StoryEditorOCM
RegionalZLATO OKO VRATA

Svjetski prvak i pometač ulica u istoj osobi? ‘Volio bih zaigrati s Kasparovim i mislim da bih imao šansu‘

Piše Dada Batinić/SD
12. prosinca 2022. - 08:16

Makaranin Toni Vujčić radi kao pometač u “Makarskom komunalcu”, a u slobodno vrijeme je prvak svijeta u šahu.

Vjeruje kako bi u sportu napredovao više i bolje da čuje.

– U dobi od 12 mjeseci dobio sam visoku temperaturu praćenu jakom upalom uha i razvio mi se treći krajnik. Prije 40 godina medicina nije bila na današnjoj razini pa sam zbog komplikacija ostao bez sluha.

Šah me počeo zanimati još kao trogodišnjaka. Tata i susjed su igrali šah, a ja bih gledao. Kad sam igrao s njima, tata je vidio da imam talenta i upisao me u šahovski klub. Već 32 godine sam član šahovskoga kluba “Makarska”, a od listopada, na vlastitu inicijativu te uz podršku i pomoć Grada, podučavam šahu djecu u vrtićima i Osnovnoj školi “Stjepan lvičević” u Makarskoj.

Prije tri mjeseca ste osvojili zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u Varšavi. Kako ste se spremali za turnir?

– Prije svakog meča, dva sata proučavam igru svog protivnika i analiziram poteze. Fizičku kondiciju stekao sam kao pometač. Taj posao obavljam već 20 godina, a čistim dio od Kostele do “Arbuna”. Svako jutro ustajem u 3 sata i radim do 10 sati.

Metem, dižem i praznim kante u kontejner, stalno sam u pokretu, sve je to aktivnost, a ponekad i teretana. Na turniru je kondicija nužna, kako fizička, tako i psihička. Jedan moj meč trajao je 11 sati u komadu. Još za vrijeme meča bio sam sav mokar od znoja, a izgubio sam tri kilograma. Na cijelom turniru izgubim oko pet kilograma.

image

Da biste bili dobar šahist, morate imati volju, upornost i disciplinu

Ivo Ravlić/Cropix

Gdje i kako proučavate igru svog protivnika?

– Na internetu postoji šahovska baza igrača. Svaka odigrana partija je u sistemu. Nažalost, internet nije donio mnogo dobroga. Umjesto da analizirate i razmišljate, internet misli i analizira za vas.

Sve sam naučio sam, učeći iz knjiga i iskustva. Nije mi internet nudio gotova rješenja, već sam do njih dolazio putem pokušaja i pogrešaka. Da biste bili dobar šahist, morate imati volju, upornost i disciplinu.

Kako uspijevate pokriti troškove putovanja?

– Ne bih to mogao financirati sam, već mi tu pomaže Hrvatski sportski savez gluhih. Gotovo svakog vikenda održava se turnir na kojem sudjelujem. U rujnu smo osnovali Šahovski klub gluhih osoba “Marjan”, čiji sam predsjednik, te polako gradimo kvalitetu i reputaciju. Međutim, ništa od toga ne bih mogao bez pomoći i podrške supruge Nataše, koja se brine o kući i našem šestogodišnjem sinu.

Gdje ste upoznali Natašu i igra li ona šah?

– Ne igra, ali navija za mene. Budući da sam kao dijete zbog spomenutih zdravstvenih problema živio u Zagrebu i pohađao specijalnu školu, u istu školu je zbog istih razloga išla i Nataša. Kad je počeo rat, moja obitelj se 1991. vratila u Makarsku, gdje sam krenuo u peti razred osnovne škole.

Međutim, preko njezine i moje zajedničke prijateljice ponovno sam stupio u kontakt s Natašom i u braku smo od 2011. godine. Sin Gabrijel nam se rodio prije šest godina i moram reći da je također dobar u šahu.

image

Tata je vidio da imam talenta i upisao me u šahovski klub

Ivo Ravlić/Cropix

Imate li uzore među šahistima?

– Uzori su mi Kasparov i Fischer. Volio bih igrati s Kasparovim. Prije ne bih imao nikakve šanse pobijediti ga, no već dugo nije aktivan u šahu, pa bih rado pokušao iako sumnjam da bih uspio. Ja igram šah barem sat dnevno, najčešće kad Gabrijel spava.

Zbog čega ste pokrenuli inicijativu šahovskih radionica u vrtićima i školama?

– Šah je iznimno koristan sport, pogotovo danas kad je koncentracija kod mladih sve ugroženija bombardiranjem raznih vijesti i informacija s portala i televizije. Djecu i mlade treba učiti strpljenju i razmišljanju. Izgubiti se mora – kako u šahu, tako i u životu, no treba naučiti prihvatiti poraz. To čovjeka također čini pobjednikom.

08. studeni 2024 07:03