Pomiješani osjećaji mogli bi vas prožeti nakon gledanja novog Bond-filma "Za smrt nema vremena", petog i posljednjeg s Danielom Craigom u ulozi ikoničnog špijuna i akcijskog junaka većeg od života nakon hitova "Casino Royale", "Zrno utjehe", "Skyfall" i "Spectre". "No Time to Die" je gorko-slatko iskustvo. Za početak, isplatilo se čekati Jamesa Bonda godinu i pol dana, koliko je proteklo od prvotno planirane premijere do konačnog starta kinodistribucije.
Svaki "Bond movie" je spektakl stvoren za veliki ekran, tako i 25. po redu "Za smrt nema vremena" koji je, s trajanjem od blizu 165 minuta, najepskiji akcijski film matične franšize i općenito. "Ne trebamo ići brže, imamo sve vrijeme svijeta", Bond odgovori ljepotici Madeleine Swann (Lea Seydoux, povratnica iz "Spectre" na koji se "No Time to Die" direktno nastavlja) kad ona od njega zatraži da ubrza vožnju.
Fanovi serijala prepoznat će u Bondovoj izjavi referenciju na "U službi Njezina Veličanstva", a "Za smrt nema vremena" i završava pjesmom "We Have All the Time in the World" Louisa Armstronga koja je 1969. ozvučila najemotivniji trenutak serijala. Bondova rečenica je dvoznačna. S jedne strane, najavljuje ritam koji je sporiji, ali srećom ne i usporen da bi "No Time to Die" postao dosadan, premda film ne bi ništa izgubio i da je trajao 15-ak minuta kraće.
Redatelj Cary Joji Fukunaga ("Bez imena", "Pravi detektiv") ima vremena za čak dvije uvodne scene, od kojih prva, za promjenu, nije akcijska, štoviše približila je Bonda "slasher" hororu kao nikad dosad kad u upečatljivi snježnobijeli kadar uđe Lyutsifer Safin, maskirani negativac – pokazat će se – dojmljivijeg imena nego glumačke izvedbe Ramija Maleka i izvrši prepad na kuću male Madeleine.
Scena je Madeleinin košmarni flešbek tijekom odmora s Bondom koji, na njezin nagovor, odlazi posjetiti grob Vesper Lynd (Eva Green), neprežaljene djevojke iz Craigova nastupnog filma "Casino Royale", kako bi raskrstio s njome i prošlošću. Međutim, grob će eksplodirati i Bond se naći u bijegu kad krene klasična "bondovska" uvodna akcijska scena u pitoresknom talijanskom gradiću Matera, jedna od najimpresivnijih iz Craigove ere i uopće.
Heroj se baca s mosta pred progoniteljima, na motociklu izvodi spektakularniji skok nego u "Skyfallu", da bi se našao za volanom Aston Martina s prednjim strojnicama koje će rešetati automobile njegovih protivnika.
"Teško je raskrstiti s prošlošću", zaključi Bond prije nego što "Za smrt nema vremena" krene s izvrsnom uvodnom špicom i Billie Eilish zapjeva titularnu pjesmu. Bondova prošlost je pokretač radnje jednako kao i potraga za negativcem koji ima opasne planove s biološkim oružjem, što "No Time to Die" čini vremenski podesnim u ovo pandemijsko doba, čak i provokativno vizionarskim.
Junak se osvrće unatrag u filmu u kojem vidimo i portrete prijašnjih M-ova (Bernard Lee, Judi Dench) u sjedištu sadašnjeg (Ralph Fiennes), dok ime Bondove nove ljubavi, Madeleine, sugerira "proustovsku" potragu za izgubljenim vremenom ili, autorefleksivno, smislom u ovom vremenu, sada i ovdje, pred kraj svoga službovanja.
M govori Bondu da je "nebitan" i zahvaljuje mu na službi, a u njegovu umirovljenom odsustvu titulu 007, "jer to je samo broj", dobila je tamnoputa agentica Nomi (Lashana Lynch) u prozirnom i pomalo iritantnom danku obligatornoj modernoj političkoj korektnosti.
Lik Nomi je višak, kao i povratnik Blofeld (Christoph Waltz); dovoljan je jedan "glavni" negativac, pa makar Safinove motivacije u vezi Madeleine bile dubiozne, a još je dubioznije to što kao da nije ostario od trenutka kad ju je upoznao kao klinku do sadašnjosti.
No, zato je kubanska agentica Paloma (Ana De Armas) osvježenje i prava je šteta da se pojavljuje na samo desetak minuta. Paloma krade film, možda i zato što Armas ima veću kemiju s Craigom nego Seydoux (glumili u "Nožu u leđa") u zabavnoj akcijskoj sceni koja je koreografirana poput valcera i lepršavom energijom/šarmom podsjeća na stare "Bondove" iz ere Seana Conneryja, Rogera Moorea i Piercea Brosnana.
"Za smrt nema vremena" neće postati "Operacija Grom" ili "Zlatno oko", iako se činilo da bi se Craig, nakon "Spectre", napokon mogao početi malo zabavljati u ulozi, a jedan od negativaca s mehaničkim okom, Kiklop (Dali Benssalah), kao da je link prema Zubi, plus tu je i letjelica koja postaje podmornica poput Lotusa Esprita.
Pa ipak, Craigovi "krv, znoj i suze" filmovi od samog starta nisu bili tako postavljeni i ponekad se nisu ni činili kao (klasični) "Bondovi". Od "Casina Royale" do "No Time to Die" Bondove emocije bile su jednako važne kao njegove akcije. On je bio čovječniji i ranjiviji, fizički i psihički natučen, krvario je i (s)lomio srce, a svaki Craigov "Bond" bio je ponajprije fokusiran na lik, pa tek onda njegovo djelo, koliko god ga djela definirala.
Svaka proživljena Craigova emocija i godina u ulozi od 2006. do 2021. vidljiva je na njegovu licu i prenosiva s ove strane ekrana u neujednačenom filmu, ali usredotočenom na osjećaje više od ijednog "Bonda" dosad, posebice u završnici nakon koje serijalu neće biti lako nastaviti dalje, među ostalim i zato što 007 nije samo broj. "No Time to Die" podiže emotivni završetak u službi dostojnog oproštaja s Craigovim Bondom. Za njega se u jednom trenutku film simbolično zamrznuo u kinu i vrijeme je stalo.