Prvi pogon za preradu ovčje vune u organsko gnojivo u čitavoj jugoistočnoj Europi otvoren je u Lici, točnije u Otočcu!
I to je malo čudo za regiju koja obično kaska za ostatkom svijeta kada je u pitanju rješenje problem očuvanja okoliša uz novostvorenu vrijednost.
Otkriće da od vune nastaje tvar koja fantastično obogaćuje zemlju i pojačava prinos nije od jučer, ali u nas se ovčari još uvijek pitaju kamo s njom nakon striženja. Uglavnom ju odbacuju u jame, škrape i vrtače, zakopavaju je u zemlju ili spaljuju, a nerijetko zbog toga plaćaju i kazne.
Procijenjeno je da se u Hrvatskoj godišnje tako na štetu okoliša uništi oko 1600 tona, a od toga samo u Lici oko četiri stotine tona!
Potvrde od Austrije do Amerike
E, ali od sada će lički uzgajivači imati gdje s vunom, a za to se pobrinula splitska poduzetnica Dragica Jerkov, poznata zastupnica talijanskog proizvođača kuhinja Scavolini za područje bivše Jugoslavije.
Ona je pokrenula proizvodnju organskog gnojiva od vune i to ovce pramenke koja je ujedno i najčešća pasmina u nas. Probna proizvodnja runa koje se u za to posebno namijenjenom stroju sjecka i postaje pelet krenula je prije tri tjedna.
Lički ovčari su zadovoljni jer, osim što više ne moraju brinuti gdje će s odbačenom vunom nego će im za potrebe novootvorenog pogona u poslovnoj zoni Otočca preko lokalnih komunalnih poduzeća biti i otkupljena.
Otkud i kako je Jerkov s kuhinjskih elemenata prešla na elemente poput dušika?
Da se, dakle, u nečemu što se baca zapravo nalazi blago, otkrila je zajedno s dugogodišnjom suradnicom iz organizacije Gender Task Force - Inicijative za održivi rast Mary Ann Rukavina Cipetić, o čijim aktivnostima u Lici smo nedavno pisali.
Nastojanja njene udruge je da doprinese stvaranju novih radnih mjesta za mlade u ruralnim područjima na inovativan način pa u nepreglednom bogatstvu ličkog područja to i provodi već godinama kroz projekt Raise Youth koje financiraju fondovi Kraljevine Norveške i Europskog gospodarskog prostora.
U vrijeme koronakrize koja je ‘zaustavila’ život, Dragica je pronašla nešto što je isprva izgledalo kao fantazija, ali je ustrajnim provlačenjem kroz naše zakone dovela do realizacije.
Puno sam surfala
- Ja za sebe kažem da sam najstarija startaperica u svitu - smije se 61-godišnja Splićanka i priča nam:
- Puno sam surfala, vidjela da takva proizvodnja postoji u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Turskoj... Potom sam počela postavljat pitanja različitim ministarstvima.
Mi u Hrvatsku, naime, uvozimo organska gnojiva, ali to gnojivo kao naziv ne postoji u proizvodnji, već je podvedeno pod naziv ‘poboljšivač tla’. Tu distinkciju treba ljudima stalno objašnjavati, jer je velika.
Kad kažeš organsko gnojivo, svima je sve jasno, ali kad kažeš ‘poboljšivač tla’ to je kao da kažete kako je šampon nešto čime se pere kosa, ali ako dobro istrljate.
Među njima je i razlika u obračunavanju PDV-a, na organsko gnojivo iznosi 12 posto, a na poboljšivač 25 posto. Naišla sam, srećom, na razumijevanje različitih ministarstava i Agronomskog instituta.
Isprva mi je sugerirano da pričekam jer ćemo se uskoro morati preklopiti sa zakonima EU-a koji su strogo definirali otpad i organsko gnojivo, ali kad sam pitala postoji li neki drugi put kako bismo sve ubrzali, odgovorili su mi da bi naš proizvod trebao dobiti certrifikat od organizacije Bio Austrija. I mi smo ga dobili.
Vjetar u leđa
Imali smo i vjetar u leđa od strane stručnjaka s Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji ima svoj laboratorij referentan za Uniju i kod testiranja, jer oni su naše vunene pelete nazvali organskim gnojivom dušičnog tipa što je dokument Europske unije.
Tada smo dobili i tarifni broj carinske uprave što nam je bilo važno jer smo pelete poslali u Ameriku na testiranje odakle je stigao rezultat koji govori da je runo pramenke izuzetno podesno za gnojivo te da posjeduje 12,5 posto dušika što je vrlo visok udio u odnosu na vunu iz nekih drugih zemalja koja doseže samo deset posto.
Mislila da će odustati
Jerkov je poput rovokopača išla korak po korak dalje mada se, kako kaže, često budila s mišlju da će stati.
- Ali kad god mi se učinilo da trebam odustati, dogodilo bi se nešto što bi nas poguralo.
Ubrzo je, priča nam, došla do proizvođača stroja jedne kanadsko-češke kompanije, koji će sačiniti mehanizam isključivo za vunu ovce pramenke, a potom obilazila područje uokolo Gospića u potrazi za prostorom.
Naišla je u poslovnoj zoni Otočca na napuštene i devastirane hale nekadašnjeg tekstilnog poduzeća Otex, čiju proizvodnju ni privatnik nije uspio spasiti.
Nagodila se s vlasnikom da zakupi tisuću kvadrata koji su bili nalik Černobilu, jer je bila pokradena kompletna infranstruktura, čak je, kaže, i trafostanica pod naponom razmontirana i odnesena. Danas je tu sve što treba vuni kako bi u vrećama čekala pretvaranje u pelete.
Najprije čišćenje
- U postupku zbrinjavanja vune treba je najprije očistiti od prljavih čestica. Odležava stoga dva mjeseca na temperaturi od 18 Celzijevih stupnjeva, zatim ide u stroj za peletiranje koji siječe dlaku specijaliziranim noževima, onda putuje u silos gdje se komprimira i još jednom siječe nakon čega ‘ispadaju’ peleti. Iskoristivost sirovine je više od 90 posto - govori Jerkov što znači da od kila vune dobije gotovo kilo peleta. Nema novog otpada!
Zasad se pakira u papirnate vrećice od po dva kilograma. Dovoljno je pognojiti biljku količinom koja stane u šalicu za kavu.
Razlika između ovih vunenih peleta i kemijski sintetiziranih gnojiva je u tome što sastojci iz vune osim što daju vlažnost, obogaćuju i povećavaju volumen zemlje, dok industrijski proizvedena gnojiva zapravo osiromašuju tlo i zahtijevaju odmor tla.
Zanimljivo je da su ovčji peleti izvanredna ekološka brana za puževe. Sasvim mala količinu ovog gnojiva natjerat će puža da odšeta.
- To bi, recimo, bilo dobrodošlo proizvođačima jagoda koji muku muče s puževima. Uz naš proizvod mogli bi dobiti i oznaku potpune ekoproizvodnje.
Mi inače računamo s malim poljoprivrednicima i hobistima. Dakako da se ne možemo mjeriti s velikim proizvođačima poput Petrokemije, a nije nam to ni namjera.
Zasad uspijevamo preraditi oko 200 tona vune godišnje, a kada bi stroj radio u dvije smjene uspjeli bismo doseći proizvodnju za koju bi bila otkupljena sva odbačena vuna u Lici, odnosno oko 400 tona godišnje - govori Dragica Jerkov čiji je 25-godišnji sin Ante nositelj projekta, a već je uposlen još jedan lokalni mladić.
Posla će biti za šestero ljudi, ali svakako u perspektivi i više.
Projekt od šest milijuna kuna
Projekt vrijedan šest milijuna kuna prepoznala je i Ličko-senjska županija pa je ušao u razvojnu strategiju. Splitska poduzetnička obitelj već je licencirala i svoj trade mark te logo EKO-LIKA greeninovation.
A kako im je namjera širiti proizvodnju bit će im potrebne nove spoznaje o vuni pa će stoga, kaže Dragica Jerkov, svesrdno pomoći pri otvaranju Instituta za vunu u Otočcu gdje bi se testirala i vuna drugih pasmina.
Ima tu još planova, a sudeći prema upornosti Splićana, pionira u ovoj vrsti proizvodnje, možemo im se i nadati.