Slučaj uskrsnoga "korona partija" u Brnazama nova je potvrda teze o postojanju dvije Hrvatske. Prva i u najčvršćem "lockdownu" krši mjere i tulumari u klubovima ili stanovima, ne cijepi se ili to čini preko reda, "da se ne baci".
Druga strpljivo čeka red za cijepljenje onim što se dobije, nosi maske, testira se, stoji kući i ponaša se odgovorno.
Mlada ekipa iz Brnaza mjere nije kršila tiho nego su stotinama automobila i glasnom glazbom privukli pažnju policije. A onda su, poneseni anonimnošću, gnjevom i sadržajem ispijenih boca, ambalažu zavitlali prema policajcima i djevojci s partija. Kolektivnu odogovornost htjeli bi prenijeti i na organizaciju partija.
Ali takvo poimanje kolektivne odgovornosti ne seže do šire zajednice, do starijih članova obitelji, starijih Sinjana, Splićana i ostalih.
Svijet i svjetonazor mladih Brnažana nije udaljen od Klinike za infektologiju KBC-a Split samo četrdesetak kilometara, on je udaljen četrdesetak svjetlosnih godina. U KBC-u se partije na Lovrinac, u Brnazama se partija. Most koji bi povezao te dvije Hrvatske u ovom trenutku čini se važnijim od Pelješkoga.
Samo što za njega ne možemo angažirati Kineze ili Austrijance, trebamo ga, brzo i kvalitetno, sagraditi sami.
A za njega srećom ne trebaju milijarde, "tek" veća odgovornost, odgoj i obrazovanje. Kao što se u prometu za ustrajne ili frapantne prekršitelje organizira ponovljeni tečaj poznavanja prometnih pravila, i korona prekršiteljima mogli bi pomoći epidemijski edukativni programi.
Za lakše prekršitelje predavanja liječnika i osoba koje su preboljele koronu, a za teže posjet korona odjelima u bolnicama ili obiteljima preminulih. Kome bi i nakon toga bilo do partijanja, očito je pripadnik neke druge, svoje zajednice.