Ono po što smo došli u Rotterdam smo ostvarili. Izborili vizu za Tokio. Nažalost na najteži mogući način, ali možda i najslađi. Čestitam cijeloj ekipi i stručnom stožeru. Nadam se da je ovo samo jedan uspješan uvod u ono što nas čeka na ljeto – istaknuo je Andro Bušlje, kapetan hrvatske vaterpolske reprezentacije, koja će biti u prilici osvojiti treću medalju u nizu na Olimpijskim igrama, a četvrtu ukupno. Nastavila je već jedan svoj niz. Neizostavna je na najvećem svjetskom natjecanju od kad je početkom 90-ih dobila prvu priliku za samostalni nastup na Olimpijskim igrama.
Upravo Bušlje i dokapetan Maro Joković su posebna priča. Debi su na Olimpijskim igrama imali 2008. u Pekingu. Suznih očiju su napustili te Igre. Očekivanja su bila velika. Godinu prije su osvojili prvu veliku medalju s reprezentacijom. Hrvatska je bila svjetski prvak u Melbourneu. Plakali su i četiri godine poslije, ali, tad od sreće jer su postali olimpijski pobjednici u Londonu. Iz Rija su se 2016. vratili s broncom. Dvojica najdugovječnijih, i najtrofejnijih (Bušlje 22 medalje, a Joković 20 s reprezentacijom) imat će priliku u Tokiju, svi se nadamo kako će se Igre ipak održati, ostvariti još jedan uspjeh. Popeti se još jednom na pobjedničko postolje, te se na taj način oprostiti od najvećeg svjetskog natjecanja.
Nevjerojatna je bila biti ili ne biti utakmica u Rottrerdamu za treće mjesto, posljednje koje vodi na Olimpijske igre. U petoj seriji peteraca, nakon što je Luka Bukić prethodo uzdrmao okvir gola Rusije, a ne mrežu, promislili smo kako je gotovo. Kako naši po prvi put neće uspjeti, kako smo prokockali i četvrtu, posljednju priliku za izboriti Igre u Tokiju. Ali, ukazao se tad Toni Popadić, koji je stao na vrata umjesto Marka Bijača, te obranio Rusima peterac.
Josip Vrlić je izjednačio, te odveo odluku o posljednjem putniku na Olimpijske igre u dodatne serije, a njih je bilo, ni manje, ni više nego deset. Čak 30 peteraca je ispucano u odluci. Uz to Rusija nije iskoristila peterac na početku treće četvrtine za otići na plus dva, a nije pogodila ni petnaesti. Tad je obranu upisao Bijač, koji nas je nekoliko puta spasio u četiri četvrtine. Nakon te obrane Vrlić je opet bio siguran, te je moglo početi slavlje naših. Momčad izbornika Ivice Tucka, njegovih pomoćnika, Mile Smodlake i Sandra Sukna, slavila je kao da je osvojila novu medalju, a ne izborila plasman.
Ne čudi takvo slavlje kad se zna kako je Hrvatska prošla sve i svašta na putu do Tokija. Putovanje je počelo još 2019. godine u Svjetskoj ligi. Samo pobjednik osigurava nastup na Olimpijskim igrama, a doživjeli smo poraz u finalu od Srbije usred Beograda. Zatim, kad je Srbija ispala iz završnice Svjetskog prvenstva u Gwangju bilo je jasno kako će s tog natjecanja na Olimpijske igre finalisti. Naši su izgubili polufinale od Španjolske, a dobili Mađarsku u borbi za broncu, te opet ostali bez vize.
Na Europskom prvenstvu početkom prošle godine u Mađarskoj dalje je išla najbolja reprezentacija ne računajući Srbiju, svjetskog prvaka Italiju i svjetskog doprvaka Španjolsku. Zaustavljeni smo u polufinalu, opet od Španjiolske, te je Mađarska plasmanom u finale osigurala put u Tokio, a na kraju je uzela i zlato.
I na kraju zadnja prilika za naše u Rotterdamu nakon mjesecvi i mjeseci odgađanja, nakon činjenice da te može iz igre izbaciti i korona u slučaju tri i više zaraženih računajući i stožer. U Rotterdamu su tri prva mjesta vodila na Olimpijske igre. I tu smo prvu priliku prokockali, nismo izborili finale, ali drugu nismo. Hrvatska nije briljirala, ali je na kraju ostvarila najvažnije.