Trgovački sud u Splitu je, daleko od očiju javnosti, 2. rujna ove godine donio odluku o privremenoj zabrani većine radova na obnovi Tvrđave sv. Ivana u Šibeniku.
Do nje je došlo nakon što su prijavu podnijeli zagrebački arhitekti Boris Ileković i Dina Vulin Ileković, koji su autori idejnog i glavnog projekta revitalizacije još jednog od povijesnih objekata u fortifikacijskom sustavu grada pod Šubićevcem, ukupno vrijednog nešto manje od 50 milijuna kuna.
Arhitekti su uvjereni da su njihova autorska prava grubo narušena u posljednjih nešto više od godinu dana i sud im je dao za pravo, naloživši da se svi radovi trenutačno zaustave. Osim toga, raspolažu podatkom da je ovo prvi slučaj u Hrvatskoj da je neko gradilište zatvoreno zbog povrede autorskih prava.
Prijavili i kolegu
– Osim idejnog i glavnog projekta, izradili smo i više izmjena radi prilagodbe konzervatorskim smjernicama, koje su se tijekom rada mijenjale s obzirom na arheološka iskapanja koja su rađena parcijalno. Sve između nas i investitora, Grada Šibenika, uredno je funkcioniralo do svibnja prošle godine. Nakon što je na osnovi naših podloga izdana izmjena i dopuna građevinske dozvole, mi smo Gradu poslali ponudu za uslugu projektantskog nadzora sročenu prema uobičajenim standardima. Bila je evidentna naša želja za uključenošću u fazi realizacije projekta, a i prema Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja posao se morao ugovoriti samo s autorima projekta. Grad se, međutim, oglušuje na naše ponude i šalje potpuno neprihvatljive nacrte ugovora s očitom svrhom da nas se udalji s gradilišta kako bi se moglo manipulirati gradilištem, radovima i, naravno, troškovnicima – navodi Boris Ileković.
Umjesto izvornog autorskog dvojca, u igru je lanjskog lipnja uveden šibenski arhitekt Zoran Popović, pod firmom "tehničkog savjetovanja", čime se, prema Ilekovićevim navodima, zapravo nezakonito nadomješta projektantski nadzor, koji nije uopće ugovoren s onima s kojima bi trebao biti. Zato su Trgovačkom sudu prijavili i kolegu Popovića, kojemu je također prošlog mjeseca izrečena privremena mjera zabrane obavljanja radova na Tvrđavi. Uz to, protiv kolege su podnijeli stegovnu prijavu za višekratno teško kršenje Statuta Hrvatske komore arhitekata i postupak je u tijeku.
Ne obaziru se na presudu
Iako je splitski Trgovački sud izdao privremenu mjeru, radovi na Tvrđavi sv. Ivana su nastavljeni.
– Sudska privremena mjera koja je stupila na snagu 5. rujna, a koja se de facto odnosi na cijelu Tvrđavu, ne poštuje se te se i dalje radovi izvode užurbanim tempom unatoč zabrani, a Zoran Popović i dalje provodi radnje protuzakonito u ulozi projektanta. Mi smo 5. listopada digli dron i snimili što se događa na terenu. Ako se ne vjeruje mojim riječima, evo dokaza da se betonira upravo na mjestima gdje postoji zabrana radova zbog kršenja naših autorskih rješenja. Taj udar na izvorni projekt najviši je po sredini projekta, te na južnom dijelu prema gradu. Konzervatorski odjel u Šibeniku, nakon tri izdane suglasnosti za naš projekt, sada potpuno kontradiktorno dopušta neovlaštene izmjene projekta i radove na gradilištu suprotno ishođenoj građevinskoj dozvoli.
Primjerice, odjednom se dopušta rušenje postojeće, dosadašnjim suglasnostima te konzervatorskim elaboratom zaštićene, kućice unutar Zvijezde, koja je pod svaku cijenu trebala biti obnovljena u svim varijantama. Ili, mi smo lift predvidjeli u bedemu i nije se vidio izvana, a oni su ga izbacili i sada stoji kao Eiffelov toranj uz te iste bedeme. Da smo mi to predložili, linčovali bi nas! Sada izgleda kao nekakva dizalica – ogorčen je arhitekt Ileković.
Nakon više dopisa i upozorenja na ono što se zbiva, 18. rujna našli su se s gradonačelnikom Željkom Burićem, i to na njegov zahtjev, u uredu svojeg odvjetnika. Razgovor nije donio nikakav rezultat.
– S gradonačelnikom su došli i pravnica iz Grada i njihov zagrebački odvjetnik. Mi smo odmah rekli da želimo nastaviti projekt i da se Zoran Popović treba isti tren maknuti iz uloge u kojoj se nalazi, ali to njih ne interesira, nego su rekli da bi nas nekako isplatili ako im prepustimo autorska prava. U jednom je trenutku gradonačelnik izjavio da on ima nepresušan bunar sredstava i ne mora se osvrtati ni na što. Nas nikakav novac ne interesira, niti će nas njihove prijetnje zastrašiti. Oni su toga svjesni i zato sada intenzivno rade na terenu da što više toga odrade i dovedu sve pred svršen čin – poručuje Boris Ileković.
Tužit će ih i OLAF-u
Najavljuje da će Trgovačkom sudu, uz snimljene dokaze iz zraka, uputiti prijavu protiv Grada zbog nepoštovanja privremene mjere o zabrani radova, a isto su već učinili prema Državnom inspektoratu i Građevinskoj inspekciji. Namjera mu je također sve još jednom prijaviti na adresu Središnje agencije za ugovaranje i financiranje (SAFU), ali i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF).
– SAFU uopće nije reagirao na našu prvu prijavu, ali iako svjesni političke sprege koja postoji, mi ćemo se opet obratiti istom direktoru. OLAF je antikorupcijsko tijelo fokusirano na trošenje novca EU-a. To nam, izgleda, ostaje jedini put da ih blokiramo. Grad i gradonačelnik ne doživljavaju nas ozbiljno, što je očito jer ne poštuju ni sudsku presudu – ističe Ileković.
A što na sve kažu u Gradu Šibeniku? Obratili smo se Uredu gradonačelnika s dva pitanja: zašto projektni nadzor na Tvrđavi sv. Ivana nije povjeren autorima idejnog i glavnog projekta, te zašto se radovi obavljaju unatoč privremenoj sudskoj zabrani? S njihove strane, uz podsjećanje na to da je Europski fond za regionalni razvoj s 41,4 milijuna kuna financirao više od dvije trećine projekta i da se radi o dosad najvećem iznosu povučenih sredstava s njihove strane, dobili smo sljedeći odgovor:
– Prema Pravilniku o jednostavnoj nabavi Grada Šibenika, arhitektonskom studiju Vulin/Ileković ponuđen je ugovor za projektantski nadzor koji su oni odbili potpisati. Grad Šibenik nakon toga nije s drugim ponuditeljem potpisivao ugovor o projektantskom nadzoru. U ovom trenutku na Tvrđavi sv. Ivana izvode se radovi koji nisu obuhvaćeni privremenom mjerom. Sudski spor je u tijeku, a Grad Šibenik uložio je žalbu na izdanu privremenu mjeru Trgovačkog suda u Splitu.
Različiti aršini
Na ovakve navode arhitekti su u nevjerici zatresli glavom.
– Pa oni su nam ponudili ugovor od 70 tisuća kuna na tri godine, i to za cijeli nadzorni tim od više ljudi, što bi bilo 100 ili 200 kuna po dolasku u Šibenik. Za isto vrijeme, Grad je po Burićevu nalogu kolegi Popoviću isplatio 200 tisuća kuna za to nekakvo "tehničko savjetovanje" i dodatnih 200 tisuća kuna za izmjene našeg projekta. To je samo za ovih godinu i nešto i naravno da isplate neće stati. U biti se radi o sprezi investitora, nadzora i arhitekta, sve kako bi se nepotrebno podignuli troškovi. Mi preko toga nećemo prijeći. Učinit ćemo sve da se naš projekt, koji su nam oduzeli, vrati i postavi na noge kako i treba – poručili su ogorčeni arhitekti Boris Ileković i Dina Vulin Ileković.
REAKCIJA IZ GRADA ŠIBENIKA: Arhitektonski ured uporno odbija dostaviti dokumentaciju koju godinama Grad od njega traži, na tvrđavi se nisu pojavili niti jednom od početka radova
Nastavno na članak koji je u tiskovini Slobodna Dalmacija i na portalu šibenski.hr objavljen, 16. listopada 2020., pod naslovom „Betoniraju Tvrđavu sv. Ivana suprotno projektu“, te izjava arhitekta Borisa Ilekovića (arhitektonski ured Vulin i Ileković d.o.o. iz Zagreba) iznesenih u članku, očitujemo se kako slijedi.
Voljeli bismo napisati da smo iznenađeni medijskim istupom gospodina Ilekovića. Nažalost, sve napisano se uklapa u način komunikacije koju Grad Šibenik, zajedno s partnerima na projektu „Revitalizacija područja Tvrđave sv. Ivana“, izvođačima i šibenskim konzervatorima doživljava u proteklih nekoliko godina od strane navedenog zagrebačkog arhitekta.
Za početak, navodna „betonizacija“, kako se navodi u tekstu, je u naravi podzemna struktura u temeljima tvrđave koja će biti zatrpana zemljom i preko koje će biti posađeno zelenilo. Ti objekti neće biti vidljivi nego će se nalaziti pod zemljom. Radi se o edukacijskom dječjem centru (Kid's Lab2) kojeg smo javno predstavili još 2014. godine. Iznad njega će biti posađen zeleni labirint kao interaktivno dječje igralište. Gospodin Ileković to jako dobro zna budući da je upravo on izradio projekt. Nejasno je zašto sada odjednom taj isti projekt naziva „betonizacijom tvrđave“.
Štoviše, izmjenama i dopunama projekta Grad Šibenik je inzistirao na smanjenju količine betona koje je prvotno predložio arhitektonski ured Vulin i Ileković.
Također, ostaje nejasno zašto je, kako sam navodi u članku, organizirao 'špijunske' akcije (ilegalnog?) zračnog snimanja tvrđave, umjesto da se konačno pojavi na gradilištu i osobno uvjeri u tijek radova. Unatoč brojnim pozivima i molbama, zagrebački arhitekti ureda Vulin i Ileković d.o.o. niti jednom nisu službeno obišli gradilište. Općenito, izbjegavali su uopće dolazak u Šibenik te su se sva pitanja i odgovori morali rješavati u Zagrebu.
Nadalje, tvrdnje koje navodi u članku, da ga je Grad želio istisnuti iz projekta, nisu istinite. U proteklih šest godina od navedenog ureda je naručena izrada idejnog rješenja, glavnog projekta, izmjene i dorade izvedbenog projekta, uređenje interijera i kontaktnog prostora oko odašiljača. Za navedene aktivnosti autorima je isplaćeno preko 860 tisuća kuna honorara. Nakon toga im je ponuđen posao projektnog nadzora u vrijednosti od 90 tisuća kuna čime bi se ukupan iznos popeo na nešto manje od milijun kuna. Možda je uglednim zagrebačkim arhitektima milijun kuna za takav posao malo, ali u gradskim okvirima to je ogroman novac i znak da se s nekim zaista želi ostvariti suradnja. Kakva bi bila korist od promjene projektanta u samom finišu, nakon uloženih stotina i stotina tisuća kuna?
Nije točno ni da su problemi u suradnji nastali prilikom ugovaranja projektnog nadzora. Oni su započeli već pri izradi projektne dokumentacije. Od strane izvođača radova i Konzervatorskog odjela u Šibeniku upućen je velik broj prigovora na manjkavost projektne dokumentacije zbog čega izvođači nisu mogli početi s radom. Jedan od najvećih nedostataka bio je što nije isporučen projekt postojećeg stanja bedema, njihove sanacije kao i sanacije arheoloških nalazišta, niti je napravljena snimka stanja.
Prema nacrtima dostavljenim od strane projektanta Ilekovića, zbog izgradnje lifta rušili bi se dijelovi bedema, a temelji objekata bi „visjeli u zraku“ i do 3 metra (?!). Ukupno je dostavljeno tridesetak primjedbi koje su proslijeđene autorima na doradu.
Unatoč brojnim pozivima da se dostavi kompletna dokumentacija te uklone uočeni nedostaci, autor projekta to nije učinio.
Radovi su kasnili mjesecima, rokovi su tekli, a zbog autorskih prava nisu angažirani drugi suradnici. O kakvom se načinu suradnje radi, možda najbolje govori primjer kada smo, nakon svih isplaćenih honorara, morali potpisati dodatak ugovoru za izradu (isprint) još jedne obične kopije mape u iznosu od 4.900 kuna. Prilikom komunikacije moralo se voditi računa o svakom slovu, pa čak i napominjati da se mape printaju u boji, jer se događalo da se dostavljaju u crno – bijeloj verziji koja je neupotrebljiva izvođačima radova. Napominjemo i da je dio isporučene dokumentacije izrađen na nelegalnom softveru zbog čega je Grad Šibenik imao dodatnih problema te je morao taj dio dokumentacije iznova napraviti i dodatno platiti.
Unatoč narušenom povjerenju, no poštujući prava autora, navedenom uredu je ponuđena suradnja za projektni nadzor. Nadali smo se i da će se time uspostaviti kvalitetniji kontakt između projektanta, konzervatora i izvođača. Važno je napomenuti – svi ugovori su potpisani na temelju njihovih dostavljenih ponuda, a u skladu s proračunom projekta i Zakonom o javnoj nabavi. Između ostalog, takav je bio i prijedlog ugovora o projektnom nadzoru. Opis posla i proračun su bili zadani EU projektom i jasno im je dano do znanja da od toga ne smijemo odstupati. Dostavili su ponudu koju je Grad prihvatio, ali su se kasnije predomislili, te naknadno krenuli postavljati nove uvjete.
Kako bismo im izašli ususret i smanjili troškove, predložili smo da budu prisutni na sastancima jednom mjesečno ili čak da imenuju lokalnog suradnika koji bi dolazio na sastanke u njihovo ime. Dakle, njihova tvrdnja da im je ponuđeno 100-200 kuna po sastanku je još jedna neistina. Budući da su arhitekti Vulin i Ileković odbili suradnju, a projektni nadzor smije obavljati samo autor, navedeni posao nije povjeren nikome. To je stvorilo dodatne probleme u realizaciji projekta.
Zbog svih navedenih problema, Grad Šibenik je arhitekta Zorana Popovića angažirao kao tehničkog savjetnika za četiri EU projekta koji su u tijeku. Njegova zadaća je da na vrijeme uoči i upozori na bilo kakve nedostatke i manjkavosti u projektnoj dokumentaciji kako bi se u budućnosti izbjegle ovakve situacije.
Grad Šibenik je realizirao brojne EU projekte i svi su završeni uspješno. Nikada nitko nije dovodio u pitanje realizaciju projekta na način kako to rade Vulin i Ileković. Ne možemo se oteti dojmu da, koristeći institut autorskih prava, a računajući na trajanje sudskih postupaka koji su u tijeku i sve kraće rokove za izvedbu projekta, Grad Šibenik žele dovesti u situaciju da pristane na nemoguće uvjete.
Dokaz je i zadnja ponuda arhitekata u kojoj, za povlačenje tužbe i posljedično privremene mjere, od Grada Šibenika traže preko milijun kuna odštete za autorska prava uz uvjet da oni i dalje zadrže pravo izbora osobe koja će nastaviti rad na projektu u njihovo ime. Takav prijedlog Grad ne može prihvatiti kao ozbiljnu ponudu i želju za rješavanjem problema.
Iskreno nam je žao što je do ovoga došlo. Bili smo zaista zadovoljni što će revitalizaciju Tvrđave sv. Ivana potpisati renomirani hrvatski arhitektonski par te smo se nadali uspješnoj suradnji. Uloženo je puno vremena, truda i novca, ali dobiveni materijali nikad nisu odgovorili zadatku.
Zaista uvažavamo lik i djelo arhitektonskog ureda Vulin i Ileković, ali postoje granice tolerancije. Šibenik nije provincija i građani Šibenika nisu za svoj novac zaslužili takav tretman te Grad neće pristati ni na kakve ucjene. Završetak radova na tvrđavi sv. Ivana i uspješno povlačenje sredstava iz EU fondova prioritet su Grada Šibenika.
