Tehnologija je dobar sluga, ali loš gospodar, i u našem je društvu, pogotovo na štetu djece, učinila svoje – kaže psihijatar dr. Željko Ključević, voditelj Službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, koji u Savjetovalištu za djecu i mlade, među ostalim, korisnicima pomaže i u problemima nastalim kao posljedica ovisnosti o ekranima.
Dobra je šansa da roditelji među vama prepoznaju ovu problematiku, jer prizori školaraca "zalijepljenih" za mobitel, PlayStation ili računalo, čini se postaju prije pravilo nego iznimka. I novinarka koja s vama dijeli ove retke upravo kraju privodi mjesečni ciklus pokušaja odvikavanja vlastite djece od pretjeranog korištenja ekrana, nastojeći pred njih staviti niz zamjenskih aktivnosti. Ako se i sami ubrajate među one kojima bi u sličnim nastojanjima dobro došlo razumijevanje šireg konteksta, te savjet, podrška i provjerena informacija, riječi dr. Ključevića mogle bi vam poslužiti kao svjetlo na tom putu.
– Radi se o problemu koji je prisutan već neko vrijeme, mi smo savjetovalište otvorili već 2014., no interes je iz godine u godinu povećan. I pandemija nam ni tu nije učinila uslugu. Struka se prije početka pandemije usuglasila kako djeca ne bi smjela provoditi više do dva do tri sata dnevno ispred ekrana, no uslijed veće izloženosti uz online nastavu, djeca su mahom pronalazila načine da povećaju i vrijeme provedeno u igricama i društvenim mrežama. Riječ je o sadržajima koji su prepoznati kao izrazito adiktivni, no u tome ih nisu mogli kontrolirati ni nastavnici, a često ni roditelji koji su bili zauzeti svojim poslom. Tako da je samo u protekloj godini, kroz program odvikavanja koji traje tri do šest mjeseci, a uključuje tjedne posjete za djecu i roditelje, kroz savjetovalište prošlo 300 korisnika – navodi dr. Ključević.
Odgojni izbori i navike
Prema njegovim riječima, u prilog ozbiljnosti situacije govori i činjenica da sve češće sama djeca traže pomoć od roditelja, a zabrinjava i što ovaj oblik ovisnosti sve više zahvaća i mlađu populaciju, pa se s posljedicama bore i djeca u dobi od devet, deset godina starosti.
Srž ove problematike počiva, ističe naš sugovornik, na emocionalnim teškoćama poput tjeskobe i depresije koje su pozadini svake ovisnosti, a pogotovo se vezuju uz pandemiju. Korijeni emocionalnih tegoba vezuju se, doznajemo, uz životni stil unutar obitelji, ali i društva, a tiču se cjelovitog zdravlja pojedinca.
– Ovakvi problemi nisu samo pitanje mentalnog, već i fizičkog zdravlja, a valja razmotriti i odgojne izbore i navike. Djeci trebaju struktura, rutina i granice. Roditelji često pogrešno misle da ih djeca neće voljeti ako im kažu "ne", no to je upravo ono što im treba. Ne trebamo dopuštati da rade ono što ih veseli, a one manje ugodne aktivnosti radimo umjesto njih. Moraju imati svoje zadaće i obveze, tako se gradi odgovornost. Važno je kada idu spavati i koliko spavaju, te nema potrebe da je mobitel za to vrijeme u sobi. I obroci bi morali biti posluženi u redovitom ritmu kako bi naučili odgoditi gratifikaciju, i ne im sve poslužiti kada god to požele. Sve je manje roditelja koji idu na pazar pa kupljene namirnice peru i pripremaju, poslužuju i uživaju u njima. Lakše je naručiti gotovu hranu, no zapitajmo se kakvu poruku time šaljemo. Da ne pričamo o kvaliteti takve prehrane na koju se nadovezuje pretilost – ističe naš sugovornik, nadovezujući se potom i na poremećaje u prehrani, te manjak kretanja kao uzročno-posljedični niz kojim dominira vrijeme pred ekranima.
Apstinencijski simptomi
Na pitanje kako prepoznati kada naoko bezazlena igra preraste u problem, odgovara kako uslijed pretjerane izloženosti adiktivnim sadržajima djeca i mladi postaju nemirni, nervozni i agresivni. Kada im se oduzme ekran ispoljavaju apstinencijske simptome slične onima kod ovisnosti o supstancama s fiksacijom na željeni cilj. Sve češće se i samoozljeđuju, jer nisu naučili prepoznati i regulirati svoje osjećaje. Uglavnom to rade na skrivenim mjestima za koja znaju da će ih drugi teško opaziti, a pokazatelj može biti već i čupanje kose, navodi naš sugovornik.
Prema njegovim riječima u preventivi, kao i i suzbijanju štetnih posljedica pretjerane izloženosti adiktivnim sadržajima putem ekrana roditelji igraju važnu ulogu.
– Imam osjećaj da mnogi roditelji ne shvaćaju koliko svojim ponašanjem utječu na svoju djecu. Poželjno bi bilo uvođenje nekih kućnih pravila kojih se svi drže, kako bi svojim primjerom djeci demonstrirali poželjan oblik ponašanja. Djeca se moraju s nekim identificirati, a s kim će ako ne s roditeljima. Ako im želimo pružiti emocionalnu stabilnost, onda je moramo njegovati. To što nemate ne možete dati – veli dr. Ključević.
Obiteljski problem
Iako u Savjetovalištu pomažu nešto većem broju ženske djece, to ne smatra pokazateljem da su ona i sklonija ovisničkom ponašanju. Kako navodi, slijedom društvenih uvjetovanosti dječaci će svoje neadresirane osjećaje anksioznosti i depresije možda češće ispoljiti kroz druge oblike rizičnog ponašanja, poput eksperimentiranja s alkoholom i drogom, no i oni većinom pate od ovisnosti o ekranima.
Razlika je, kako navodi, što će oni rjeđe priznati problem i potražiti pomoć jer ih okolina uči zatomiti osjećaje.
– Zato je važno u program odvikavanja uključiti i roditelje, jer ovdje je riječ o obiteljskom problemu, ne dječjem. U Savjetovalištu imamo zaista dobre rezultate. Od ukupnog broja djece koja nam se obrate četvrtina ostane na razini jednokratnog savjetovanja ili budu upućena kod specijalista, odnosno u druge institucije, no kod preostalih 75 posto uspješnost je stopostotna – za kraj će dr. Željko Ključević, voditelj Službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, pozivajući roditelji koji primijete neki zabrinjavajući oblik ponašanja kod svoje djece da se u Savjetovalište jave telefonski na 021/599-696.
Savjetovanje je organizirano na principu otvorenih vrata, što znači bez uputnice i besplatno uvažavajući javnozdravstveni pristup, uključujući i rad s roditeljima.