Nekako se kao uvodnik, u bilo koju priču na koju je "naslonjen" Petar Popović, čovjek "zlatne ruke", koji je slavne 1986. godine svojim košarkaškim rafalima Zadru donio naslov prvaka bivše države, ističu njegove trice i 36 poena protiv Cibone.
- Nadam se da će me se mnogi sjetiti i kao trenera koji je Zadru donio zadnji trofej u "Kupu Krešimira Ćosića"! Jesam, svojio i naslov prvaka 1986., ali će mi pehar u Kupu ostati kao trajno sjećanje. Eto, i sama činjenica da je tom pobjedom (90:83), protiv Zagreba, u Jazinama proslavljen veliki trijumf. Jest, nije bila neka velika euforija, jer se u to vrijeme nizalo i prvenstva Hrvatske i Kup – podsjetio je Popović.
Sjećate li se nekog osobitog detalja iz te utakmice u kojoj se niski u kojoj su bila sadržana tri pehara, jedan u prvenstvu Hrvatske, te dva u "Krešinom kupu", priključio i Vaš trofej?
- Nakon, rekao bih očekivane pobjede protiv Splita, na drugoj strani nas je čekao Zagreb kojem je pošlo za rukom zaustaviti Cibonu. Kako je bilo malo vremena za pripremu finala, mi smo se usredotočili na ono što su "mravi" pokazali protiv Cibone. I u toj utakmici nije bilo Dwaynea Broylesa, čudesnog Amerikanca, pa se računao kako neće igrati ni protiv nas. Ali, kad je počela utakmica, eto njega u momčadi. I onda je trebalo brzo improvizirati posebnog čuvara, međutim, nije išlo, Broyles je igrao fantastično. Uzalud mu je bilo i to jer se na kraju balade veselio moj Zadar.
Koliko s današnje distance uopće možete percipirati zbivanja te večeri?
- Ne brinite, mogu, mogu i to jako dobro. Evo, mogu krenuti, vodili smo 30:14, onda su igrači praktički "odjavili" utakmicu, pa ih je trebalo ponovno vratiti u igru. U ključnim trenucima bitne poene zabio je mladi Jure Lalić, a spomenuti Broyles promašio je tricu za poravnanje. Todor Gečevski je sa slobodnih bacanja utabao put do pobjede. Ali, sveukupno gledajući nisu te večeri "mravi" imali nikakve izglede, istina, približili su se na trenutak, međutim, bili smo moćniji i dominantniji.
Koliko Vam kao treneru znači taj osvojeni Kup sa Zadrom?
- Kao prvo, nema trenera kojem nije drago osvojiti neki trofej, ma što god značilo to natjecanje. Nema veze je li nacionalno prvenstvo, ABA liga ili neko europsko natjecanje, pobjednički pehar se pamti. Nadalje, uzeti Kup koji nosi ime našeg proslavljenog Zadranina, košarkaškog velikana Krešmira Ćosića, neizmjerna mi je čast.
Je li Vam u pamćenju slavlje u Jazinama?
- Jest, ludovalo se, pivalo, plesao, ali ne tako kao, recimo, kod osvajanja naslova prvaka nakon devetnaest punih godina. Meni je to čak i razumljivo, jer se Zadar tih godina, doista, nauživao trofeja, nekako je navijačima ušlo u naviku biti uz momčad koja je na pobjedničkom postolju svako malo. A meni je ovaj u Kupu i te kako dragocjen!