ali ovo je još jedan od načina kojim si dajem na samopouzdanju i uvijek se osjećam bolje kad sebi izgledam najbolje.
Moj stil je jednostavan, ali u isto vrijeme elegantan, s naglaskom na detalje i modne dodatke. Kao mlađa sam više pazila na detalje u pogledu odjeće, ali danas težim minimalizmu, neutralnim bojama i komadima koje mogu vječno kombinirati.
Koje modne ikone vas inspiriraju, čiji stil cijenite, pratite?
- Još iz srednjoškolskih dana pratim Rosie Huntington-Whiteley i jako volim njen minimalistički stil, volim i stil Alex Riviere te Annine Bing i njene super kapute i blazere. Rado pratim Annu Schürrle koja je food blogerica i osim što volim njen casual stil, često isprobam njene zdrave recepte. Ima ih tu još par koje cijenim jer su svojim radom i trudom postigle puno više od same riječi blogger.
Kako provodite slobodno vrijeme, u čemu uživate?
- Svoje slobodno vrijeme nastojim "uložiti" u svoju obitelj i prijatelje. Mislim da je to danas osobito važno, kad ljudi sve više i više gube kontakte s bliskim osobama zbog posla i obaveza. Na kraju tjedna gledajući unatrag, najsretnija sam kada je posao dobro odrađen, a vikendom si dam oduška i uživam sa svojom malom nećakinjom i obitelji. To je moje/naše vrijeme, a s druge sam strane mirna jer znam da je kupcima pružena sva potrebna pomoć ili usluga.
Što smatrate svojim uspjehom, a što tek planirate ostvariti?
- Uspjehom smatram osmijeh koji imam nakon što pročitam predivne poruke svojih kupaca. U tom trenutku svaka teška situacija ili tužan dan za mene padaju u vodu. Nadalje, smatram da je još dugačak put preda mnom, ali ne želim previše razmišljati o tome. Prepuštam se trenutku i uživam u njemu najviše što mogu, a planiranja ostavljam za neka druga razdoblja. Smatram da smo u prethodnoj godini svi mogli naučiti da planiranje nije toliko bitno koliko smo mislili kada su stvari oko nas iznimno promjenjive i nestabilne. Zato naglasak stavljam na ono što me trenutno inspirira i svakako nastavljam raditi na svojim idejama, ali bez nekog pritiska.
Kako izgleda vaš radni dan?
- Ujutro rano ustajem, uglavnom sam oko 6:30 već na nogama. Dan započinjem cijeđenim sokovima i kavom, uzmem si pola sata za sebe, odradim jutarnje razgibavanje i onda kreće moj radni dan. Najviše volim raditi kroz jutro jer sam tad produktivnija, to je vrijeme za sastanke, nabavu i ostale obveze s kojima se lakše nosim u to vrijeme. No, moj radni dan nema određeno vrijeme jer često traje i do 20 sati. Kažu, pronađi posao koji voliš i nećeš raditi ni jednog dana svog života. Ja se tako i osjećam.
Jeste li razmišljali o odlasku u inozemstvo, smatrate li da biste vani ostvarili još veći uspjeh?
- O odlasku u inozemstvu sam razmišljala, ali u tom pogledu sam na tome i ostala. Jako sam vezana za svoju obitelj, grad, zemlju. Znam kako je to živjeti u nepoznatome, nije me strah, ali više volim biti u blizini meni iznimno bitnih stvari. Svakako mi je želja jednog dana proširiti svoj brend i eto, jedna od stvari zašto volim društvene mreže je to što su me povezale s puno ljudi s kojima ću to jednog dana moći i ostvariti.
Koje novitete možemo očekivati od Piccole?
- Trenutno radimo na "rekonstrukciji" Sali modela. Ideja leži u novim detaljima, ali ne želim previše otkriti. Također, stižu i nove lanene košulje, a na nove essential torbe nastale u suradnji s Teutom Mesaroš sam iznimno ponosna. Puno nam se cura javlja kako bi voljele imati Sali i u manjoj varijanti, pa ozbiljno razmišljamo i o tome.