Zagrepčanka V. H., stara 62 godine, koja je u ponedjeljak spašena s iznimno opasne litice visoke 400 metara na planini Velež blizu Mostara, stabilnog je zdravstvenog stanja i trenutačno se nalazi u Kantonalnoj bolnici dr. Safeta Mujića u Mostaru.
- U ponedjeljak oko 1.30 pacijentica je helikopterom dovezena u našu bolnicu, odmah je dijagnostički obrađena i smještena je bila u Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL). U bolnicu je primljena s teškom tjelesnom ozljedom prsnog koša s pneumotoraksom (prodor zraka u prsni koš).
Spašena Hrvatica koja je satima visila na litici visokoj 400 metara: ‘Prebačena je u bolnicu‘
Tijekom jutra je prebačena na Odjel kirurgije, komunikativna je, dobro se osjeća i njezino stanje je za sada stabilno. Žena je u izuzetno dobroj fizičkoj kondiciji. Kod nas će biti još nekoliko dana, sve dok god ne bude sposobna za prijevoz u Hrvatsku - rekao nam je dr. Zlatko Guzin, direktor Kantonalne bolnice.
Dugotrajna akcija
Zagrepčanka je u nedjelju zapela na stijenama na sredini penjačke staze uz liticu, visine oko 400 metara, prema vrhu planine Velež, a spasili su je pripadnici GSS-a Mostar.
Ona je nakon prave drame i dugotrajne akcije spašavanja helikopterom EUFOR-a dovezena u Mostar i potom prevezena u bolnicu “Dr. Safet Mujić” u Mostaru.
Inače, grupa planinara, u kojoj je bila i Zagrepčanka, brojila je 11 osoba i vođu grupe, od kojih se njih osam nakon nesretnog događaja vratilo nazad, a uz nju je ostao vođa grupe i još dvoje kolega koji su bili u neposrednoj blizini i koji su pozvali pripadnike GSS-a.
Oko stotinu spasilaca Gorske službe spašavanja BiH bilo je na terenu i pokušavalo spasiti planinarku.
- Operacija se u jednom trenutku zakomplicirala jer helikopteri RS-a i EUFOR-a nisu mogli ništa, a čekajući njih izgubili smo dosta vremena. Mogli smo je i prije spustiti. Na kraju smo to i uradili. GSS je odradio dobar posao, spustio ju je niz stijenu gdje ju je pokupio helikopter EUFOR-a – izjavio je vođa akcije spašavanja Nadin Kevelj.
Najduža na Dinari
U akciju je bio uključen i helikopter Helikopterskog servisa Republike Srpske, ali je on prestao s djelovanjem jer nije postojala mogućnost da priđe ozlijeđenoj ženi.
- Dali smo sve od sebe, uradili više od 20 naleta, ali ne može se prići. To su vertikalne stijene. Nigdje ni blizu nismo mogli prići. Imao sam mnogo akcija i uvijek nastojim dati maksimum, ali ovdje nismo mogli ništa učiniti - kazao je direktor Helikopterskog servisa RS Boban Kusturić.
Jedan od onih koji je penjao te stijene i bio među prvima koji su se tuda “pentrali” je, naravno, Stipe Božić, najpoznatijih hrvatski alpinist, koji je još 80-ih godina prošlog stoljeća s kolegama iz planinarskog društva Mosor Edom Reteljom i Gorazdom Baračem ispenjao četiri preventivna smjera (nitko prije njih nije prošao tim smjerovima).
- Ta žena je “zapela” na feratama koje su odavno popularne po Alpama i Dolomitima. Radi se o smjerovima kroz stijene koji su osigurani željeznim užadima (sajle), velikim klinovima za nogostupe i hvatištima.
Takve i slične stijene imamo u Omišu, na Perunu, na Dinari, gdje se nalazi i najduža, koja je visoka više od tisuću metara i koja se nalazi na južnoj strani Dinare.
U BiH je to sjeverna strana Veleža visoka oko 400 metara, a širine oko 10 kilometara i kroz nju je napravljena ferata - govori Stipe Božić.
Za penjati nešto ovako osoba mora biti izvježbana i u dobroj formi, a ne može otići u taj pothvat “s trosjeda” dnevnog boravka.
- Osoba mora biti izvježbana i ono što je najvažnije, mora imati snagu ruku. Najvjerojatnije su penjačici popustile ruke i u njima nije imala više snage za penjanjem.
Kada se radi o spašavanju ovako unesrećene osobe, moram reći da se radi o vrlo teškom spašavanju, koje je tehnički vrlo zahtjevno, ali kolege iz GSS-a BiH su vrlo dobro uvježbani i znaju što rade. Veliki dio njihove obuke smo i mi provodili iz HGSS-a - kazuje Božić.
Iako je helikopter pokušavao doći do unesrećene, to je bila nemoguća misija.
- Ne može helikopter doći do nje, ona je “zapela” negdje po sredini stijene, dakle 200 metara je od dna stijene, a 200 metara je i do vrha stijene. Inače, visinu stijene od 400 metara prosječno obučeni planinar može proći za šest do sedam sati - zaključuje Stipe Božić.
