Morski biolog i patobiolog Andrej Gajić jedan je od tek nekoliko najvećih svjetskih stručnjaka za morske pse i raže. Posljednjih šest godina sa svojim timom aktivno radi na istraživanju jedne od najrjeđih dubokomorskih morskih pasa Jadranskog mora – morskog prasca (Oxynotus centrina).
Opsežne terenske studije, sveobuhvatan pristup u laboratorijama i direktna suradnja sa ribarima rezultirala je zajedničkom publikacijom njegove ekipe u prestižnom časopisu Journal of Fish Biology. Da zadovoljstvo bude još veće, ovaj rad predstavlja njegov 65. znanstveni rad u karijeri, a tek mu je 30 godina!
O kakvom kalibru znanstvenika se radi, dovoljno je izdvojiti samo da je Andrej Gajić rukovoditelj studija u National Geographic (Washtington, DC), šef studija pri Discovery Channel (New York), direktor Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA (koji radi duž istočnog Jadrana), UNESCO fellow, te kao šef NRCa pri Europskoj Okolinskog Agenciji sav svoj angažman je usmjerio ka boljem razumijevanju i dugoročnoj konzervaciji morskih pasa i raža našeg mora.
Autor je dvije monografije, od kojih je prva bila pod pokroviteljstvom ministarstva Federacije BiH, druga je dobila službenu podršku ministarstva Slovenije i Hrvatske. Pored istraživanja Jadrana, kroz svoj posao radio je i predavao u više od 75 država naše planete, a čast nam je kazati da je i redoviti suradnik našeg portala za kojeg je više puta detektirao većini nepoznate vrste. Porazgovarali smo s njim i povodom najnovijeg istraživanja o također široj javnosti malo poznatoj vrsti.
Nije tajna tko si i čim se baviš, no onaj jadranski dio tvojih istraživanja posebno je zanimljiv. Tvoj najnoviji rad bavi se neobičnom vrstom morskog psa, najčešće poznatog samo ribarima. O čemu se radi?
– Da, u suradnji s prijateljima sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kao i Instituta za biologiju mora iz Kotora, posljednjih šest godina analizirali smo prisutnost morskog prasca u istočnom Jadranu. Pored brojnih vlastitih ekspedicija duž istočnog Jadrana (koje su rezultirale s devet zabilježenih jedinki) i direktno nam prijavljenih nalaza od strane ribolovaca, pomno smo pratili i društvene mreže – posebice one grupe vezane za ribolov na moru.
Iako su znanstveni podaci o ovoj vrsti bili krajnje oskudni kroz protekla desetljeća, u periodu od svibnja 2015. do rujna 2021, zabilježili smo 20 susreta, od kojih devet tijekom naših ekspedicija. Stvarni broj zabilježenih jedinki u ovom intervalu svakako je daleko veći, no ribari često izbjegavaju prijavljivanje nalaza, što stvara dodatnu iluziju o stanju pojedinih populacija. Studija koju smo objavili u Journal of Fish Biology ukazala je da lokaliteti između Zadra i Šibenika mogu biti jedno od najvažnijih staništa ove vrste u istočnom Jadranu – kazuje nam Andrej.