Prema procjenama stručnjaka, a uoči novog popisa stanovništva, Hrvatska bi mogla imati tek 3.800 000 građana. Strahuje se da bi ta brojka mogla biti i manja jer mnogi faktički žive u inozemstvu, a nisu odjavljeni s mjesta stanovanja u Hrvatskoj, prvenstveno da bi zadržali benefite zdravstvenog osiguranja, a koje je, primjerice, u Njemačkoj ili Irskoj, skuplje nego u nas.
Više ne možemo reći da nam prijeti demografski slom, već da je na djelu. Čak ni u korona-krizi naši poslodavci ne mogu do radne snage jer je na tržištu jednostavno nema. Taj je problem naročito izražen u depopulariziranim područjima poput Banovine, Korduna, Gorskog kotara i Like, ali i Slavonije i Baranje, koju je, ulaskom u EU, zahvatio veliki val iseljavanja u Irsku i Njemačku. Toliko su područja uz granicu s BiH ispražnjena od ljudi, da to postaje i sigurnosni problem. Kroz Žumberak, na putu iz BiH prema Sloveniji, godinama prolaze kolone migranata jer u tome pograničnom području živi jedva par stotina stanovnika.
– Godinama nitko nije slušao demografe što će nam se dogoditi, a sada svi postaju svjesni tog problema. Podaci su upravo katastrofalni! U Hrvatskoj godišnje umre dvadeset tisuća ljudi više nego što ih se rodi, a da smo došli pred zid i da se radi o demografskom slomu, svjedoči podatak da se u samo godinu dana odnos umrlih i rođenih rapidno pogoršao – upozorava javnost Stjepan Šterc, jedan od naših vodećih demografa.
Koliko je stanje teško, govori činjenica da vukovi, koji su se razmnožili na opustjelim područjima Zagore i Like, dolaze sve bliže gradovima u potrazi za hranom. Područje Banovine, koje je samo osamdeset kilometara udaljeno od Zagreba, nakon katastrofalnih potresa sablasno je pusto. Poslodavci u drvnoj industriji u tom kraju, unatoč plaćama od preko sedam tisuća kuna neto koje nude, ne mogu pronaći nikakvu radnu snagu: nekvalifciranu, ni visokoobrazovanu. Slično je i u Gorskom kotaru koji će do malo biti potpuno prazan, te u Lici i Dalmatinskoj zagori. Ima li nam spasa?
– Odmah i sada - ne. Samo kombinacijom stimulacija rađanja i dobro osmišljenom useljeničkom politikom, možemo doći do rezultata. To što danas imamo mjere za stimuliranje rađanja, znači da, urode li iste plodom, tek za dvadeset ili dvadeset i pet godina možemo doći do aktivne radne snage. Znači, tek tada! To su dugi procesi, no s tim mjerama treba nastaviti. Istoga trena Vlada mora početi useljavati aktivno radno stanovništvo jer u protivnom niti ćemo imati radnika, niti onih koji bi punili mirovinske fondove – rezolutan je Šterc.
Ne čudi ga što je odjednom naše poslodavce uhvatila panika i što su svjesni da čak i u ovakvoj turističkoj sezoni koja se zbog pandemije ne odvija u punom omjeru, kronično nedostaje radnika svih profila. I u svim branšama.
– Rekao bih im samo: "Dobro jutro, konačno ste shvatili!" Pa ja o ovome govorim godinama, to nije proces od jučer, to traje desetljećima, i papagajski se ponavljalo da je stanje alarmatno, da nešto hitno treba poduzeti, ali dok to ljudi sami nisu prepoznali, dok nisu shvatili da cijela nacija odumire, ništa nije pomoglo. Posljedice ovog katastrofalnog pada nataliteta osjetit ćemo gospodarski ali i na sve druge načine. A za to što nema radne snage, i što su nam neki kadrovi već desetljećima deficitarni, kriv je i obrazovni sustav u kojem nisu prepoznate potrebe tržišta rada, kako bi se u konačnici to obrazovanje prilagodilo onima za čijim radom i znanjem postoji nasušna potreba – kaže Šterc.
Od 2021. godine u desetogodišnjim je projekcijama stopa pada broja stanovnika dinamičnija, pa se tako od 2041. do 2051. godine, prema podacima kojima raspolaže HGK, predviđa najbrže smanjenje stanovništva u odnosu na prethodno desetljeće, i to gotovo za 8 posto. Već se 2021. godine očekuje da će broj stanovnika Hrvatske pasti ispod 4 milijuna, a do 2051. godine bit će nas tek nešto iznad tri milijuna! To znači da bi se u 40 godina broj stanovnika Hrvatske smanjio za više od četvrtine ili slikovito rečeno, nestalo bi stanovništvo veličine Zagreba i Zagrebačke županije zajedno.
No, ne muči samo Hrvatsku bijela kuga.
– Isti su problem imali Irci i Izraelci dok nisu krenuli provoditi osmišljenu i organiziranu useljeničku politiku i tako spasili svoje države od gospodarskog sloma. Ne sutra, nego već danas Vlada mora zasjedati i dogovoriti useljevanje radne snage na opustjela područja. Mi na Fakultetu hrvatskih studija odavno znamo da je jedino logično rješenje useljenje Hrvata iz Južne Amerike. I to zato jer je kod njih i dalje živ hrvatski identitet, međutim, nitko vam ovdje više neće doći na lijepu riječ. Useljavanje se može potaknuti jedino konkretnim i izdašnim mjerama, poput oslobađanja poreza na dohodak onih koji zaposle te ljude i članove njihovih obitelji, te osiguravanjem krova nad glavom za takve useljenike i druge primamljive povlastice u aranžmanu države, zbog kojih bi se Hrvati iz Južne Amerike a kasnije i drugi koji žive po bijelom svijetu, odlučili vratiti u domovinu – veli dr. sc. Stjepan Šterc.
Prema podacima HGK-a, a u čijoj se analizi upozorava da je očajna demografska slika naš najveći problem, konstatira se da je stanovništvo i sve starije, što je također veliki teret za državu. Naime, prosječna dob građana Hrvatske porasla je za 2,1 godinu, s 41 godine 2008. na 43,1 godinu 2017. godinu. Broj emigranata je u 2017. godini bio 6,3 puta viši nego deset godina prije, a najviše se povećao broj odseljenih u zemlje EU (30 puta), i to najviše u Njemačku koja je tradicionalno odredište naših emigranata (povećanje za čak 44 puta) i Irsku, koja prije deset godina uopće nije bila odredište domaće radne snage, a 2017. godine tamo se odselilo 2,7 tisuća osoba.