Dado Pršo izdvojena je, najnevjerojatnija priča hrvatske reprezentacije, od trnovitog puta kroz život i karijeru do načina kako je dobio prvi poziv, a nitko nije za samo tri godine i tri mjeseca ostavio takav trag, pišu Sportske novosti.
Nikad, ni u jednom ciklusu prije ili poslije, nož nije tako rano bio pod grlom kao u kvalifikacijama za Euro u Portugalu.
U subotu 29. ožujka 2003. godine Vatreni su igrali utakmicu koju je trebalo dobiti da bi ostali na nogama. Nakon Svjetskog prvenstva 2002. godine i odlaska stare garde, dijela Brončanih iz 1998. koji su ostali za još jedan Mundijal, Otto Barić postao je izbornikom i morao graditi novu momčad.
Kako je u ratnim i prvim poratnim godinama pala razina rada i uvjeta za treninge u velikom dijelu zemlje, to je sada dolazilo na naplatu - nestašica mlađih asova prijetila je ozbiljnim urušavanjem.
Na otvaranju izlučnog ciklusa završilo je 0:0 s Estoncima u Osijeku, a 12. listopada 2002. godine izgubili smo od Bugara s 2:0. S jednim bodom u dva ogleda i rivalom kakav je Belgija hrvatski rejting klizio je prema smeću. Barić je poput rašljara tražio pojačanja, nadajući se ulovu i ondje gdje ga ne vidi. U prijateljskom srazu s Rumunjskom u Temišvaru 20. studenoga 2002. godine lansirao je debitante Darija Srnu iz Hajduka i Giovannija Rossa iz Maccabija iz Haife. Mnogo je toga bila stihija i slučaj, Rossa mu je na Vrućoj liniji SN, gdje je gostovao, sugerirao čitatelj blizak igraču. Srna se probijao u bijelom dresu i odigrao dobru utakmicu, asistirao je za pogodak Tomislavu Mariću i pobjedu 1:0.
U to doba Dade Prše nije bilo na obzoru. U Monacu nije odigrao ni minutu u sezoni, prvi nastup doživio je s Guingampom 15. prosinca, i to ga odmah okrunio golom, ušavši u završnici. Već u sljedećoj utakmici dao je još jedan, u siječnju je bio strijelac u Kupu, da bi 1. i 4. veljače 2003. zabio dodatna dva u prvenstvu. U trenutku popriličnog beznađa činjenica da u jednoj od liga Petice, i to u klubu s ozbiljnim ambicijama i šansama u Ligi prvaka, zabija hrvatski nogometaš natjerala je nas u redakciji SN-a na zaključak: on bi mogao biti rješenje za reprezentaciju.
- Trebalo bi nabaviti broj i intervjuirati ga - kazao je tadašnji urednik nogometne rubrike Tomislav Dasović.
- Ja ću to preuzeti na sebe - spremno je odgovorio Anton Samovojska, nazvao klub Monaco, od njih dobio broj i sve je ostalo legenda. Za koji dan Pršu je predstavio hrvatskoj javnosti.