Talijani će proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas kad shvate da je Jadran do te mjere ugrožen da će poželjeti zaštititi svoju polovinu. Sve do tada blokirat će nas kako god znaju. No proglašenje isključivog gospodarskog pojasa uvijek se radi jednostrano i ne moramo čekati Italiju – gotovo pa proročanski je u Saboru u srpnju 2001. godine zborio dr. Tonči Tadić, tadašnji zastupnik HSP-a i predlagatelj Odluke o proglašenju gospodarskog pojasa u Jadranu.
Italija je tada kočila Hrvatsku, kaže nam devetnaest godina kasnije Tadić, zbog pohlepe svojih ribara. Šestorka koja je u to vrijeme bila na vlasti nije prihvatila Tadićev prijedlog. Proglasili su ZERP, ali i izglasali trajnu odgodu za članice EU-a. Gospodarski pojas nije proglasio ni Sanaderov HDZ.
Ništa nije napravljeno ni kada je Italija 2006. proglasila svoju ekološku komponentu gospodarskog pojasa. Ni Milanovićev SDP, kad je došao na vlast, nije ništa učinio. Čak ni kad je Europska unija u srpnju 2013. pozvala sve zemlje članice na Mediteranu na akciju.
– Hrvatska je tada već bila članica EU-a, no tadašnja Vlada taj je poziv uspješno ignorirala. Ni Karamarkov HDZ ni Plenkovićev HDZ ni Most to nisu učinili. Nije to inicirao ni itko od koalicijskih partnera HDZ-a od 2015. do danas, ni Most ni Suverenisti ni SDSS, niti itko od zeleno-lijeve-centar-žute oporbe. Nikome to nije bilo na vrhu prioriteta, nitko na ovim izborima to nije imao u svojem izbornom programu – podsjeća Tadić.
I predlaže da se sada, u trenutku kada se nakon devetnaest godina isključivi gospodarski pojas našao pred proglašenjem, ne načinju nove rasprave.
– Glasajte svi jednoglasno, proglasimo isključivi gospodarski pojas i nakon devetnaest godina skinimo tu temu s dnevnog reda. Ovo pitanje jednostavno nije prostor za politizaciju, nego za konsenzus svih u Saboru. Doista je najbolje da to učinimo zajedno s Talijanima i da time zajedno preuzmemo odgovornost za Jadran – ističe Tadić.
Priznaje da mu je drago što su se Hrvatska i Italija sporazumjele o potrebi proglašenja dva isključiva gospodarska pojasa, i o crti sredine kao razgraničenju.
Oko ovakvih pitanja, prema njegovu mišljenju, ne bi trebalo biti politizacije i međusobnog optuživanja.
– Svi pomalo snose dio krivnje za to što to nije učinjeno ranije. Zato budimo složni barem oko ovog pitanja koje traži nacionalni konsenzus i konačno preuzmimo pred UN-om i pred EU-om našu odgovornost za Jadran! Očuvanje Jadrana zajednička je briga Hrvatske i Italije, nitko to neće učiniti umjesto nas – upozorava Tadić.
I podsjeća na to da je riblji fond u Jadranu u posljednjih 50 godina prepolovljen, da posljednjih dvadesetak godina dolazi do opasnih izljeva nafte s tankera, te da treba poraditi na zajedničkoj kontroli ribolova izvan teritorijalnih voda. Uz to, očekuje se trostruko povećanje pomorskog prometa u Jadranu do 2030. slijedom povećane gospodarske suradnje EU-a i Dalekog istoka.
Isključivi gospodarski pojas idealan je za veću ekološku kontrolu pomorskog prometa. Zemlja koja ima pojas može naložiti pravila plovidbe, kontrolu broda koji se ponaša mimo pravila, a može naplatiti i počinjenu štetu.
– Hrvatski isključivi gospodarski pojas postaje ribolovno more EU-a. To se ne odnosi na hrvatsko teritorijalno more. To znači da Hrvatska definira ekološki maksimum izlova u svojem gospodarskom pojasu do crte sredine, a da Italija sa svoje strane čini isto. Nema više neograničenog ribolova nasred Jadrana kao nasred Atlantika. Eventualni višak ulova, ako ga bude, Hrvatska i Italija prepuštaju Europskoj komisiji da ga rasporedi na zemlje članice. Ali mi smo ti koji utvrđujemo koji je to višak – zaključuje Tadić.
Ne krije zadovoljstvo što će se projekt koji je započeo konačno realizirati. Pa makar i sa zakašnjenjem od devetnaest godina.