Najtežu utakmicu svoje predsjedničke karijere imao je Joan Laporta u drugom boravku na funkciji prvog čovjeka Barcelone. Objašnjavao je 90 minuta medijima, javnosti, ali prije svih navijačima zašto je najveći od najvećih Lionel Messi morao otići iz Barcelone. Danima su stizale informacije kako Messi ostaje u katalonskom divu i nakon ovoljetnog isteka ugovora, kako je pristao na dvostruko manju godišnju plaću (35 milijuna eura) iz razumijevanja za klupske financijske (ne)prilike. No, onda je Barcelona objavila da Messi ipak odlazi. Niti taj upola smanjeni ugovor nije se mogao uklopiti u ograničenja, Financijski fair play koji nameće Primera, tzv salary cup po pitanju plaća. Messi je morao otići zbog Barceloninih ogromnih dugova.
- Messi je želio ostati, razočaran je. Zvao sam ga da dođe na ovu konferenciju za medije, ali nije htio. Želio je ostati za manje novca nego što su mu drugi nudili. Dogovorili smo petogodišnji ugovor, plaćali bismo ga prve dvije godine, a za ostalo bismo se naknadno dogovorili. Vjerovali smo da je to dovoljno, da ćemo time ispoštovati Financijski fair play, ali Liga to nije dopustila. Jednostavno ga ne možemo registrirati. Stanje s plaćama je neodrživo. Nema mogućnosti da se išta po tom pitanju promjeni. Počinje era bez Messija u Barceloni, a njemu ćemo uvijek biti zahvalni – pojasnio je Laporta.
Jedina opcija koja je nudila priliku da Messi ipak ostane usprkos dugovima za Laportu nije bila opcija.
- Jedina mogućnost da ispoštujemo Fair play bio je dogovor s Ligom da klubu idućih 50 godina uzima dio novca od TV prava kako bi se podmirio dug. Na to nisam mogao pristati jer Barcelona neće biti ničiji talac. Barcelona je institucija veća i od Messija. U tom bi slučaju njegov ostanak uništio klub, a Barcelona je najvažnija – rekao je Laporta. Rekao je da su napravili sve, da su vjerovali da će Liga imati više razumijevanja. Krivnju je prebacio na prethodne uprave.
- Naslijedili smo probleme veće nego što se prikazivalo. Predviđeni minus za prošlu sezonu kretao se oko 200 milijuna eura, a u konačnici je iznosio 487 milijuna. Liga ima pravilo 4 prema jedan, odnosno da biste nekome dali 25 milijuna eura plaće po sezoni, morate zaraditi sto milijuna. Naš bi budžet za plaće sa smanjenim Messijevim primanjima iznosio 110 posto prihoda kluba.
Nije nikakvo iznenađenje što je Barcelona na rubu bankrota. Dugovi kluba premašuju 1,1 milijardu eura. Međutim, ovog ljeta osim dovođenja nekih slobodnih igrača bez plaćanja odšteta Barcelona nije uspjela napraviti pomak po tom pitanju, prodati neke zvijezde i značajnije smanjiti nagomilane rashode. Nastali su lošom poslovnom politikom posljednjih godina, kako financijskom, tako i stručnom. Sve je to došlo na naplatu i rezultiralo odlaskom šokantnim odlaskom Messija.
Barcelona je u zadnje četiri godine samo na odštete za tri igrača „spržila” oko 400 milijuna eura, na dva Francuza Ousmanea Dembelea (135 milijuna eura po transfermarktu) i Antoinea Griezmanna (120 milijuna eura) te Brazilca Philippea Coutinha (135 milijuna eura plus bonusi). Oni spadaju među šest najvećih transfera svih vremena, a niti jedan nije ni izbliza opravdao očekivanja. Kamoli da je nastavio stopama prethodnika Neymara. A vrhunskog stopera koji od odlaska Puyola u igračku mirovinu trebaju nisu htjeli platiti koliko treba.
Coutinha i Dembelea su svim silama iz Barcelone ovog ljeta pokušavali prodati, nisu imali ništa ni protiv odlaska Griezmanna. No, niti uz diskontne cijene nije se našao kupac. Da su ih (sve) prodali Argentinac bi možda ostao.
Ako ćemo dodati još materijala, prošlog ljeta stigao je Miralem Pjanić iz Juventusa u razmjeni za mnogo mlađeg Arthura. Tada su tog 30-godišnjaka na Camp Nou u toj razmjeni procijenili na čak 60 milijuna eura. Ovog ljeta ga također tjeraju samo da se riješe njegove plaće. Sve su to vrhunski igrači, ali pokazalo se da nisu za Barcelonu.
Sjeća li se itko krila Malcoma koji je stigao iz Bordeauxa za 41 milijun eura. Oteli su ga u zadnji trenutak Romi koja ga je čekala u zračnoj luci, a onda je u Kataloniji bio prolaznik. No, tu su uloženo barem vratili preprodajom igrača u Zenit. U ljeto 2019. Frankie de Jong je Ajaxu plaćen 86 milijuna eura. Došli su zadnjih godina i Nelson Semedo, Arda Turan, Paco Alcacer, Neto, Junior Firpo, Martin Braithwaite... Osim de Jonga nitko od spomenutih nije dokazao da tu pripada. Trošilo se šakom i kapom, a dugovi su se gomilali.
Ovog ljeta dovodili su igrače poput Memphisa Depaya (Lyon), Erica Garcije (Manchester City), Sergija Aguera (Manchester City), bez plaćanja odšteta, na veličinu kluba, privlačnost igranja s
Messijem (njegov prijatelj Aguero). Sada će ih napokon nadaju se moći registrirati tek kada je Messi otišao.