Kao da se ovog ljeta sve urotilo protiv domaćih poljoprivrednika. Enormna poskupljenja repromaterijala, sjemena, gnojiva i zaštitnih sredstava dovela su do ruba opstanka brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se doslovno bore za preživljavanje. Kako nijedno zlo ne dolazi samo, ono što je ostalo od domaće poljoprivrede dokrajčila je i još uvijek uništava dugotrajna suša, čije će se posljedice osjećati godinama. Sunce je spržilo sve, posebno ona područja gdje nema navodnjavanja, a takvih je većina. Poljoprivredni analitičari smatraju da bi se do kraja ove kalendarske godine moglo ugasiti tristotinjak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja jednostavno ne mogu opstati zbog povećanih cijena energenata i repromaterijala. To će biti veliki udar na "male" poljoprivrednike koji su obrađujući zemlju u ekološkom uzgoju osiguravali svoju egzistenciju.
Poljoprivrednik Vinko Ban iz Ljubitovice, poznate po proizvodnji čuvenog ljubitovačkog luka šarca, je očajan. Kaže da im je poljoprivreda uništena, jer kiša nije pala mjesecima.
– Ma što ću vam reć'. Prije se znalo da će tijekom ljeta pasti dvije-tri kiše i to nas je spašavala. Mi ne možemo navodnjavati poljoprivredne kulture kada nemamo vode ni za piće iako smo samo osamnaest kilometara udaljeni od Trogira – očajan je Ban.
– Svaki dan nam dovoze cisternu za piće i tako preživljavamo. Čatrnje su presušile, a kod nas kad nema kišnice, poljoprivreda je mrtva. Od krumpira nemamo ništa. Nešto ima našega luka šarca, ali sve je to slabo. Urod je značajno manji. Zbog nedostatka kiše glavice su sitnije. Mislim da je ovo kraj poljoprivrede u Ljubitovici – pesimističan je Ban.
– Sve je poskupjelo, gnojivo, zaštitna sredstva. Poljoprivrednik više ne može preživjeti u ovakvim uvjetima bez vode i uz velike troškove proizvodnje. Uskoro ćemo svi ići kupovati povrće u trgovačke centre – govori Ban.
Borba do zadnjega
Njegov pesimizam dijele i ostali poljoprivrednici, posebno oni iz Dalmatinske zagore i područja gdje se ne može navodnjavati poljoprivredne kulture.
S velikim problemima u proizvodnji suočava se i Natalija Šunjić Gizdić, nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u općini Muć.
– Da je netko drugi na mom mjestu, već odavno bi odustao od proizvodnje. Ali ja sam tvrdoglava i volim poljoprivredu, pa će se boriti do zadnjega – ističe Natalija.
Prošlo ljeto sredinom srpnja tuča joj je uništila nasade poma, ali je pala i kiša, pa je ostalo ono što je bilo u zemlji, krumpir i batat. Ali ova godina je gora od prošle, jer je suša uništila povrće iznad i ispod zemlje.
– Možete misliti, dobila sam račun za vodu u iznosu od 3500 kuna. Račun se mora platiti, a cijene povrća ne mogu podizati iz obzira prema kupcima. Ljudi nemaju novca i ne mogu sebi priuštiti povrće – pojašnjava nam Natalija, koja je kupila i cisternu, koju napuni na vodovodu i odvozi je u polje, a računi su astronomski.
– Poljoprivrednici su na marginama društva. Nitko nam ne pomaže, pa nije nikakvo čudi što se obiteljska poljoprivredna gospodarstva gase. Općina Muć ima izvore koji bi se mogli iskoristiti za zalijevanje polja, ali za to, nažalost, nema političke volje – rezolutna je Natalija Šunjić Gizdić.
– Borba se nastavlja. Neću odustati – poručila nam je.
Dolina Neretve je u nešto boljoj poziciji. Ipak, kakve-takve vode za zalijevanje ima, iako je često puta slana zbog ulijevanja mora u Neretvu. Jedan takav sustav pod nazivom "Glog" vrijedan 25,3 milijuna kuna pušten je u pogon proljetos i već sada je polučio dobre rezultate. Naime, kvalitetna voda se sustavom kanala iz rijeke Neretve odvodi u donje Poneretvlje gdje služi za zalijevanje plantaža mandarina i ostalih poljoprivrednih kultura. Riječ je o projektu sufinanciranom 85 posto iz europskih sredstava, a 15 posto iz državnog proračuna, koji je od velike važnosti za stanovnike neretvanskog područja, posebno za poljoprivrednike.
Za razliku od povrtnjaka koje je suša dokrajčila, mandarine na neretvanskim plantažama se još uvijek dobro drže. Ove jeseni očekuje se srednji urod od oko 40 tisuća tona, pa će, osim za domaću potrošnju, mandarina biti i za izvoz na tržište zemalja EU-a.