Hrvatska košarkaška reprezentacija je i prije ulaska u “drugi istanbulski balon”, znala kako je Eurobasket 2022. godine osigurana priča, pa je izbornik Veljko Mršić mogao lagodnije iščekivati dvije utakmice. Istina, izgubili smo od Nizozemske i Turske, međutim, rezultat nije nimalo utjecao na plasman, jer je cilj ostvaren ranije.
- Nismo imali nikakav pritisak, za razliku od nekih drugih reprezentacija koje su sudjelovale u kvalifikacijskom ciklusu, iz razloga što smo na vrijeme, bez nervoze i trauma bilo koje vrste ostvarili cilj, zapravo, imperativ koji je stajao pred nama. Ono čime nisam nikako mogao biti zadovoljan naše je drugo poluvrijeme protiv Nizozemske, bilo smo daleko ispod razine koja se očekivala. Ali, gledajući sveukupni dojam, a prema nekim informacijama koje dolazi izvan hrvatskih košarkaških krugova, naša je reprezentacija u velikoj mjeri okrenula svjetla pozornice na sebe. Ili, meni još bolje zvuči činjenica kako se vratio onaj kult reprezentacije.
Zašto to ističete?
- Jer odavno nije bilo toliko otvorenog zanimanja za reprezentativni dres, za okupljanje, čak su postojala i neka urgiranja, međutim, pozivnica je išla i uvijek će ići prema onim igračima koji u tom trenutku budu najspremniji. To načelo nikad neću napustiti.
Je li vam ovaj zadnji “ balon” bio ključni filter za sve ono što u narednom razdoblju očekuje reprezentaciju. Ili je sve krenulo ranije?
- Još u ljeto 2019. godine onim odlaskom u Las Vegas, te put u Kinu za naš stručni stožer bili su filteri koje spominjete, u prvom redu kako bih se uvjerio u karakter pojedinih igrača kojim je ukazano povjerenje. Bilo je unutra podosta onih koji ranije nisu dobivali prigodu, dok sam o drugima imao sliku jer sam s njima surađivao kroz klubove koje sam trenirao, pa ih iz tog razloga nisam ni pozivao na spomenute akcije.
Svejedno, ne može se iz svega isključiti Istanbul kao jedan od tih “probnih ventila”...
- Mene je uvelike zadovoljio motiv igrača, konkretno protiv Turske, jer nema igrača koji se nije želio okušati s reprezentacijom u kojoj igra jedan Shane Larkin, po meni možda i jedan od najboljih Amerikanaca u Euroligi. S druge strane imali smo snažnog domaćina koji nam je želio uzvratiti za onaj uvjerljiv poraz od prije. Recimo, planirano je bilo da Larkin igra od 10 do 15 minuta, međutim, na osobnu želju odigrao je punih 27 minuta, tako da je upravo taj dvoboj s njima imao veliko značenje. Unatoč tom porazu ne mogu kazati kako sam nezadovoljan.
Što vas je toliko dojmilo, jer dok pričate iskazujete ispunjenost ne samo uspješno odrađenim poslom, odnosno, plasmanom na Eurobasket, nego se iza svega krije nešto drugo?
- Ono što me jako razveselilo je taj momčadski duh kojeg sam vidio, a stalno govorim kako u košarci bez toga ne možeš očekivati rezultat. Uzmimo primjer Tomislava Gabrića, koji je u jednoj prigodi uopće nije skidao u dres, drugi put je ostao bez minutaže, da bi protiv Turske bio naš najbolji igrač. Zašto to ističem? Razlog je jednostavan. Kod svih sam osjetio da žele biti dio iste priče ma koliko god njihova ulog bila mala ili velika.
Istaknuli ste nekoliko puta nakon Istanbula, kako imate prave informacije o svim igračima. Znamo i to da neki od njih neće participirati za turnir u Splitu, ali su po vama, zalog za kvalifikacije u kojima će se tražiti put koji vodi na Svjetsko prvenstvo. Opet, imamo i povratak nekih naših NBA igrača u Euroligu. Odabir neće biti nimalo lagan?
- Ranije sam rekao kako postoji neizvjesnost oko onih igrača koji su jako aktivni u NBA ligi i kad svemu pridodamo one koji su nas nosili do Eurobasketa, onda se doista pojavljuje podosta otvorenih pitanja. O tome ćemo u hodu, međutim, moram istaknuti Roka Ukića kao primjer igrača koji je u godinama koje ima dao veliki obol, bio je pravi lider i prihvatio neke stvari koje su ga u nekim drugim reprezentativnim akcijama činile manje dobrim nego danas. Nadam se kako će biti spreman za splitske kvalifikacije.