I 25 godina nakon smrti Dražena Petrovića ne prestaje njegova uloga veleposlanika Hrvatske

I 25 godina nakon smrti Dražena Petrovića ne prestaje (na posredan način) njegova uloga veleposlanika Hrvatske. Španjolski "Gigantes del Basket" posvetio je cijeli broj u kolovozu tragično preminulom šibenskom košarkaškom Mozartu, uz temeljnu poruku da je riječ o "geniju koji je promijenio košarku", piše Šibenski.

- Bilo je planirano da cijeli časopis posvetimo Draženu u lipnju, kad je obilježena 25. obljetnica njegove smrti, no odustali smo od toga iz razumljivih razloga. Bilo je to vrijeme kad nijedan tekst, nijedna informacija nisu mogli medijski konkurirati Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, pa smo se odlučili da nemali prostor podarimo košarkaškom Mozartu u kolovozu - objasnili su nam kolege iz španjolskog sportskog časopisa.

Sve se poklopilo i s odlukom specijalnog žirija američkih profesionalnih košarkaša da Dražena izaberu među 50 najboljih igrača svih vremena. Kao jedinog Europljanina.

- Vjerujem da je takva odluka NBA lige na ponos ne samo obitelji Petrović, već i cijeloj Hrvatskoj. Posebice Draženovu rodnom Šibeniku. Njemu su uvijek bila puna usta zavičaja s tezom da je "Šibenik, po njemu, najljepši grad na svijetu". Tekstove u "Gigantes del Basket" i izbor američkih stručnjaka shvaćam kao novi, ozbiljni poticaj da se čuva uspomena na Dražena. Znam dobro da on nikad neće biti zaboravljen, ali puno mi znače košarkaški stručnjaci, novinari i "obični" ljudi koji se prosto natječu da raznim akcijama i priznanjima podgrijavaju uspomenu na mog sina. Tako mi je lakše, jer na taj način gotovo infišavam da je Dražen živ, ne mislim na surovu istinu. Otvorit ću i srce. Ne razumijem "dežurne kritičare" koji ne propuštaju priliku da se obore na moja pojavljivanja u javnosti. Ne štede majku koja je izgubila velikog sina. Sportaša, koji je na tragičan način otišao u trenutku najveće slave i snage te koji je mogao još puno toga dati našoj Hrvatskoj. Kako ne shvaćaju da na taj način ne moram stalno misliti na bolan, nenadoknadiv gubitak - otvorila se Biserka Petrović.

Biserku smo zatekli u šibenskom Muzeju Dražena Petrovića, bolje rečeno stanu obitelji Petrović, koji je pretvoren u prostor sjećanja na košarkaškog Mozarta.

- Naši susjedi Slovenci prednjače u posjetu Draženovim spomen-prostorima u Zagrebu i Šibeniku. Za ljudima iz Dežele tek malo zaostaju Španjolci. Bit ću iskrena i priznati da mi je posebno drago to zanimanje Slovenaca. Ne samo zato što su nam prvi susjedi, već i zbog njihovih sjajnih igrača Luke Dončića i Gorana Dragića, koji mi stalno spominju Dražena. Uostalom, Dončić mi je dodatno drag, jer svojim košarkaškim putem i igrama napadno podsjeća na mog sina - otkriva Biserka.

U svojoj reportaži o Draženu Petroviću, španjolski "Gigantes del Basket" nije se zadržao samo na tragično preminulom hrvatskom košarkašu. Priču je proširio i na njegova brata Aleksandra, te nećaka Marka.

- Marko i ja pješačili smo do Santiaga di Compostelle, najvećeg španjolskog svetišta. Za to sam mjesto vezan na posebno emotivan način. Tamo sam kao tinejdžer osvojio svoje prvo zlato na Europskom prvenstvu u košarci za juniore. Jednako su nas pratile i španjolska i brazilska televizija. Brazil je, naime, zadovoljan mojim izborničkim radom. Priču o meni povezali su, dakako, s Draženom, kojega svijet očito ne zaboravlja. Srce mi je zaigralo kad su u Santiagu mene i Marka dočekala dva Draženova obožavatelja. Jedan je bio odjeven u dres Šibenke, dok je drugi bio u Ciboninu dresu - emotivno priča Aleksandar Petrović.

Zadnje informacije govore da se priprema snimanje filma o Draženu. Vjerojatno će se na tom planu spojiti Amerikanci i Hrvati.

- Gotovo sam prisiljena otkriti sve detalje iz Draženova intimnog života. Producenti filma već su u potrazi za glumicom koja je nalik Renati, Draženovoj najvećoj ljubavi. Ženi, koja je, slučaj je tako htio, šibenska nevjesta - servirala nam je Biserka intrigantan podatak.

I upravo kad smo htjeli napustiti Draženov muzej u Šibeniku, naišla je obitelj iz Širokog Brijega, piše Šibenski. S dva dječaka. Momčići su spominjali gotovo najsitnije detalje o Draženu. Kao da su s njim igrali ili živjeli u njegovo doba. Očito, 22-minutni pljesak, koji je dobio preminuli Dražen prije 25 godina na komemoraciji podno Cibonina tornja, još uvijek traje. U sjećanjima onih koji nikad neće zaboraviti njegovu ljubav prema košarci, Šibeniku i Hrvatskoj.