Šibenski arheolog Andrija Nakić otkrio je mjesto pada i dijelove američkog vojnog zrakoplova "B 24 Liberator", srušenog potkraj Drugog svjetskog rata u zaleđu Šibenika, izvijestili su iz ustanove "Tvrđava kultura Šibenik".
Nakić je utvrdio točnu lokaciju pada teškog četveromotornog bombardera dugog dometa kod sela Brnjica i detaljno ju istražio te pronašao više od 200 manjih ostataka, većinom ulomaka rastaljenog aluminija.
Zrakoplov s 11 članova posade oštećen je 13. listopada 1944. iznad Austrije tijekom operacije, a na povratku prema Italiji otkazao mu je motor te se srušio u zaleđu grada, tada još okupiranom od nacista. Nakić, zaposlenik Tvrđave kulture Šibenik, rodom iz Mirlović Zagore, za taj je događaj čuo još u školskim danima.
- Srećom, kad sam počeo istraživati priču oko aviona, pronašao sam dovoljno svjedoka koji su me naveli na točnu lokaciju njegova pada, iako je nažalost dobar dio njih u međuvremenu preminuo - rekao je arheolog.
Skupivši informacije od svjedoka, Nakić je početkom 2020. godine, nakon brojnih pokušaja, locirao točno mjesto pada zrakoplova. Potom je detaljno pregledao izvještaje i dokumentaciju vojske SAD-a, razgovarao s američkim i hrvatskim istraživačima, te prošao dnevničke i novinske zapise tog vremena, što je omogućilo gotovo potpunu rekonstrukciju događaja.
Nakon što je pogođen, zrakoplov se prateći jadransku obalu kretao u smjeru juga prema otoku Visu. Zbog značajnog oštećenja, pilot je skrenuo prema šibenskom zaleđu gdje je posada bila primorana na skok s padobranima. Zrakoplov se srušio između Brnjice i Pokrovnika, tik uz današnju cestu koja vodi od Šibenika prema Drnišu.
Svi članovi posade preživjeli su pad, iako ih je nekoliko ozlijeđeno u doskoku. Dvojicu su spasili partizani koji su ih odveli na Vis, dok je devet avijatičara zarobljeno te su iz Drniša preko Zagreba i Beča odvedeni u njemačke logore, koje su svi uspjeli preživjeti.
- Postoji nekoliko vrlo dobro sačuvanih podmorskih olupina savezničkih zrakoplova u našem dijelu Jadrana. One koji su pali na kopno je teže prepoznati, budući da su dugoročno bili izloženi devastaciji. Stoga je ovo istraživanje moralo biti šireg karaktera – osim terenskih pregleda i povijesnih izvora ključni element bili su razgovori sa svjedocima, koji su konačno i doveli do točne lokacije pada - zaključio je Nakić.