Svatko ima pravo na svoje mišljenje, koje se može izreći javno i onda kao takvo dodatno dobiva na težini. Upravo je na takb način razmišljao Nediljko Bubnjar, predsjednik NK " Škabrnja 91", koji je adresirao pismo na Zdravka Mamića i Dinamo. U cijelu priču uveden je i Hajduk, pa je pismo uvelike oplovilo eterom, o čemu smo pričali s autorom istoga.
Što je bio Vaš glavni motiv, kratkog, ali jezgrovitog obraćanja kroz pismo koje je dospjelo u javnost?
- Moj glavni motiv je prevelika opterećenost tenzijama i nekakvom mržnjom u našoj nogometnoj zajednici na razini države Hrvatske, odnosno, velikim podjelama između sjevera i juga, najviše Hajduka i Dinama.
Vi ste se deklarirali kao žestoki navijač Hajduka, što mnogi nakon pročitanog pisma nisu tako shvatili. Možete li objasniti?
- Više sam suza prolio u porazima Hajduka, ili pak izderao glasnica u njegovim pobjedama, nego veliki dio sadašnjih članova Nadzornog odbora. Od prvog majčinog mlijeka sam navijač Hajduka. Ali onog Hajduka koji je institucija, ljubav i emocija, nikako tenzija, ili stalno upiranje u nekoga drugoga da je kriv za stanje u klubu. Želim vidjeti koji će sav svoj potencijal pretvoriti u rezultat, nikako ne mogu podnijeti zatrovanost koja ga je okružila.
Osjećaj je kako ste frustrirani ponašanjem vodstva Hajduka , napose u onom dijelu pisma gdje ističete istinoljubivost vezanu uz uspjeh reprezentacije Hrvatske u kojoj ste u prvi plan zaslužnosti gurnuli gospodina Mamića. Je li doista, postoji Vaše razočaranje u "bijele" ?
-Jesam frustriran sam odnosom Hajduka prema reprezentaciji. Neprimjereno je onako se ponašati, odnosno, ignorirati nečiju muku i trud koji su u konačnici donijeli nikad bolji rezultat.
Kroz Vaše pismo primjetno je veličanje Mamića i traženje suradnje s Dinamom? Kako na to gledate?
- O Mamiću također svatko može govoriti što god hoće, međutim , moje je mišljenje da konačnu riječ imaju pravosudni organi, oni će odlučiti je li kriv ili će biti oslobođen zašto se tereti. Ali, isto tako imam pravo kazati kako je ustroj Dinama, o kojem se priča u Europi i Svijetu, kao klubu koji stvara igrača, nešto za primjer. Profilirali su se kroz njega mnogi igrači, prepoznali talenti i svi su u konačnoici zaradili. I to nitko ne može osporiti.
Niste se dotaknuli suradnje s Dinamom?
- Nije samo Dinamo u pitanju, mi suradnju želimo sa svima, našim Zadrom, Hajdukom, Rijekom, Osijekom. Zna se da je Škrabrnja simbol stradanja u Domovinskom ratu i da su svi voljni pomoći. Ustalom u mandatu prije mene, Dinamo je donirao stolice za naš stadion. Ulažemo u mlade i infrastrukturu , želimo im stvoriti valjane uvjete i da jednog dana iz naše sredine odu poput Luke Modrića i drugih koji su iz malih mjesta i gradova otišli u nogometni svijet.
U pismu ste upotrijebili dvije riječi sljedba i uzurpacija, koje su potaknule zanimanje za Vaš javni istup? O čemu se radi?
-Ako netko tko vodi klub , onda je njegov posao razmišljati o uspjehu kluba. Međutim, ukoliko u domenu svoga djelovanja uzimaju ideje, ideologije koje su daleko od nogometa, ondato nije ništa drugo nego sljedba. Oni su umislili kako su nekakvi proroci koji sve znaju, a neznaju koga i zašto prozivaju. Postoje institucije, poput Hrvatskog nogometnog saveza gdje svojim sudjelovanjem mogu utjecati na promjene. Na tomu trebaju raditi, a ne bave se svim porama društvenog života, uzeli su sebi za pravo i misiju kakvu nogometni svijet ne poznaje. Najlakše je alibije za svoje neuspjehe tražiti u drugima. Ali sve to nikad me neće odvojiti od Hajduka, njegov sam navijač i uvijek ću ostati, u našem selu je 90 posto hajdukovaca. Ne znam zašto zbog toga nemam pravo navijati za hrvatski klub Dinamo kad igra u europskim natjecanjima.
Bili ste sudionik Domovinskog rata i rekli ste mi kroz razgovor kako Vas žaloste izgredi na tribinama, koji nisu obrazac kojeg se moglo vidjeti u borbi za neovisnost Hrvatske.
- To žalosti svakoga tko Hrvatsku osjeća u srcu, jer zašto podjele, komeu one služe. U rovu sam bio s Torcidom, Bad blue Boysima, Armadom, Kohortom. Nažalost tog zajedništva je nestalo! Držim da svojim pismom prema Mamiću nikoga nisam uvrijedio , ono što sam mislio iznio sam javno i iza toga stojim.
Sadržaj pisma
Poštovani i dragi Zdravko,
ovim putem vam u svoje ime i u ime NK Škabrnja 91 želim izraziti podršku i zahvalnost na svemu što ste učinili za hrvatski nogomet. Ništa veliko se u životu ne događa slučajno, pa tako ni uspjeh naše reprezentacije na SP-u u Rusiji. Svi dobronamjerni i istinoljubivi ljudi svjesni su da ste vi među najzaslužnijim ljudima za svjetsko srebro naše reprezentacije.
Ovo pišem kao navijač Hajduka pun nelagode što ste doživljavali od sljedbe koja je uzurpirala naš veliki hrvatski klub Hajduk. Nadam se i priželjkujem u skorijoj budućnosti kako će Poljud skandirati Vaše ime i prezime i tim činom se iskupiti za sve uvrede, laži i nepravde koje ste doživjeli.
U ime naše Škabrnje i našeg kluba teško ranjenih i stradalih u Domovinskom ratu prepoznavajući vašu srčanost i sposobnost iskazujem želju za suradnjom s Nogometnim klubom Dinamo i u tom smislu Vam se preporučam.
S iskrenim poštovanjem želim Vam sve najbolje u životu