Košarkaški Zadar oplakuje Ratu Tvrdića, rivala i prijatelja, rivala jer su se Zadar i Jugoplastika sudarali u borbi za jugoslavenski tron sedamdesetih. Dok je Ćosić bio u redovima Zadra, Zadrove titule su se poklopile s naslovima prvaka nogometaša Hajduka i 1974. i 1975., dok su „žuti” bili – Drugoplastika. Međutim, Ratina se momčad refala titulom 1971., pa trostrukim slavljem 1977. (i kup i Kup Korać), a primjerice finale kupa 1970. odigrano u Splitu pripalo je – Zadru, koji je prigodno, samo za taj splitski yu-finale vratio iz Amerike Ćosića i zgrozio „žute” i dobio ih 64:60, a zamislite da je to jedini Kup bivše države što ga je osvojio Zadar, uz šest titula yu-prvaka.
Rivalstvo i prijateljstvo, košarkaška Dalmacija je vladala Jugoslavijom, a bi i Europom da je zaživjela ideja o trampi velikana.
Čedomir Ćiro Perinčić, akter tog vremena, izvrsno krilo Zadra, te autor knjige „Jazine – 40 godina”, pomogao nam je otkriti pikantne detalje tih godina. Najprije o famoznoj razmjeni, koja se nikad nije dogodila. Ideja Rate Tvrdića i Krešimira Ćosića bila je da najbolji Zadrani (Đerđa, Ćosić, Perinčić...) igraju za „žute” i da u suprotnom potom smjeru odu Rato i Šolman, te Jerkov, dok se Skansi već dao u trenere u ljeto 1973...
- Htio je to Rato, a Ćosić podržavao, prije i poslije Krešine Amerike, ali nikad se funkcioneri klubova nisu sastali na tu temu. Ostalo je u zraku, kao priča s Rive i Pjace, odnosno Kalelarge. A šteta, jer bismo bili prvaci ne samo bivše države, što nam je uspijevalo i u Zadru i u Splitu, nego bismo i Europu osvojili, glatko pokorili. Zamislite na bekovima Đerđa i Rato, na krilima Šolman i moja malenkost, na centrima Ćosić i Skansi ili kasnije Jerkov... No, Branko Periša kao alfa i omega Zadra i Jakša Miličić i njegovi naslijednici za kormilom, kao izuzetno snažne ličnosti svoga vremena nikad nisu sjeli za stol da o tome razgovaraju. Previše je bilo iskonske snage u oba kluba, da bi se zaozbiljno izvela nekakva fuzija. A pitanje je tko bi se prvi nauživao takvog sastava, Zadar ili Jugoplastika - smije se Perinčić.
O Rati kaže:
- Veliki igrač i čovjek, drag, simpatičan, nadasve prijatelj, baš uvijek prijateljski raspoložen. Bio je blizak prijatelj sa Ćosićem, do zadnjeg Krešina dana (Ćosić je umro 1995., u dobi od nepunih 47., u Baltimoreu, SAD op. a.). Igrali smo Rato i ja samo jednom zajedno, u selekciji Zapada protiv Istoka 1974., u Rijeci se igrala revija ondašnje lige. Zapad je bio jak, Đerđa, Rato i Plećaš na bekovima. Igralo se u Rijeci. Ubijte me, ali ne sjećam se rezultata. Jak je bio i Istok, Slavnić, Kićanović, Simonović...
Ćiri naviru uspomene:
- Zanimljivo mi je reći da je Branko Radović, otac splitske košarke, svaki put u Zadru upozoravao Ratu da gleda i uči kako Đerđa dribla i šutira, sugerirao mu da upije od Pina dodatno znanje. Rato je priznao da mu je Đerđa bio idol beka. Onda je iz Zadra u pomoć „žutima” stigao i naš trener Enzo Sovitti koji je bio prvak sa Zadrom 1965. pa kasnije došao u Split pomagati Radoviću da se podigne splitska košarka. Zadar je preuzeo Đorđo Zdrilić i bio prvak 1967. i 1968. Na žalost, Sovitti je preminuo na klupi Jugoplastike u veljači 1969., na utakmici protiv Olimpije...
Priča u prožimanju dalmatinskih klubova ima dodatak u 1977...
- Te je godina Jugoplastika osvojila trostruku krunu, ali ne bi bez nas, odnosno naše pomoći. Evo kako. Mi smo pomogli utoliko što smo svladali u Jazinama Bosnu, trenera Tanjevića, te Delibašića, Varajića... i omogućili Splićanima priključak na ljestvici. Onda je Jugoplastika došla u Jazine i to je bila borba, nama za prestiž, a Splićanima da ne propuste prigodu za majstoricu s Bosnom. Vodili su „žuti” tri razlike u zadnjim trenucima i ja sam išao u kontru, zadnji napad, nije onda bilo trice. Zabio sam koš. Ali me, mislim Grgin, ujedno i faulirao, bespotrebno i to je bilo dodatno bacanje. Zadnje sekunde. Na meni je bilo ako pogodim, igraju se produžeci. Tajm-aut je pozvan. I na kraju tajm-auta, ja prilazim liniji izvođenja slobodnog bacanja, a Rato po svoju mi priđe, potapše me po guzici i kaže mi, ajde Ćiro, promaši, ne zajebaji... I ja sam ga poslušao, promašio sam. Jugoplastika je dobila pola koša i otišla u majstoricu u Beograd i sve ostalo je povijest, koš Šolmana Bosni i titula prvaka „žutih” i trostruko slavlje Splićana te sezone...
Žali Ćiro za Ratom, kao i sav košarkaški Zadar, prenosi nam tugu u gradu košarke, zbog odlaska velikog Rate Tvrdića.
- Tako bih volio doći na ispraćaj, ali ne znam hoće li mi dopustiti moje zdravstveno stanje. Akoi me nema, vi me ispričajte – Ćiro se već ispričava ako ne bude nazočan na Gripama i Lovrincu, ali - duhom će biti prisutan...