Kotigu u Potjeri igrači preskočili za 8 koraka. Kaže da se ne opterećuje i da mu nastup nije bio loš. Saznajte za čime žali iz te emisije

HRT je u utorak emitirao jubilarnu tisućitu Potjeru u kojoj su, baš kao i u prvoj emisiji emitiranoj u listopadu 2013. godine ispred lovca Deana Kotige ponovo sjeli Jakov Kolega iz Kalija, Lidija Brtan iz Cavtata, Zdravko Baljak iz Siska i Miran Buljan iz Splita.

Ovi kandidati nakon te prve emisije opet su se natjecali, ali nitko od njih nije uspio pobijediti. Sve do sinoć kad su osvojili 73.500 kuna, i to ponajviše zahvaljujući lošoj igri lovca, pa su tako završili čak osam koraka ispred njega.

- Nastup je bio korektan, ili ti po engleski "not great, not terrible". Nije sve u stizanju ili nestizanju natjecatelja u završnoj rundi, koje ovaj put ruku na srce i nije bilo baš sjajno, nešto je i u ostatku emisije. Žao mi je samo da su u montaži izrezali moje pjevanje Josipe Lisac, baš me zanimalo kako je to ispalo, kazao nam je Kotiga dan nakon emitiranja tisućite Potjere.

Pitali smo ga i što ga je toliko dekoncentriralo?

- Na ovo je pitanje uvijek poprilično nezahvalno odgovarati, jer je nekome tko nije sjeo u lovački stolac dosta teško prenijeti što se gore zbiva - pogotovo u završnoj Potjeri milijun stvari može poći ukrivo.

Ne mislim samo na pritisak broja koraka koje treba stići niti na pritisak vremena koje se tako brzo cijedi niti na pritisak novaca koje treba braniti - to su samo najočitije stvari, već je dovoljno da neki kamerman nogom pomakne neki kabel i time "prekrije" neku Joškovu riječ, i doslovno u sekundi sve ode u tri plave membrane.

A da ne pričam da mozak pod adrenalinom te dvije minute radi na 300 posto, i nekad jednostavno prekuha i počinje spajati nespojive stvari a ne spaja očite stvari…

Naravno, gledatelji ničeg od toga nisu svjesni (niti imaju zašto biti), a ja sam ionako već navikao sljedećih xy godina po cesti slušati "pa kako to i to nisi znao..." pa se oko svega toga više ne opterećujem pretjerano.

Sad sam svjestan da me sljedećih bar nekoliko mjeseci čeka davljenje Slavonskim Brodom i njegovim geografskim položajem jer sam isto tako u brzini potpuno krivo rezonirao neke stvari koje inače znam, ali što mi to vrijedi - što je tu je, to ide u opis posla...

Nekad sam mlado i naivno znao ljudima reći: "Ako lovac nešto odgovori netočno, ne znači da to stvarno ne zna, kao i što ako nešto odgovori točno, ne znači da to stvarno zna", ali sam se u međuvremenu opametio i naučio da je bolje šutiti, kimati glavom, nasmiješiti se, i nastaviti dalje po svoj falafel.

Jesu li mu pitanja bila teška?

- Mislim da su bila nešto zahtjevnija nego inače, ali to apsolutno ništa ne znači - od nas lovaca se očekuje da se nosimo sa svakim izazovom. Jednostavno to nekad ide lakše, nekad teže, ali ništa od toga kao ni bilo što u životu ne treba shvaćati predramatično.

Mnogi ga na društvenim mrežama napadaju zbog sinoćnje igre, a on im poručuje: Neka se opuste. Što bi rekao legendarni Toma Bebić, volite se ljudožderi...!