Velika hrvatska fešta u Dohi, ali uz dosta muke, šokova, drame. Nije sve od početka išlo glatko. No, tako je valjda i slađe. Dva gola valjda vječno osporavanog Andreja Kramarića i jedan Marka Livaje u njegovom prvom startu na Mundijalu režirali su hrvatsko slavlje na Khalifa International stadionu, a koje se poslije prelilo na ulice Dohe. No, nije sve krenulo onako kako je završilo. A završilo je tako da se već u 78. minuti orilo usred Katara.
- Večeras je naša feštaaa, večeras se vino pije...
Ne znamo za vino, ne smije se ovdje konzumirati alkohol u ugostiteljskim objektima, osim na posebnim lokacijama. Na ulici ni u kojem slučaju. Pili su ga oni koji su znali kako ga nabaviti, odnosno gdje se toči alkohol, sakriti, ali feštalo se maksimalno i bez toga. A počelo je baš doslovno da gore nije moglo.
Sve je na početku izgledalo idilično – samo dvije minute. Točnije do druge minute utakmice. Ujutro je sve izgledalo savršeno kada su navijači razvili 200 metara dugu zastavu pred hotelom u kojem su smješteni igrači i kada ih je došao pozdraviti izbornik Zlatko Dalić, poslijepodne kada su se navijači okupljali po Dohi, pjevali... Sve je bilo super do početka utakmice, do njene minute i osme sekunde.
Početak je pripao Hrvatskoj, ali samo na tribinama. Još su hrvatski navijači skandirali „Hoćemo pobjedu!” kada je najbolji igrač Kanade Alphonso Davies već u 68. sekundi probušio nemoćnog Dominika Livakovića. Unatoč tome nisu posustajali hrvatski navijači koji je bilo manje, cca tri tisuće, naspram dojam je barem dvostruko više Kanađana. Navijači nisu dopustili da pored terena taj pogodak šokira i tribine. Malobrojniji Hrvati bili su glasniji od Kanađana.
Konfiguracijom tribina i akustikom stadion Khalifa International podsjeća na Poljud, naravno na ultra modernu verziju danas ocvale nekadašnje poljudske ljepotice. Ali s istim problemom, barem što se nogometa tiče. Travnjak je zbog atletske staze koja je bila prekrivena travom (ovdje je bilo održano Svjetsko prvenstvo u atletici 2019. godine) predaleko od tribina pa se gubi na dojmu, pogotovo vizualnom.
Grupa čini se kanadskih navijača je u jednom trenutku počela skandirati svom vrataru srpskog porijekla: „Milan Borjan!”. Hrvatski navijači odgovorili su im zvižducima.
Dok su navijači Kanade uglavnom bili u dvije veće skupine, od kojih je veća zauzimala dobar dio jednog sektora stadiona, Hrvati su bili raspršeni u čak četiri manje grupe. No, barem su bile na istoj strani stadiona. No, to ih nije omelo u pokušajima da vrate svoju momčad u utakmicu. Kada je Andrej Kramarić to i napravio, ponovno se čulo skandiranje.
- Hoćemo pobjedu!
Poslušao ih je Marko Livaja i prije odlaska na odmor Hrvatska je imala vodstvo. Osmijeh se napokon u tim trenucima razvukao po licu izbornika Zlatka Dalića.
U nastavku je na terenu sijevalo na obje strane, a glavna tema hrvatskim navijačima bio je vratar rođen u Hrvatskoj, odnosno Kninu Milan Borjan čija je obitelj pobjegla iz Lijepe naše za vrijeme Oluje.
- Borjane ustašo! Borjane ustašo! - skandirali su mu hrvatski navijači.
Na to ih je dojam je Borjan pozdravio, mahnuo im rukom. Ali se potom više nije htio odazvati na uporne pozive da se opet javi.
No, zato je Ivan Perišić nakon trećeg gola Hrvatske gestikulacijama rukama kasnije dodatno pozivao hrvatske navijače, podizao atmosferu na tribinama koje su ovacijama na klupu ispratile junake Livaju i Kramarića.
- Bježite ljudi, bježite iz grada, stiže ekipa pijana... - orilo se Khalifom. Pokušavali su hrvatski navijači potom na stadionu raditi i valove, poznatu meksičku olu, ali su ih ovdašnji nogometni zaljubljenici, Kanađani i „selfie navijači” svih ostalih reprezentacija na stadionu gledali u čudu. A kao šlag na tortu pred kraj sudačke nadoknade stigao je i gol Majera.