Napustio nas je velikan Veslačkog kluba Jadran, barba Mato Marlais, počasni predsjednik Jadrana i čovjek čiji je doprinos razvoju Jadrana nemjerljiv u proteklih 50 godina, a pogotovo u razdoblju dok je bio predsjednik, od 1973. do 1981. godine, kada je izgrađen novi Veslački dom.
Podrijetlom iz Ponikva, pokraj Stona, kao dugogodišnji kapetan duge plovidbe, i kasnije obnašatelj visokih funkcija u zadarskoj Tankerskoj plovidbi, dolaskom u Zadar, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zavolio je veslanje i Jadran kao klub. Njegov sin Mišo, ostvarivao je kao junior vrhunske rezultate i dvije godine zaredom bio reprezentativac bivše Jugoslavije.
U jednom teškom razdoblju za Jadran, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je zbog izgradnje prometnice srušen Jadranov dom, klub je bio prisiljen djelovati u skromnoj baraci u neodgovarajućim uvjetima. Tada na čelo kluba dolazi Mato Marlais, dovodi za trenera Romana Bajla, što se kasnije pokazalo kao povijesni postupak, nakon čega je uslijedio stalni uspon Jadranovih veslača, posebice krajem 1981., kada je odricanjem naših sugrađana, Jadran dobio dugo očekivani suvremeni dom u kojem i danas djeluje. Najveće zasluge za završetak novog Veslačkog doma imao je upravo predsjednik Mato Marlais.
Za njegova mandata nabavljeno je više garnirura novih veslačkih brodova i druge razne opreme za trening, što je unaprijedilo trening veslača i olakšalo rad struke.
Izgradnja Veslačkog doma i profesionalizacija rada trenera bili su prekretnica u radu Jadrana, koji od tada stalno napreduje i u masovnosti i u kvaliteti. Jadranovi veslači od tada, pored osvajanja mnogih državnih i međunarodnih natjecanja, čak su pet puta za redom sudjelovali na olimpijskim igrama, a stvaranjem hrvatske države donesene su i mnoge medalje sa svjetskih i europskih prvenstava.
Uz pokojnog tajnika Čedu Škorića, temelje djelovanja suvremenog Jadrana postavio je Mato Marlais i upravo zbog tih zasluga dodijeljena mu je titula doživotnog počasnog predsjednika Veslačkog kluba Jadran.
Iako u poznim godinama, bio je član izvršnog odbora sve do 2017. godine, a njegova riječ uvijek se iznimno poštivala jer je bila glas mudrosti i razuma. Uvijek prisutan u klubu, sa zanimanjem se interesirao za klupske aktivnosti do posljednjih dana.
Adio gosparu Mato, i hvala na svemu što ste učinili za zadarsko veslanje, Veslački klub Jadran i njegove veslače!