Čija li ono je livada, čija li je trava..., pjesma je koja na Thompsonovim koncertima diže adrenalin. Već uz njene prve taktove, nerijetko zavihore zastave fantomske Herceg-Bosne, koja je u bespućima povijesne zbiljnosti nestala nakon Daytonskog sporazuma.
Marko Perković je hit "Moj Ivane" posvetio Kuprešacima, pa se u narodu prepoznaje kao dio baštine Hrvata iz susjedne BiH. No, potpisanog su novinara u više navrata uvjeravali da nije tako i da je jedna narodna pjesma pamtljive melodije i stihova, na silu postala nacionalna, jer su poslije rata na Kupresu ostali živjeti gotovo samo Hrvati.
Kršćani i hrišćani
Dakle, o oraču i koscu Ivanu, pobratimu milom, ne pjevaju rado samo Hrvati s Kupreške visoravni, nego i njihovi nekadašnji susjedi Srbi iz Malovana, jedni i drugi u turske zemane kršćanska/hrišćanska raja.
To potvrđuje da je pjesma izniknula iz naroda, a ne iz nacionalnog korpusa. No, ne lezi vraže, kod Srba u Crnoj Gori otišlo se i korak dalje. Pjesmu "Čija bješe livada" pjevaju upravo nacionalisti koji se protive samostalnosti Crne Gore i traže ponovno ujedinjenje sa Srbijom. I tvrde da je to pjesma "bijelaša" iz Crne Gore koji tu država nikada drugačije nisu doživljavali no srpskom.
Tko ne vjeruje, neka pogleda video spot na YouTubeu. Srbi iz Crne Gore, u tradicionalnim nošnjama, vihoreći srpskim barjakom, ponosno paradiraju crnogorskim vrletima. Ni prvi ni zadnji put tako, da na istu melodiju i slične ili iste stihove, balkanski narodi zbijaju redovi pa reže jedni na druge. Znači, u spotu Marka Perkovića Thompsona Ivan je prikazan kao Hrvatina koji bježi pred jugoslavenskom milicijom, a taj isti koji voli rumenu i plavu u Crnoj Gori je srpski nacionalist, ali mu nisu neprijatelji Hrvati, nego crnogorski "zelenaši".
Da "petljanija" bude veća, nakon što je na Radio Subotici puštena Thompsonova pjesma, u Srbiji se burno reagiralo jer joj je navodno glavni motiv ne poljodjelac Ivan i njegovi momci, već ni manje ni više zloglasna ustaška postrojba?!
Riječ je, tvrde tamošnji mediji, o Crnoj legiji koja se 1942. godine borila protiv partizana na Kupresu, počinivši pritom brojne zločine nad srpskim civilima i koja je po svojoj monstruoznosti i okrutnosti uz bok Handžar diviziji.
U boj, u boj
Nije ovo prvi put da se praktički manje-više ista pjesma tumači na više načina i pjeva iz kojekakvih motiva.
Tako je i s "majkom Knežopoljkom koja na Kordunu traži sina svoga" i "Jurom i Bobanom", gdje istu melodiju s različitim tekstovima koriste smrtni neprijatelji: partizani i ustaše. Isto je i s "frajlama koje su istrčale" jednom na poziv Pavelića, a drugi Karađorđevića, jednom u boj za Veliku Hrvatsku, a drugi put za Veliku Srbiju.
Eto, i pjesme kažu da nacionalisti ne mogu jedni bez drugih, jer da Šešelj i ekipa u Srbiji ne blebeću o Karlovcu, Virovitici i Karlobagu, što bi radili njihovi politički suparnici ovdje koji bi jurišali na Drinu, a i ovo puste zemljice Hrvatske, koja je u tri desetljeća izgubila milijun stanovnika, nema tko napučiti. Mi smo svi skupa jad - i gotovo.