Dvije priče s Premude: Zašto katamaran hoće, a trajekt neće do našeg otoka, po jugu...

Pismo čitatelja s Premude prenosimo u cijelosti:

Dvije priče ili dva primjera koliko otoci ovise o pojedincima, ljudima koji mogu biti ili veliki ili mali.

Primjer prvi: Nedjelja u večernjim satima, nakon iskrcaja putnika u Zadru katamaran Princ Zadra odlazi u povratnu liniju za Premudu, Silbu i Olib. Negdje pri kraju otoka Ugljana dolazi do udarca u plutajući balvan, te se katamaran vraća lagano na jednom motoru do Zadra, kontrolira oštećenja i uvidjevši da nema velike štete započinje ponovno svoje putovanje sa upaljenim reflektorima prema našim otocima. Uz zakašnjenje stiže i sretno dovozi putnike kući. Sve pohvale naravno zapovjedniku katamarana i cjelokupnoj posadi.

Primjer drugi: Ponedjeljak u jutarnjim satima zapovjednik trajekta Vladimir Nazor odlučuje da se ne plovi na Premudu. U prognozi stoji da se sprema veliko jugo i očito vidoviti kapetan, na brodu vezanim za rivu u Zadru, unaprijed zna da na Premudu udaljenu 32 nm vožnje i gotovo 6 sati puta neće biti moguće pristati. Ne da neće pokušati pristati, nego neće niti pokušati doploviti do Premude. 

Agencija Jadrolinije naravno o tome nema nikakvih saznanja, za njih linija prometuje normalno, karte se prodaju i tek dolaskom na rampu od posade doznajete da je njihov zapovjednik odlučio drukčije. Ne pomažu ni puste molbe da se dozvoli ukrcaj robe i vozila i da se makar pokuša pristati, te ukoliko to nije moguće, da se sve vrati nazad u Zadar. On je rekao ne i nema te sile u ovoj državi koja njega može na nešto natjerat. Pravdat će se već majstor da je sigurnost broda i putnika na prvom mjestu, s čim se i mi slažemo, ali već dovoljno dugo živimo i dovoljno se dugo vozimo trajektima da znamo procijeniti kad se nešto može, a kad ne. Uostalom i na Premudi ima zapovjednika sa malo dužim stažem koji su komentirali kako je danas bio „povjetarac" u odnosu na vjetrove po kojima je navedeni trajekt uredno pristajao na Krijal.

Naravno njega nije briga što smo „sjebani" radi struje, što su otočani ostali bez svježih namirnica, bez kruha i svega ostalog;  njega nije briga  ni za šta. A nas otočane, nas koji ovisimo o tom trajektu, nas samo muči zašto pojedinci ne mogu biti ljudi i reći: OK, pokušat ću, potrudit ću se i ako ne uspijem nemojte mi zamjeriti. Ne da mu ne bismo zamjerili, nego bi bio heroj koji radi i živi sa otocima; ovako je ispao ...

I skoro smo zaboravili: katamaran Princ Zadra je i u ponedjeljak odradio normalno liniju i u jutarnjim i popodnevnim satima, njemu jugo očito ne smeta...