Eduardo Vargas, dvostruki najbolji strijelac Copa Americe (2015. godine dijelio prvo mjesto, lani bio sam na vrhu!), matirao ga je tek iz jedanaesterca. Dominik Livaković definitivno je potvrdio da ga Ante Čačić mora zvati za svaku, i kvalifikacijsku utakmicu reprezentacije, daleko logičnije njega nego Ivana Vargića. Jer Livaković je po potencijalu svjetska klasa. To se i znalo, no kako je "skidao" zicere Vargasu i Čileancima pričat će se. Jedino kod pogotka Pinaresa doista nije mogao ništa.
Suveren na golu, izvrstan u kontroli i čitanju zbivanja, pravodoban u istrčavanjima, jak jedan na jedan... on je u igri praktično bez mane.
Još samo da "izglanca" udarce s bijele točke, gdje je u sva četiri navrata išao na krivu stranu, ali to je nadogradnja, ne temeljno mjerilo.
Livaković je tako miran, staložen, daje sigurnost ekipi, iako ima 22 godine čini se da ga ništa ne može impresionirati. U ovoj reprezentaciji on je najviša razina kvalitete. Mladić koji ima sve predispozicije da obilježi mnoge godine među hrvatskim vratnicama.
- Najteže mi je bilo Vargasu braniti situacije jedan na jedan, ali drago mi je da sam dao doprinos momčadi nakon teškog puta i utakmice u koju smo ušli s teškim nogama. Mislim da se nismo osramotili i da ova momčad ima kvalitetu. Odigrali smo sasvim solidno, po principu svi za jednog, jedan za sve. Žao mi je što smo izgubili na jedanaesterce i valjda ih više neće biti, osim možda u nekom finalu Svjetskog prvenstva. Obećavam da ću ih tada obraniti. Mislim da bismo morali pobijediti Kinu, vjerujem da smo kvalitetniji te da ćemo kući otići dobre volje.