„Ovo je Bila Vlaka? Velika je. Koliko naselja ima u Općini Stankovci? Sedam? Jedno selo je Morpolača? Zašto onda putem iz Bile Vlake do Morpolače prolazimo kroz područje Grada Benkovca? Evo, sada prolazimo kroz Prović. To je Grad Benkovac. Voziš, znači, kroz benkovačke pustopoljine da bi došao do Morpolače koja je u Općini Stankovci? Zašto je unutar Stankovaca dio Benkovca? A da se malo zaustavimo?“
Fotoreporter Jure je strpljiv, ali odgovore ne daje. Morpolača je okupana suncem, nasred polja parkiran je Renault 4 i gledamo ljude kako vrijedno rade. Mirko Romić, 70-godišnjak, zasukao rukave, i priča nam da se od rada u polju, uz držanje blaga, može lijepo živjeti.
Općina Stankovci je geografski i administrativno „najsmješnija“ od 28 općina u Zadarskoj županiji. Čudnovata tvorevina.
Do Zadra, centra Županije, Stankovčani voze 54 kilometra. Do Vodica u Šibenskoj županiji 20 km. Do Šibenika manje od 30. O vodoopskrbi najistočnije općine Zadarske županije brine – Vodovod Šibenik. Struja? Opskrba električnom energijom i održavanje cijelog sustava nadležnost je HEP-a Šibenik. Nadležni sud? On je, pak, u Benkovcu. I nadležna policijska postaja je u Benkovcu. Ali nisu samo svjetovne stvari ove „čudne“ Općine Stankovci razasute po Šibeniku, Vodicama, Benkovcu... Nego i one duhovne. Župa Stankovci nije pod Zadarskom nadbiskupijom, već pod nadležnošću biskupije Šibenik. I duhovno su se, eto, žitelji stankovačke općine udaljili od Zadra. I nisu to neka moderna ustrojstva, nitko tu nije miješao prste u novonastaloj hrvatskoj državi. Stankovci su u biskupiji Šibenik gotovo 200 godina.
Ali, kad je Općina Stankovci 1993. osnovana, postavljena je u Zadarsku županiju.
- Pa što nam fali? Je, je, po sve što nam treba idemo u Vodice ili Šibenik, duplo je bliže od Zadra... Ali što vi uopće znate o Općini Stankovci osim ovog što nabrajate da nam je sve u Šibeniku? Kakve veze ima to? Jeste li osluhnuli malo ovu tišinu? Jeste li se ogledali oko sebe, pogledali kuće? Jeste li vidjeli šest bazena u ovom malom selu? Jeste li, na primjer, vidjeli moj kupus? Niste? Niti kupus niste vidjeli, koji vam je pred nosom, a mislite da znate puno toga o cijeloj Općini? – izgovorila je udah mještanka Bile Vlake, uzimajući ogroman nož. Njime je odrezala glavuu kupusa iz svog vrta. Zaista, gospođu se jedva vidi od jedne glave kupusa. Ogroman je.
- Jeste li vidjeli kakva je to zemlja? Pustimo kupus, to ćete nositi doma za ručak. Da vam kažem, ja se zovem Nada Tinova, ovdje sam rođena, Perica sam djevojački. Da, u Biloj Vlaki. I udala sam se kasnije u Rijeku, tamo sam provela život, rodila djecu. Onda smo moj suprug Miroslav i ja u mirovini preselili u Bilu Vlaku. Iskrčili kamenje, posadili vinograd, maslinik, voće, povrće... Divno nam je. Sve imamo, plus mir i tišinu. I koke imamo. Hoćete jaja? Imamo i šest mačaka – zadovoljno je opisivala Nada, no suprug Miroslav, koji porijeklom nije iz stankovačkoga kraja, malo je teže podnio „kulturološki šok, drugačiji mentalitet, pakost, ljubomoru...“
Pakost? Čiju?
- Ma ničiju – odgovara Nada umjesto njega.
- Živi se puno bolje nego prije, ne treba gledati loše na tuđe ambicije. Ovdje je mirno, okoliš je zdrav, susjedski odnosi pokazuju napredak, jedino bi ceste mogle biti bolje... Jesam li vam rekla da samo u Biloj Vlaki ima šest bazena? Jesam? E, pa turizam je budućnost cijeloga ovog kraja – zaključila je Nada.
Na što je Nada mislila kada je rekla da o Općini Stankovci nemam pojma?
Saznalo se i to.
Priča o dislociranosti, udaljenosti i zabačenosti Općine Stankovci od svog županijskog centra, Zadra, nalik je uredno zamotanom klupku vune koji će takav i ostati. Žitelji svih sedam naselja – Stankovaca, Bile Vlake, Banjevaca, Budaka, Crljenika, Morpolače i Velima – navikli su na takav način života.
Ali ono što imaju Stankovci nema ni u jednoj općini, pa čak ni u nekim gradovima u Zadarskoj županiji.
Stankovci, u svojoj ravničarskoj, hrvatskoj verziji, sliče na neko selo, tamo na zapadu Europe, recimo u Velikoj Britaniji, gdje je žiteljima glavna briga da li će sakupiti dovoljno ljudi za svoje aktivnosti. Za dramsku grupu, za čitanje poezije, za pjevanje... Doslovno je tako i u Stankovcima koji su, zapravo, centar. K njima se dolazi! Mada se na prvi pogled čini da su marginalizirani, Stankovci su zapravo centralno mjesto, a njihovi žitelji su pokretači okupljanja, organizatori događanja, osnivači udruga, čuvari tradicije, inicijatori stvaranja sportskih klubova, dječjih klubova...
Stankovčani žive unutar svoje općine na specifičan, gotovo gradski način, po pitanju kulturnih potreba i društvenog života.
Glazbeno društvo Stankovci osnovano je 1934. godine (!) i aktivno djeluje i danas. Rade punom parom.
Sudjelovanje na natjecateljskoj manifestaciji „Stankovci fest“ postala je stvar prestiža u tom dijelu Dalmacije.
Suprotno festivalu, u Stankovcima se pleše tzv. nijemo kolo. To bogatstvo tradicije i nematerijalne kulturne baštine čuva KUD Vinac. U njemu je više od 50 članova. Ovo nevjerojatno, nijemo kolo, sigurnim korakom „putuje“ na listu Svjetske baštine i zaštitu UNESCO-a.
Onda su se žitelji organizirali i u udruge gdje vrlo ozbiljno shvaćaju svoje zadaće. Na primjer, postoji Udruga konopaša i zovu se „Ispaćeni“. Jasno je onda koliko vježbaju i koliko se natječu.
Druga ekipa okupljena je u Lovačku udrugu. Onda su neki momci, iz mjesta bližih Vranskom jezeru kojeg stankovačka općina dodiruje, okupljeni u Ribolovno društvo. Što se ulovi, to se i pojede. Sve u društvu.
Tradicionalnija ekipa okupljena je u Boćarskom klubu.
No postoji i Udruga umirovljenika. Nemojte misliti da (samo) sjede i igraju karte. Ova udruga je lani donirala pet tisuća kuna Općoj bolnici Zadar kad je počinjala borba sa korona virusom.
A mladi?
-Toliko vole sport da svi mi treneri radimo volonterski – kaže nam Grgo Pelaić, pa nabraja: pet trenera volontera i 90 polaznika u nogometnom klubu. Pa su ih podijelili u grupe: Papaline, Tići, Mlađi pioniri, Stariji pioniri i Cure mlađi pioniri. Da, cure. Djevojčice u Stankovcima intenzivno treniraju nogomet.
Gradi se novi vrtić. U postojećem je 43 djece. U Osnovnoj školi je 190 učenika. Imaju ljekarnu, poštu, ambulantu, zubnu ordinaciju, trgovine...
- Više puta je Mišo Kovač pjevao u Stankovcima nego u Vodicama – gladi brkove postariji Stankovčanin ispred trgovine, zadovoljan da ih je Mišo toliko pohodio.
- Haj'te, molim vas, kakva politika! Stankovci su oduvijek bili centar događanja. Mi imamo tradiciju, kulturu, što je mene briga je li mi Elektra u Zadru ili Šibeniku, eno im politika, fala lipa... Mi imamo život. Imamo i zubara! I brat bratu deset dućana. Selo Vukšić je u sastavu Grada Benkovca, ali gotovo svi mještani su kod doktora upisani u Stankovce. U našu općinu. Nama dolaze! A vi uprli da su nam Vodovod i Elektra u Šibeniku. Pa šta i da jesu? – malo se žesti brko, pun je znanja i volje za razgovor, ali u novine – neće. No ipak dodaje: „Slušaj, i Radašinovci su selo na području Grada Benkovca, a ti vidi gdje su upisani kod doktora. Pa kod nas, naravno...“
Stankovci imaju i lokacijsku dozvolu za aerodrom. Imaju i Poslovnu zonu. Imaju i prvu fotonaponsku elektranu, grade se i ostale. Roditelji ne plaćaju ni udžbenike ni radne bilježnice. Svaki stankovački student dobiva tisuću kuna, svaki mjesec. Ako završi u roku, dobije nagradu pet tisuća kuna. „Za odijelo“, smije se Željko Baradić, čovjek koji je 24 godine bio na čelu Općine Stankovci. Od ove godine HDZ-ovog Baradića zamijenio je 38-godišnji Željko Perica, nezavisni, i kaže da su mu prvi projekt – ljudi. Želi da država prepusti vlasništvo nad zemljom Općini i da mladi mogu dobiti terene za gradnju kuća. Perica poručuje da su mu mladi ljudi apsolutni prioritet. Inače, kaže, sve će nestati.
Na 68 četvornih kilometara raširila se Općina Stankovci. Na cijelom tom ogromnom prostoru živi dvije tisuće ljudi. No na neki neobičan način Stankovci žive 'punim plućima'. Okreću se turizmu, mladima, stvaraju uvjete da privuku ljude da dođu tu živjeti. Tko dođe, morat će izabrati neku od aktivnosti u udrugama i društvima po kojima su Stankovčani toliko drugačiji. Selo je to, ogledaš se, zemlje i blaga posvuda. Ali ljudi... oni su u selu i vole ga... pa se čini da gotovo i ne znaju koliko su od sela već stvorili gradić, kulturom, svojim gradskim potrebama i načinom života. Bravo za njih.