U nedjelju oko 17.40 sati u stanu na trećem katu peterokatnice u Sukoišanskoj ulici u Splitu, kako je izvjestila policija, pronađeno je mrtvo tijelo ženske osobe za koju ne naknadno utvrđeno da se radi o 89-godišnjakinji. Ubojica je 15-godišnjak koji je uhićen, a prema dosadašnjim saznanjima, čini se da je maloljetnik ubio ženu bez ikakvog povoda ili motiva, piše Slobodna Dalmacija.
Najvjerojatnije je tog popodneva ušao u zgradu, možda da se skloni od kiše, te je navodno kucao po svim vratima, no nitko nije otvarao. Tako je došao do trećeg kata gdje je pokucao na vrata stana u kojem je žrtva živjela sa svojim sinom koji tad nije bio u stanu nego je otišao raditi popodnevnu smjenu kao zaštitar. Nesretna starica je, ništa ne sluteći i očito privučena žeščim lupanjem i zvonjenjem, ustala iz svoje fotelje iz koje je gledala televizijski program te je, umetnuvši ključ u bravu, otključala i otvorila vrata kako bi vidjela tko to lupa.
Ugledala je golobradog momka koji ju je, nagađa se, gurnuo prema unutra na što je ona počela vikati i zapomagati. Upravo to je bio "okidač" da je ubije jer je, navodno, poslije istražiteljima kazao da ju je baš zato ubio i da je zaslužila to jer da "šta ona ima skričati".
Očevidom je utvrđeno da ju je najvjerojtnije prvo udario šakom u glavu od čega se nesretna 89-godišnjakinja zateturala i pala udarivši glavom odnosno licem u štednjak u maloj kuhinjici. Nakon toga je pala na pod, a pobješnjeli maloljetnik ju je nekoliko puta udario nogom u lice da bi je potom odvukao preko stana do balkona na kojem su bila otvoreni PVC prozori. Kako su istražitelji poslije utvrdili, očito je ubojica, da bi spriječio da se staričino zapomaganje čuje van, zatvorio prozore na što ukazuju i krvavi tragovi na kvaki. Potom ju je do smrti izudarao najvjerojatnije nogama doslovno joj smrskavši lice i ostavivši beživotno tijelo ležeći na leđima.
Iako su istražitelji naknadno na balkonu našli neke predmete koji bi bili pogodni za udaranje poput čekića i nekakvog bata, na niti jednom od tih predmeta nisu nađeni tragovi krvi. No, zato jesu na njegovoj desnoj tenisici koja je bila cijela krvava kao i ostatak njegove odjeće. Istražitelji su očevidom utvrdili da iz stana ništa nije dirano iako je starica imala nekoliko tisuća kuna u kuverti u ladici te novčanik na vidljivom mjestu sa dvjestotinjak kuna.
Također, u stanu je bilo i nešto zlatnine te drugih predmeta, popot televizora, koje je počinitelj mogao ukrasti. No, ništa nije dirano niti pomicano. Sumnja se da je u trenutku ubojstva bio pod utjecajem sintetičkih narkotika pa su mu u bolnici izvadili krv koja će biti poslana na vještačenje. Također je odveden i dežurnom psihijatru u splitski KBC.
Nakon uhićenja određen mu je odvjetnik po službenoj dužnosti Boris Majić koji nam je samo kratko potvrdio da brani maloljetnika, no da ništa detaljnije o postupku ne može govoriti.
Prilikom ispitivanja u policiji 15-godišnjak je u svojoj obrani rekao da je umoran i da ima "rupe u sjećanju". Kako doznajemo, do sad je sa zakonom imao problema jedino kad je prekršajno prijavljen zbog posjedovanja marihuane.
Budući da osumnjičeni počinitelj nema još navršenih niti 16 godina, njega zakon tretira kao mlađeg maloljetnika i njega ne može ispitivati Županijsko državno odvjetništvo već sudac istrage koji vodi cjelokupni postupak. Na njega se primjenjuje Zakon o sudovima koji propisuje da on ne može završiti niti u maloljetničkom zatvoru iako je, ako se to i sudski utvrdi, počinio ovako brutalan zločina. Kako stoji, maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere.
Naime, prema tom zakonu, obzirom na njegove godine, on može biti upućen u odgojni zavod gdje može ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine s tim da sud mora svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.
Zakon propisuje i da "prema maloljetniku s psihofizičkim oštećenjima sud može umjesto upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojni zavod izreći mjeru upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu". Ova mjera se može izreći i umjesto sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ako se u posebnoj odgojnoj ustanovi može osigurati liječenje maloljetnika i time postići svrha ove sigurnosne mjere. U ovoj ustanovi, po Zakonu, maloljetnik ostaje dok je to potrebno radi njegovog liječenja, zaštite ili osposobljavanja, ali ne dulje od tri godine.