Osumnjičeni za ubojstvo Petra Vuknića, Dragomir Petrović zvani Buvel jedan je od svjedoka u postupku protiv zločinačke organizacije Željka Rajića jer je njegov brat jedna od njihovih žrtava. Brata su mu propucali kraj teretane Guliver u Solinu što je i stavljeno u optužnicu protiv pripadnika 'zločinačke'.
Tijekom svog svjedočenja u USKOK-u u Splitu je plakao govoreći kao je bio potresen kada mu je brat ranjen iz pištolja. Izjavio je kako se to sve dogodilo zbog bratovih odnosa sa Ivanom Giljanovićem, iznuđivačem iz Splita, osuđenim za pokušaj ubojstva Marka Bekavca.
Posvjedočio je kako je njegov brat "kupio mir" s 10.000 eura koje je platio svojim napadačima. Našao se na meti jer je skupljao dugove za Giljanovića, koji je tada bio u bijegu, čiji teritorij je preuzela Rajićeva zločinačka.
Petrović u svom dosjeu već ima teški zločin za koji je odslužio zatvorsku kaznu. Osuđen je 2012. godine na tri godine zatvora na Županijskom sudu u Splitu zbog pokušaja ubojstva iz koristoljublja Ane Marije Gombert (90) u Frankfurtu u ožujku 1998. godine.
Nakon njegove predaje u rujnu 2006. godine njemačko tužiteljstvo je prepustilo progon Županijskom državnom odvjetništvu. U tom razdoblju Petrović je proveo u pritvoru ukupno tri godine. Optužen je za okrutni zločin kada je zajedno s Mirjanom Bektović i Simonom Hofmeister došli u stan Ani Mariji Gombert.
Starica ih je pustila unutra pošto joj je Simona bila rođakinja te su joj kazali kako joj nose cvijeće. Petrović i Bektovićka su je pokušali onesposobiti napravom za davanje elektro-šokova.
Kako se žrtva i dalje odupirala i vikala, Petrović je udario više puta tupim predmetom po glavi nakon čega je nepoznatim predmetom ubo u oko. Nakon toga je nesretnoj starici pritisnuo koljenom vrat, navodi optužnica.
Međutim, tijekom suđenja nisu mogli potvrditi je li optuženi Petrović treći počinitelj pošto su njegove suučesnice svjedočile kako on nije bio s njima. Stoga su zatražene snimke telefonskih razgovora kako bi se fonetskim vještačenjem usporedio glas, ali su bile uništene.
Rekonstrukcijom svjedočanstava iz njemačkog spisa i iz iskaza nekoliko svjedoka utvrdilo se kako se ipak radi o pravom krivcu, ali tada je optužba naišla na drugi problem. Iz sudsko medicinskog vještačenja nije se sa sigurnošću moglo potvrditi da je Ana Marija Gombert umrla upravo od posljedica ozljeda.
Postojala je mogućnost da je do smrtnog ishoda došlo i zbog lošeg zdravstvenog stanja uvjetovanog starosnom dobi. Zbog svih navedenih okolnosti odlučilo se izmijeniti optužnicu u kazneno djelo pokušaja ubojstva.
Nakon takvog preokreta Dragomir Petrović je priznao počinjenje nedjela i u konačnici je osuđen na tri godine zatvora što je šest godina manje nego njegove suučesnice. Kaznu je već odslužio boravkom u pritvoru.
Trojka je pretražila stan i odnijeli su 1.700 njemačkih maraka, ali im je promakao mnogo veći iznos od 65.000 maraka skriven u sobi. Zbog stravičnih ozljeda među kojima i prijelom lubanje i donje čeljusti i iščašenje grkljana, nesretna Ana Marija Gombert je pala u komu te je završila u bolnici gdje je preminula tri mjeseca kasnije.
Protiv njegovih suučesnica Mirjane Bektović i Simone Hofmeister se na Zemaljskom sudu u Frankfurtu proveo postupak tijekom kojeg su pravomoćno osuđene na devet godina zatvora što su i odslužile.