Gotovo je nemoguće naći konsenzus kada je u pitanju najbolji sportaš u povijesti. Već na samom startu rasprave o tome dolazimo do prve prepreke u vidu toga može li uopće sportaš koji se bavi momčadskim sportom konkurirati onome koji se bavi individualnim, odnosno onome koji sve uspjehe postiže isključivo sam. Zatim se tu javlja pitanje što bi uopće trebalo činiti najboljeg sportaša u povijesti. Je li to njegov talent, koji se ne može izmjeriti, je li to njegova posvećenost karijeri, utjecaj na sport i društvo kao cjelinu, njegova popularnost... Pitanja je bezbroj, a teško se uopće usuglasiti oko parametara kojima se treba voditi kod tvrdnje o najvećem sportašu ikad.
No Tom Brady je sinoćnjim osvajanjem svog sedmog Super Bowla u karijeri, sa 43 godine na leđima i na čelu ekipe u koju je tek pristigao ove sezone pokazao da će njegova dominacija ligom, koja traje od početka njegove karijere, vjerojatno trajati sve dok se ne odluči umiroviti.
Brady je svoj prvi naslov pobjednika NFL-a osvojio davne 2002., kada je također došao i do trofeja MVP-a finala, pothvata kojeg je sinoć ponovio po peti put u karijeri. Time je postao najstariji igrač koji je dobio to priznanje, a zanimljivo je da je srušio rekord kojeg je sam postavio 2018., kada je imao 40 godina. Uz to sve, Brady je 14 puta izabran u najbolju momčad lige (rekord dijeli s Peytonom Manningom), ima najviše pobjeda od svih quarterbackova u povijesti (264) te drži rekord po broju pobjeda i u regularnoj sezoni (230) i u playoffu (34). Nikada u karijeri nije završio sezonu s negativnim omjerom, a njegovih 353 nastupa je najviše u povijesti lige za QB-a. Nastupio je u čak 10 Super Bowlova, dok nijedan drugi quarterback nije nastupio u njih više od pet, a sedam naslova, koliko ih Brady ima, nema nijedna franšiza u povijesti. Njegove rekorde bismo mogli nabrajati do sutra, ali ovdje ćemo se zaustaviti.
Brady je već 2017. među većinom fanova osigurao sebi epitet najboljeg igrača u povijesti NFL-a, kada je svoju momčad vratio iz ponora i odveo je do naslova u najnevjerojatnijem preokretu u povijesti lige. Tada se bio izjednačio s Charlesom Haleyjem po broju osvojenih Super Bowlova, a 2019. se izdvojio na vrhu, kada je u Atlanti došao do svog šestog prstena, nakon pobjede nad Ramsima u vjerojatno najdosadnijem finalu u povijesti, ali u finalu koje je možda i najbolje utjelovilo Bradyjeve igračke karakteristike. Utakmica je bila tvrda, dosadna i „hladna”, bez posebno atraktivnih poteza, čestih promjena rezultata i ostalih stvari koje su obično sastavni dio utakmice američkog nogometa.
Brady nikada nije imao izražene atletske sposobnosti, nema jaku ruku i ne može pobjeći nikome. Kada se nađe pod pritiskom u 'pocketu' već možete unaprijed računati da je akcija propala, a kada nije njegov dan, bacit će vam loptu tako da ćete je ispustiti devet od deset puta. No stvar je u tome što Bradyjev pobjednički mentalitet gotovo nema konkurencije u svijetu sporta, a loš dan mu se gotovo nikada ne događa kada se od njega zahtijeva da zaista bude na svom vrhuncu.
Kada govorimo o najboljim sportašima u povijesti, neizbježna su imena Michaela Phelpsa, Usaina Bolta, Michaela Jordana, Tigera Woodsa i teniskih asova, a u priču se ponekad ubace i vozači Formule 1. Phelps je najodlikovaniji sportaš u povijesti olimpijskih igara s ukupno 28 medalja, Bolt je najbrži čovjek ikada, dok Jordan ima šest naslova NBA prvaka i u svih šest finala je proglašen MVP-jem. On je također zaslužan za popularizaciju NBA lige i košarke općenito, a ogromne zasluge ima i za to što je Nike danas jedna od najmoćnijih tvrtki za proizvodnju sportske opreme u svijetu.
Rasprave se danas uglavnom i vode između Bradyja i Jordana, a dojam je da većina ljudi još uvijek ovog potonjeg smatra većim sportašem. To je u neku ruku i logično, jer njegova dominacija bila je do tada neviđena, a ne smije se zanemariti ni činjenica da se radi o košarci, jednom od najpopularnijih sportova na svijetu.
S druge strane, Brady se bavi sportom koji se ozbiljno igra samo u Sjevernoj Americi i zbog specifičnosti sporta igra samo u napadu. No dva velika argumenta su na njegovoj strani u odnosu na Michaela Jordana.
Prvi je taj što se NBA sezona sastoji od 82 utakmice te potom doigravanja koje se igra na četiri dobivena susreta. Takav sustav puno više ide u korist kvalitetnijoj ekipi, jer u svakom krugu momčad ima mogućnost izgubiti tri utakmice i svejedno proći, što smanjuje utjecaj „random” efekta i daje puno veće šanse kvalitetnijoj momčadi. U NFL-u se regularna sezona sastoji od samo 16 utakmica, dok se playoff igra na samo jedan dobiveni susret, a u sportu u kojem nekoliko centimetara može značiti razliku između pobjede i poraza, to je itekako otegotna okolnost.
Druga stvar je period dominacije. Jordan je sve svoje naslove unutar osam godina i konačno se umirovio sa 40 godina, odnosno pet godina nakon svog posljednjeg osvojenog naslova. Brady je svojih sedam naslova osvajao kroz 19 godina, a do svog posljednjeg je došao sa 43 godine na leđima. Treba uzeti u obzir i to da se košarka igra 5 na 5 i da su igrači kontinuirano na terenu, zbog čega imaju više mogućnosti utjecati na rezultat, dok je u američkom nogometu quarterback na terenu samo u jednoj od tri faze igre i ima nemjerljivo manje vremena za napraviti razliku te je svaka lopta važna.
S obzirom na to da je Brady svojih prvih šest naslova osvojio u dresu Patriotsa, s Billom Belichickom na klupi, ljubitelji NFL-a uvijek su si postavljali pitanje tko je zaslužniji za te naslove – Brady ili Belichick? Pitanje za koje je većina mislila da na njega nikada neće dobiti odgovor, sinoć ga je ipak dobilo, jer je Brady s Buccaneersima koji na početku sezone nisu bili u najužem krugu favorita za naslov došao do Super Bowla, dok Belichickovi Patriotsi nisu uopće izborili doigravanje.
Bradyjeva posvećenost onome što radi ne poznaje granice, pa tako se on hrani specijalnom dijetom koja se bazira na smoothiejima, a svaku večer tijekom sezone u krevetu je najkasnije u 21 sat. Zbog toga je tijekom karijere rijetko imao ozbiljne ozljede, iako se mora naglasiti da je razlog tome i njegov stil igre u kojem rijetko pretrpi ozbiljan udarac. No bez obzira na to, gotovo je nezabilježeno da se netko sa 43 godine još uvijek nije zasitio igranja na profesionalnoj razini i da je gladan uspjeha kao i prvog dana kada je stao na teren.
Brady je možda atletski najlošiji sportaš kojeg se spominje u kontekstu najvećeg u povijesti, a njegovi uspjesi možda nisu globalno relevantni kao nečiji drugi, ali njegovi ekstremno kompetitivni mentalitet i "čelična" psiha te činjenica da dva desetljeća dominira brutalnim sportom kakav je američki nogomet, izdvajaju ga od ostalih i čine ga možda i najvećim sportašem ikad.