Generalske priče, nakon tko zna koliko izgubljenih bitaka hrvatske košarke, jednostavno ne drže vodu. Jer se podosta njih upreglo u kola Hrvatskog košarkaškog saveza, uvjeravajući sportski puk, kako je kvalifikacijski turnir za odlazak na Olimpijske igre u Tokiju, izvrsna prigoda za Hrvatsku. U tom smjeru išla je i potpora Vlade Republike Hrvatske, koja je “iskeširala” FIBA- i gotovo 3O milijuna kuna, za organiziranje “
balona” uvjerana kako će na taj način pomoći da se kroz sport i to na OI smotri promovira Lijepu našu.
Govoriti danas o tome kako je i COVID -19 umiješao prste, obične su bezvezarije, jer je pandemija dotaknula sve košarkaške strane svijeta. I nisam mogao primjetiti da su se ostale reprezentacije “uhvatile za taj štap”, nego su se držali one narodne “ kako svima tako i nama”!
Podsjetimo, dogodio nam se svojedobno i izbornik Ivica Skelin koji je teškom mukom dobio Nizozemsku, ali je zato izgubio od Rumunjske, u Zadru u domu Krešimira Ćosića pred 7000 gledatelja i tako nas počeo gurati iz tračnica koje su vodile prema Svjetskom prvenstvu u Kini. Nakon zadarske blamaže, otišao je Skelin, ali i pod vodstvom novog izbornika Dražena Anzulovića pali smo protiv “ obične” Litve ( nisu imali NBA elitu) i Poljske.
Podosta značajniji problem, opisan u mnogim tekstovima, doista, počiva u činjenici kako se zatvaralo usta i oči svima koji su na dobronamjeran način znali kritizirati reprezentaciju Hrvatske u ranijim neuspjesima, baš u trenucima kad smo imali lagodne situacije sa svim NBA potencijalom, najavljujući ovakav rasplet!
U isti koš, unatoč tomu što je izborio EP 2022. možemo smjestiti i Veljka Mršića, jer i on je imao prigodu u splitskoj Spaladium Areni napraviti nešto veliko. Eto, nismo stigli ni do finala s Brazilom, koji nas je “razbio” u grupnoj fazi, Tunis nam je održao lekciju, ali smo se provukli. Ali, srušila nas je Njemačka koja također nije bila kompletna kao ni Hrvatska.
Nakon svega valja podvući pitanje, hoće li bilo kakvu odgovornost snositi ljudi koje vode HKS. Obzirom da im je Vlada ukazala nemalu financijsku potporu, čak je i Nacionalni stožer Civilne zaštite, mijenjao mjere za mogućnost nazočnosti gledatelja na tribinama, istina, tu su “lopticu” prebacili na županijsku razinu. Ali, publike nije bilo! Je li se kvalitetno odradio marketing kojim se željelo pridobiti snažniju potporu s tribana ako su se i epidemilozi svojim odlukama upregli u gore spomenuta kola? Činjenica je da su splitske stolice ostale prazne i nedvojebno bi se do kraja trebalo ispitati sve okolnosti, ne samo na sportskom polju, nego koliko je zbirno hrvatske građane stajao kvalifikacijski turnir u Splitu?
Jedina i nepobitna istina, u ovom trenutku ogleda se kroz “prozor” iza kojeg nitko iz vodstva HKS-a, jednako s njima ni izbornik Mršić nije pokušao razmaknuti “kontrine” i pokazati moralni čin – kolektivne ostavke! Međutim, ne smije se nikako preskočiti razmišljanje kako je u našem košarkaškom loncu podosta nepotrebnih “aditiva”! I ne od jučer, problem je u tome što se “aditiv” samo prelijeva iz godinu u godinu.... Još malo pa će rideset ljeta Gospodnjih, otkako Hrvatske nema na pobjedničkom tronu!