Saborsko, selo nedaleko Plitvičkih jezera, postalo je 1991. godine jednim od simbola otpora velikosrpskoj agresiji. Već u ljeto 1991. područje Saborskog našlo se praktički u okruženju jer je jedina komunikacija sa slobodnim dijelom Hrvatske bila meta čestih zasjeda pobunjenih Srba. Borbe za njega vodile su se točno 100 dana, a mediji su ga uspoređivali s Vukovarom i Dubrovnikom te upozoravali na njegovu tešku poziciju.
"Ne dobije li pomoć, to hrabro selo moglo bi doživjeti strašnu sudbinu, jer oko njega je neprijatelj s takvom borbenom snagom da nitko već mjesecima ne može vjerovati kako se Saborčani uspijevaju oduprijeti.", mogli su pročitati čitatelji Novog lista 16. studenog 1991. nesvjesni da je četiri dana ranije to selo okupirano, opljačkano i devastirano. Naime, nakon pet dana intenzivnih priprema, u jutarnjim satima 12. studenog počeo je kombinirani napad na Saborsko. Najprije su se uključili zrakoplovi, potom topništvo, a zatim pješaštvo i tenkovi.
Napad je pokrenut iz više pravaca s dva glavna smjera – iz pravca Plaškog, odnosno Ličke Jesenice i iz pravca Plitvica. Ukupno, u napadu je sudjelovalo preko 1500 neprijateljskih pješaka, četiri tenkovske čete i tri MIG-a 21. Selo je branilo 200-injak slabo naoružanih branitelja okupljenih u Ratnu jedinicu Saborsko koju su činili i pripadnici ZNG-a i MUP-a Republike Hrvatske.
Oko 12 sati probijena je prva crta obrane Saborskog, a oko 16 sati selo je bilo okupirano. Većina branitelja i civila uspjela se spasiti izvlačeći se u vrlo teškim uvjetima prema slobodnom teritoriju, dio prema Ogulinu, a dio prema Bosni i Hercegovini. U obrani Saborskog 12. studenog 1991. poginulo je 15 branitelja.
"Mama mi kaže da su joj ostali novci i svi papiri i torbica, a ja bez razmišljanja krenem prema kući kroz kukuruze. Ulazim u kuću, uzimam torbicu i moja malodobna znatiželja povuče me da otiđem u potkrovlje kuće koja je bila katnica pa stoga i dobrog pogleda prema selu. Vidim početak sela koje gori i na brdu Alan dva tenka koji pucaju. (...) Vidim kako tenk okreće kupolu prema mojoj kući i ispalivši projektil pogađa Dom (sadašnja općinska zgrada), koja se od mene nalazi oko 50 m. Obuzima me strah i ja počinjem bježati u šumu za ostalim stanovnicima Saborskoga.
Tu prvu noć provodimo u šumi gdje se sakupljaju civili i poneki vojnici te u ranim jutarnjim satima krećemo u smjeru Slunja. Cijeli dan smo hodali šumom. U jednom trenutku nailazi vojni helikopter koji nas primijeti. U panici i strahu krećemo se brže, a nakon nekog vremena nailaze MIG-ovi JNA i raketiraju mjesto gdje nas je helikopter vidio. Uz veliki broj civila bilo je jako malo nas vojnika (oko 15), od toga više od pola maloljetnika, kao što sam bio ja. (...) Jako mi je žao kad sam bio u prilici srušiti helikopter, što su mi to branili stariji vojnici. Cijeli dan hodali smo kroz šumu te navečer zalazimo u vojni poligon prolazeći između redova neprijateljske vojske. Ujutro dolazimo do jednog hrvatskog mjesta prije Slunja, a oko 6 sati ujutro po nas dolaze autobusi i odvoze za Slunj, gdje se smještamo u hotel i predajemo oružje slunjskim braniteljima.". naveo je Goran Matovina, branitelj Saborskog.
Odmah po okupaciji započelo se s uništavanjem sela. Prema podacima Komisije za procjenu i popis ratne štete, na području Saborskog ukupno je srušeno i spaljeno 1171 kuća i gospodarskih objekata. Osim paljenja, pljačke i rušenja svih stambenih i gospodarskih objekata u Saborskom koji su bili privatno vlasništvo, oštećeni su i srušeni i svi infrastrukturni i društveni objekti (zgrada mjesne zajednice, škola, pošta), a miniranjem je u potpunosti srušena crkva Sv. Ivana Nepomuka iz 1864. godine.
Nakon pada Saborskog ubijeno je 25 civila, među njima je 17 žena. O razmjerima zločina koje je doživjelo Saborsko dovoljno govori činjenica kako su u središtu hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije bili zločini na Ovčari, u Vukovaru, Saborskom i Škabrnji, piše Domovinski rat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....