Dalić je napokon odlučio odustati od donošenja ‘alibi odluka‘ i to mu se isplatilo, a majstorska partija Nikole Vlašića priča je za sebe

Zlatko Dalić napokon je odlučio odustati od donošenja „alibi odluka” i povući logične poteze, a to je rezultiralo plasmanom Hrvatske u osminu finala Europskog prvenstva i buđenjem nove nade među navijačima „vatrenih”.

Šime Vrsaljko prve dvije utakmice nije odradio toliko loše, ali nije djelovao ni posebno dobro, što nije čudno ako znamo da posljednje tri godine nije uspio postići kontinuitet igara. Dalić se stoga odlučio povući hrabar potez, koji se u jednu ruku nametao kao potencijalno rješenje, ali koji je u kontekstu načina na koji stvari obično funkcioniraju u hrvatskoj reprezentaciji istovremeno djelovao kao nešto što se gotovo sigurno neće dogoditi.

Ipak, Josip Juranović zaista je osvanuo na poziciji desnog beka i odigrao više nego solidnu utakmicu, i u fazi obrane i u fazi napada. Ako se u obzir uzme to da je morao voditi računa o najboljem igraču Škotske i jednom od najkvalitetnijih lijevih bekova na svijetu – Andrewu Robertsonu, njegova predstava dodatno dobiva na težini, a ako tu pridodamo i činjenicu da je upravo njegov ubačaj prethodio Vlašićevom pogotku za 1:0, dolazimo do zaključka da je Dalić s bivšim igračem Hajduka dobio ono što je htio.

Juranović nijednom nije bio predriblan na utakmici, imao je 56/60 točnih dodavanja, bio je čvrst u duelima te se dobro postavljao i u fazi obrane i u fazi napada. Ukratko, odigrao je "kompletnu" utakmicu.

Boris Kovačev/Cropix

Nikola Vlašić također se neočekivano, ali jednako tako logično, našao na poziciji desnog krila. Već je od prve utakmice bilo jasno da Hrvatskoj nedostaje igrač Vlašićevih karakteristika, koji samom svojom kretnjom može unijeti nemir u protivničku obranu, a u najavi utakmice sam rekao kako bi ga imalo smisla postaviti na poziciju desnog krila, jer je škotska obrana 5-3-2 pretpostavljala da Hrvatska neće imati puno prostora po bokovima, zbog čega bi se Vlašiću mogla priuštiti sloboda operiranja između linija i ulaska u sredinu.

Dalić se na kraju upravo za tu opciju i odlučio, a Vlašić je tijekom utakmice radio točno ono što se od njega i očekivalo. U početnim je minutama susreta u izgradnji napada stajao usko, otvarajući cijelu desnu stranu Juranoviću, a kasnije se kretao još slobodnije. U tome mu je značajno pomagao Bruno Petković, koji je sjajno osjećao njegovu kretnju i popunjavao ispražnjeni prostor kako bi odvukao škotske braniče.

Tako je Vlašić svoj pogodak postigao s pozicije lijevog centralnog napadača. Lopta je bila na desnom boku kod Juranovića, Petković je napao prvu vratnicu, a Vlašić je ostao na drugoj. Centaršut je došao do Perišića koji je sjajno spustio loptu Vlašiću, a veznjak CSKA odlično se snašao i matirao Marshalla. 

Petković se inače također po prvi put na ovom Euru našao na terenu od prve minute, a ta promjena je bila možda i najveći „no-brainer” za Dalića, jer je još od prve utakmice svima bilo jasno da Ante Rebić jednostavno ne može odigrati dobro u ulozi na temelju koje je Dinamov napadač izgradio svoje ime.

Posljednja promjena u odnosu na Češku za koju se Dalić odlučio bilo je vraćanje Marcela Brozovića u vezni red, kako bi se neutralizirali agresivni i eksplozivni škotski veznjaci. I to je urodilo plodom, pa su tako Škoti, koji su na ovom prvenstvu do sada bili značajno bolji od Hrvatske u osvojenim „ničijim” loptama i duelima, danas poraženi na tom polju. „Vatreni” su imali više dobivenih duela od ekipe Stevea Clarkea te su u velikoj mjeri uspjeli iskontrolirati igru u centralnoj trećini terena.

Sve što je Dalić napravio pred ovu utakmicu imalo je smisla i Hrvatska je djelovala opasno i sigurno. Čak i kada je Callum McGregor poravnao na 1:1 pred kraj prvog poluvremena, činilo se kao da je pitanje vremena kada će "vatreni" opet doći u vodstvo. Hrvatska je kontrolirala posjed i brže prenosila loptu s jedne na drugu stranu kada bi protivnički niski blok onemogućio okomita proigravanja, a iz takve situacije je pao i Modrićev gol za 2:1, koji je zapravo prelomio utakmicu.

Škotska se do sada na turniru bila pokazala kao prilično zahtjevan protivnik, što su najbolje na svojoj koži osjetili Englezi koji su sa svojim susjedima odigrali ravnopravnu utakmicu i podijelili bodove, ali Hrvatska je velikim dijelom susreta izgledala kao izrazito moćnija ekipa. Razlog za to je vrlo jednostavan – Dalić je na teren poslao 11 igrača koji su tamo trebali biti, za razliku od protekla dva susreta. Hrvatski izbornik napokon je odlučio ne komplicirati i na teren poslati igrače koji mu mogu donijeti ono što momčadi treba te na klupi ostaviti one koji očigledno u ovom trenutku ne mogu pružiti energiju koja je potrebna za uspjeh na Euru.

Andrej Kramarić je na neki način prije početka prvenstva stvorio pritisak na Dalića putem medija, a izbornik mu je onda dao dvije prilike koje, realno, nije trebao. Jer, iako je Kramarić sjajan u Hoffenheimu, igranje za reprezentaciju predstavlja apsolutno drugačiji kontekst i već je dovoljno puta dokazao da je njegov doprinos Dalićevoj momčadi u pravilu gotovo nezamjetan. Zbog toga postavljanje njega prvo na poziciju desnog krila, a onda iza najisturenijeg napadača, zaista nije imalo smisla u kontekstu trenutačnog stanja u reprezentaciji.

Boris Kovačev/Cropix

To je najbolje do znanja dao Nikola Vlašić, koji je protiv Škotske pokazao koliko je nedostajao ekipi u prve dvije utakmice. Bilo ga je svugdje po terenu, ulazio je u sredinu s desnog krila, kretao se između linija, u ofenzivnoj tranziciji tražio loptu u prostor kao najistureniji igrač, a nije mu bilo strano ni spustiti se duboko po loptu kako bi proigrao suigrače u dubinu. Ukratko, napravio je sve što je trebao i više od toga, dok je primjerice Kramarić protiv Engleske na toj poziciji djelovao izgubljeno.

- Uvijek sam spreman i na raspolaganju izborniku. Da ne uđem ni minutu, nema veze, samo želim pomoći i drago mi je što sam pridonio momčadi - skroman je bio Vlašić nakon sjajne partije koja mu je priskrbila titulu igrača utakmice.

Rijetki su bili oni koji nisu zazivali Vlašića kada su vidjeli koliko je Hrvatska jalova u napadu, a susret sa Škotskom vrlo je vjerojatno i njih uvjerila da je jednom od najpotentnijih igrača hrvatske reprezentacije mjesto na terenu, a ne na klupi.

Sada nam samo preostaje nadati se da se Dalić neće vratiti natrag u „komfor zonu” pred susret osmine finala, već da će ponovno na teren izvesti momčad koja može barem u nekoj mjeri opravdati titulu aktualnih viceprvaka svijeta.