Velika priča o malom otoku: stanovnicima se ukida brza brodska linija koja im je donijela pravu renesansu. ‘Ovo je za nas pitanje života!‘

Kad sam prije nekog vremena čula da je, i kako je, na Iloviku obnovljena osnovna škola te da je pohađa desetero učenika (prije 10 godina bio je samo jedan, u raspadajućoj zgradi!), bila sam zadivljena, no Ilovik, nekako - iako je granica Zadarske županije samo stotinjak metara dalje od Ilovika - ne spada u regionalne okvire naših novina pa nisam pisala o tome.

Premda, sve što se događa na našim otocima trebalo bi nas sve jednako zanimati, jer to su uvijek neke paradigmatske priče.

Takva je i ova koja slijedi. U njoj će ipak na koncu biti govora i o obnovljenoj ilovičkoj školi.

Ilovik je sa svojim administrativnim središtem, Malim Lošinjem, do prije nekih 12 godina bio povezan "Jadrolinijinom" linijom koju je držao brod "Premuda", povezujući još i otoke Susak i Unije, a Ilovik dva-tri dana tjedno dva puta, inače jednom dnevno. Malo, sporo i s previše neplovnih dana, znalo ih je biti sto u godini. Tada je, na inzistiranje Ilovčana i uz suštinsko razumijevanje tadašnjeg čelnog čovjeka Agencije za obalni linijski promet, a danas umirovljenika, Ivana Franičevića Age, u funkciju stavljena uvala Mrtvaška na Lošinju, s jednim nevelikim austrougarskim mulom, pa je Ilovik tada dobio vlastitu "malu" brodsku liniju, preciznije državnu liniju 311 Ilovik – Lošinj – Ilovik, koja je otoku i mjestu donijela ogroman boljitak.

– Rodila se ideja da se Mrtvaška stavi u funkciju otočana preko toga mula, i to četiri puta dnevno, a pet puta jednom tjedno radi opskrbe. Za Ilovik to je bio preporod, a ukinute su i tisuće milja koje je brod "Premuda" radio dodirujući Ilovik – govori "otac", kako sam kaže, te linije, i sam otočanin iz Sućurja, Ivan Franičević Aga, koji je savršeno znao pogoditi što će ta malešna linija koja možda ima dva-tri neplovna dana u godini i koja ima svladati jednu milju, tek desetak minuta plovidbe, do Lošinja, donijeti Iloviku.

Tako je, stvarno, i bilo.

Umjesto brzog prelaska do milju udaljene Mrtvaške uvale na otoku Lošinju, Ilovčani će morati koristiti puno dužu brodsku liniju s velikim bojem neplovnih dana

S jednog na 10 đaka

Škola, kako rekosmo, danas ima 10 đaka (!), prvi put nakon više desetljeća u školi rade dvije učiteljice (!), jedna od njih živi s djetetom na otoku, druga dolazi svaki dan (preko Mrtvaške) predavati višim razredima. Više nisu zakinuti ni predškolci. Srednjoškolci žive s obiteljima na Iloviku i svaki dan putuju u školu u Mali Lošinj (preko Mrtvaške). Sad i studenti mogu živjeti na svom otoku i studirati u gradu (preko Mrtvaške). Na Iloviku se razvilo nekoliko ozbiljnih OPG-ova koji koriste EU sredstva, rastu i napreduju. Njihova opskrba, kao i opskrba uopće, odvija se – preko Mrtvaške.

Treba li govoriti da je Mrtvaška, usprkos imenu, već spašavala ljudske živote jer je omogućila hitne medicinske intervencije brže od svega ostaloga?

Put od Ilovika do Velog Lošinja je pet puta duži – ako ne vodi preko Mrtvaške. A do Malog Lošinja 10 puta duži – ako ne vodi preko Mrtvaške.Do nje deset minuta morem, od nje petnaestak minuta autom do Malog Lošinja... Sve skupa, po' ure.

I tada, negdje s početkom ove godine, na scenu stupa Županijska lučka uprava Mali Lošinj i projekt "Dogradnja luke otvorene za javni promet Mrtvaška", koji postoji od 2006. godine, ali sad su se na raspolaganju ukazali i europski novci – i dobro da ih ima. ŽLU odlučuje izmjestiti promet iz Mrtvaške do kraja izgradnje nove luke.

Građevinska dozvola za dogradnju izdana je 2019. godine, stoji u dopisu ŽLU-a. Na pitanje o javnoj raspravi za projekt koji će – ispostavlja se – tijekom bar dvije godine (netko kaže, ma i više, netko kaže manje od planirana 22 mjeseca) ukinuti sve ono zbog čega je Ilovik rastao u posljednjih 12-13 godina komunicirajući preko lošinjske Mrtvaške, i iz ŽLU-a, i iz kabineta župana Zlatka Komadine, odgovaraju isto: da je bilo više sastanaka sa stanovnicima Ilovika i da se nitko nije izjašnjavao protiv projekta.

Nisam iz dopisa uspjela shvatiti bi li tih "više sastanaka i koordinacija sa stanovnicima Ilovika" trebalo biti supstitut za javnu raspravu i je li to pravno uopće moguće. No evo što nam otkriva predsjednica Mjesnog odbora Ilovik Jadranka Matas:

– U prosincu 2019. godine, kad je već bila ishođena građevinska dozvola za Mrtvašku, imali smo sastanak s gospodinom Filipom Balijom, čelnim čovjekom Županijske lučke uprave. Taj sam sastanak snimala diktafonom radi zapisnika. Ni riječi o izgradnji luke u Mrtvaškoj.

Riva na Iloviku

Gordana Pavoković

Prošla je i cijela 2020. – opet ništa o tome. I onda nađem na stranicama ŽLU-a nešto oko parkirnih mjesta, naslutili smo da nešto ne štima. Naša gradonačelnica Ana Kučić govori da građevinska dozvola postoji od 2019., a do siječnja 2021. nitko nam nije rekao ni riječi o tome. Za svaku sitnicu na otoku organiziramo javnu raspravu, ali o izgradnji luke u Mrtvaškoj – nema govora da je bila ikakva javna rasprava, ili razgovor.

Prvi glas za nas bila je odluka o izmještanju naše linije 311 u siječnju 2021. godine. Bilo bi nam jasno da se zbog radova linija izmjesti na koji tjedan, ali na dvije godine! To je za Ilovik smrt, uništavanje svega što smo pomno gradili desetak godina. Uslijedila su tri sastanka, na jednom je bio ministar Oleg Butković, a na ostala dva državni tajnik Josip Bilaver, i oni su vrlo dobro razumjeli problem. No u ŽLU-u se oglušuju o sve.

Nikome nije jasno zašto nisu u mogućnosti osigurati deset-petnaest metara pristana za našu liniju, za liniju koja je spasila Ilovik. Pogledajte Unije, cestu između Nerezina i Osora, Koločep – rade se rive i ceste, a linije i dalje pristaju. Ovaj projekt rađen je bez nas i nije rađen za nas. Sad nas optužuju da smo protiv izgradnje luke, ali to nije istina. Mi smo protiv dvogodišnjeg izmještanja naše linije 311.

Previsoka riva

Na sva tri sastanka s predstavnicima Ministarstva jasno je rečeno da tako nepripremljen, odnosno loše pripremljen projekt nikada nisu vidjeli. Zatražili su od ŽLU-a izmjene u smislu drukčije organizacije radova kako bi se omogućio promet linije 311. Tražili su i snižavanje rive s dva metra na 1,10 ili 1,20 metara. Na dva metra, kažu, ne može pristati nijedan linijski brod, a nekmoli plovila otočana.

Računalo se, izgleda, na klimatske promjene, podizanje razine mora i, valjda, na prirodno izumiranje Ilovčana. Standardi za rive su, inače, 1,40, dok rive visine od dva metra, kakva je predviđena u Mrtvaškoj, nema nigdje na Jadranu, rečeno je na spomenutim razgovorima s predstavnicima Ministarstva.

Svakako, ŽLU Mali Lošinj nije ispoštovao ni jedan zahtjev ni sugestiju Ministarstva, ni sa spomenutih razgovora (supstituta javne rasprave?).

Ne izjašnjavaju se Ilovčani ni danas protiv projekta, premda mnogi o njemu imaju svoje mišljenje. Samo se sveudilj pitaju ima li u Mrtvaškoj tih nekoliko metara zamjenskog prostora za njihovu malu brodsku liniju. Crtu života. Ne mogu više zamisliti život bez Mrtvaške, strahujući da će se u godinama izgradnje velikog pristaništa, bar za dva stometarska trajekta, urušiti ono što su više od desetljeća uspješno gradili.

Stari austrougarski mulić u Mrtvaškoj

Gordana Pavoković

Dakle, Ilovičani su u "supstitutu javne rasprave", razgovorima koje su sami tražili, u startu rekli svoje, a pobunili se javno tek kad je postalo jasno da to mjesto za njihov mali brod u Mrtvaškoj zapravo nije planirano niti ga žele uplanirati. Shvatili su što je na stvari i kad je nedavno, 11. kolovoza, usred turističke sezone, brod Lučke kapetanije Mali Lošinj zaustavio njihov brodić života i napisao prijavu brodaru.

"Luka Mrtvaška bit će zatvorena za sav promet dok god je gradilište, a trajanje radova je predviđeno za 22 mjeseca... opstruiranje radova ne pridonosi njihovu bržem okončanju... faznost je moguća kad je predviđena lokacijskom dozvolom, a ovdje ona nije bila potrebna, nego se izravno pristupilo ishodovanju građevinske dozvole", rezolutni su iz kabineta župana Komadine. A iz ŽLU-a Mali Lošinj, u dopisu navlas istom kao i iz Županije, i jednako rezolutnom, kažu da su bili primorani podnijeti prekršajnu prijavu protiv brodara "Porat" Ilovik d.o.o. zbog svjesnog ugrožavanja zdravlja i sigurnosti svih putnika na toj liniji, koje proizlazi iz "pristajanja na gradilištu"!?

Napomena: Agencija za obalni i linijski promet i tada je na svom popisu uredno imala liniju 311, koju, uostalom, određuje država, a ne ŽLU ili Lučka kapetanija.

Dakle, od tog trenutka pa sutradan i nadalje – kako su u ŽLU-u i Primorsko-goranskoj županiji zamislili da bi Ilovčani i gosti mogli na Lošinj ili na Ilovik? Na luftmadracima s nove rive u mjestu?

Kad smo već kod gradilišta, približimo malo projekt "Dogradnja luke... Mrtvaška". To je, pišu nam iz PG županije, zajednički projekt države i lokalne samouprave vrijedan više od 80 milijuna kuna; 85 posto financira se europskim novcem iz SAFU-a, dočim preostalih 15 posto ide na teret Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Gat će biti dug 125, a lukobran 90 metara. Uzgred, i iz Ministarstva smo za ovaj tekst tražili neka objašnjenja. Za razliku od Županije i ŽLU-a Mali Lošinj, koji su promptno odgovorili, iz Ministarstva nisu do danas.

David i Golijat

"Projekt luke Mrtvaška je od državnog, županijskog i lokalnog interesa jer će omogućiti brzo pomorsko povezivanje otoka Lošinja s Rabom, Pagom, Zadrom, Silbom, Premudom, Istom, Molatom te talijanskim gradovima Pesarom, Casenaticom i Riminijem."

Zvuči jako dobro, malo je kod nas takvih projekata i tako velikih ideja za povezivanje niza malih otoka velikim brodovima, i preko velikih riva, pa i s inozemstvom! Znamo samo za ukidanja, na primjer jedine dužjadranske brodske linije od Rijeke do Dubrovnika, ali to je bilo davno i nerentabilno. Ni danas ne postoji.

Nisu u Županiji, dakako ni matičnoj lokalnoj samoupravi, Gradu Malom Lošinju, mislili ostaviti Ilovčane da tijekom dvije godine gradnje plutaju morem kao odrišeni brod. Zašto su poslali Kapetaniju na njih usred ljeta – valjda zbog demonstriranja odnosa između Davida i Golijata, i da se zna tko je gazda...

No, ruku na srce, pomno su isplanirali čak četiri mogućnosti, i to u lukama s obje strane Lošinja, kako bi se promet mogao nesmetano odvijati neovisno o vremenskim uvjetima: po jugu do Velog Lošinja i Svetog Martina, a po buri do Malog Lošinja i na Čikat.

Pristanište u uvali Mrtvaška usred je gradilišta nove luke

Gordana Pavoković

Evo što za te ponuđene opcije kažu Ilovčani: samo luka Mali Lošinj udovoljava osnovnim uvjetima za održavanje brodske linije. Sveti Martin uopće nema rivu ni operativnu obalu pa tamo brod ne može pristati, isto je i u Čikatu, luka Veli Lošinj otvorena je za vjetrove iz NE smjera i u slučaju nevremena iz tog smjera nije moguće pristajanje, a ni isplovljavanje. Vozilima se ne može do luke bliže od 800-1000 metara, što je za opskrbu Ilovika nemoguća opcija, a o transportu starijih i bolesnih ili onih s prtljagom i teretom da se ne govori.

Do jedine luke koja ima uvjete za liniju, do Malog Lošinja, putuje se sat i dvadeset minuta po lijepom vremenu, s oko 100 neplovnih dana u godini – kažu, podatak je egzaktan, provjerite brodski dnevnik "Premude" ili u Srednjoj školi "Ambroz Haračić" u Malom Lošinju. Zato na Susku i Unijama danas ne živi ni jedno srednjoškolsko dijete, a na Unijama je u osnovnoj školi jedno, na Susku dvoje djece. Zahvaljujući Mrtvaškoj, koja ima dva-tri neplovna dana u godini, svi ilovički školarci žive na svom otoku, a preko linije 311 godišnje prođe oko 17.000 putnika i ogromni teret!

Uza sve, na Iloviku se žale i da linija za Mali Lošinj – kako je predložena – ne može jamčiti usklađenost s katamaranskom linijom za Rijeku ni s trajektnim linijama Valbiska – Merag i Brestova – Porozina, što je preko Mrtvaške itekako bilo moguće. Na Iloviku je i nekoliko onkoloških bolesnika pa ni njima ovo ne ide naruku jer nije zajamčeno da će na vrijeme stići do svojih terapija na Lošinju ili u Rijeci. Isto je i s hitnoćama koje su preko Mrtvaške zbrinjavane za desetak minuta. I na koncu, linija za Mali Lošinj bitno bi poskupila život na Iloviku, osujetila bi brze popravke na infrastrukturama, telekomunikacijskim instalacijama itd., itd.

U Županiji kažu da itekako vode računa o svojim malim otocima i da su rezultati izgradnje lučke infrastrukture na Kvarneru itekako vidljivi: radi se nova riva na Unijama, nove su rive na Susku, Srakanama, "između ostalih i na Iloviku... čija se... renesansa događa nakon što je izgrađena nova riva koja je omogućila stalnu i sigurnu vezu s Lošinjem" – stoji u dopisu. Osim onih stotinjak dana u godini – dodajemo mi.

No upravo se s desetljećem postojanja Mrtvaške, a ne s novom rivom, poklapa renesansa Ilovika. Grad Lošinj, što jest, preuzeo je obvezu riješiti linijom lokalnog značenja putovanje srednjoškolaca i jedne učiteljice od jednog do drugog otoka, s nove rive i s neizvjesnim brojem neplovnih dana. Ponavljaju da je izmještanje brodske linije 311 tek privremeno. Ističu značenje, kažu, jednog od najvećih projekata u RH, kojim će se povezati lošinjski arhipelag sa srednjom Dalmacijom te Rabom i Pagom. Luka je projekt od 81, a pristupna cesta do Mrtvaške idućih 150 milijuna kuna – ukupno 230 milijuna kuna.

Dobar novac, nema što! Još bolje perspektive za unovčavanje okolnog prostora.

'Za ovo nemam riči!'

Uza sav respekt prema ambicijama lokalne samouprave te županijskih vlasti i ustanova, na koncu se ipak nameće jednostavno pitanje: je li se tko od onih koji odlučuju pokušao uvući u kožu Ilovčana, tamošnjih obitelji, školaraca, mladih, starih, bolesnih, radinih "opegeovaca"..., zamisliti ono što ih čeka u iduće dvije godine, i pokušati sagledati sve svakodnevne posljedice toga? Ili je sve stvar ne životnih, nego administrativnih okolnosti i rečenih ambicija?

– Ilovik se od uvođenja te male linije samo dizao u svakom smislu i ovo je sad loše. Nemam vam riči sada za ovo oko Ilovika! – konsterniran je Franičević.

I da se vratimo na početak teksta i ilovičku školu: na molbu Ilovčana obnovili su je njihovi iseljenici u Americi. Jedini uvjet je bio da Grad Mali Lošinj, u čijem je vlasništvu školska zgrada, obnovi krov, a Grad je obnovio i stan za učiteljicu.

Prije desetak godina roditelji su djecu vodili u školu u Lošinj ili Rijeku, zapravo zbog djece napuštali otok, kojem je prijetila potpuna depopulacija. Obnova škole i uspostava linije 311 preko lošinjske uvale Mrtvaška Iloviku su vratili život.

A život – ko život: tanana nit koju može prekinuti i ćuh vjetra.

Život na našim, napose malim, otocima isto je tanana nit, vrijedna svakog respekta i razumijevanja, pažnje i njege. Pa i neke pomoćne male rive u rečenoj Mrtvaškoj na Lošinju, milju od Ilovika. Nije sve u megaprojektima i milijunima kuna (premda su kune ko magnet) – nešto je i u malenoj brodskoj liniji 311.

I da ponovimo gradivo – o kojem je ovo jadranskom otoku priča?

O svakom.