Kada je u lipnju izbila javna sramota s Tomislavom Kovačevićem, potomkom bogate duvanjske obitelji nadimka Ćićko, a za kojeg se ustanovilo da je cijelu akademsku godinu kao polaznik Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu primao stipendiju Republike Hrvatke za studente slabijeg socio-ekonomskog statusa od 200 eura mjesečno, govorilo se da on nije jedini.
Nije tako dugo trebalo da se otkrije novi slučaj. Sada je u glavnoj ulozi Luka Sesar, student je Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu i sin Darija Sesara, HDZ-ova ministra gospodarstva i dopredsjednika Vlade u Županiji zapadnohercegovačkoj.
Njegovo je ime na istoj listi kao i mladog Kovačevića, iako se tamo nikako nije smjelo naći. Aferu je i ovoga puta otkrio mostarski portal Hercegovina.info.
“Odmah je bilo jasno, s obzirom na to da iznos ministarske plaće u ovoj županiji nije manji od 3000 KM, da je Sesarova supruga zaposlena u Zavodu za javno zdravstvo ove županije, te da je ministar naknadu primao dok je obnašao dužnost predsjednika HŠK Posušje i predsjednika Komisije za vozačke ispite, da je nemoguće da su im mjesečna primanja toliko niska”, ustanovili su novinari ovog portala u svom istraživačkom radu, prije nego je sve objavljeno.
Sesar senior, suočen sa svim činjenicama, u početku je tvrdio da je njegov sin kao učenik generacije aplicirao za redovitu stipendiju, a da je zbog toga dobio i mjesto u studentskom domu.
Nemušta tatina obrana
- On uopće nije prijavljen u Republici Hrvatskoj, ima samo privremeno boravište i sigurno je neka greška, on je prijavljen u Posušju - uvjeravao je Sesar novinare, uz to dodajući da će “glat” dokazati da mu sin nema prebivalište u Hrvatskoj.
I onda samo za dan obrat: ministar Sesar javno priznaje da mu je sin ipak primao stipendiju namijenjenu studentima čija primanja po članu obitelji ne prelaze 1951,77 kuna, odnosno 263 eura.
“Kao osoba koja obnaša odgovornu političku i društvenu ulogu posljednjih deset godina, svoju politiku i svako djelovanje zasnivam na načelima transparentnosti i vjerodostojnosti. Prije nekoliko dana dobio sam upit od strane predstavnika medija o stipendiji koju navodno koristi moj sin kao student Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije. Naravno, kao i svaki roditelj nastojim voditi brigu o svojoj obitelji.
Ipak, nisam imao traženu informaciju, pa sam upitao sina i obavio razgovor s njim, na što mi je odgovorio kako se samim upisom na fakultet između studenata otvorila tema prijave za stipendiju, na što se on prijavio i prošao. Provjerom cjelokupne situacije i vrste stipendije došao sam do spoznaje kako je zbog njegova studiranja i prijave u Republici Hrvatskoj, gdje naravno kao student živi samostalno i nisu na kućnoj listi prijavljeni roditelji i ostali članovi obitelji, ostvario stipendiju u kategoriji slabijeg socio-ekonomskog stanja”, napisao je Sesar u priopćenju i, baš kao i Kovačevićev otac, odmah nakon saznanja kontaktirao Ministarstvo znanosti i obrazovanja u Zagrebu i obavio povrat stipendije (novca) u proračun Republike Hrvatske.
Koliko je vratio i je li, kao Ćićko, “malom istegnuo uši”, to nije naveo.
Hoće li biti nastavka?
Ovo je još jedna potvrda da je sustav stipendiranja studenata u Hrvatskoj pun rupa i da mu treba nadogradnja.
Samo Ministarstvo znanosti nakon izbijanja “slučaja Ćićko”, a kojemu je prethodio sličan u kojemu su se našla djeca Darinka Mihaljevića, bivšeg ministra unutarnjih poslova Hercegbosanske županije, na naš upit priznalo je da oni u ovakvim slučajevima nemaju mogućnosti doznati ima li student i drugo državljanstvo, kao i prebivalište izvan Hrvatske, te da samo provjeravaju podatke koji su im dostupni u Republici Hrvatskoj.
Sesar je, kao i Kovačević, za sebe i članove svoga kućanstva koji imaju prebivalište izvan Republike Hrvatske kao prijavitelj bio dužan dostaviti potvrde o visini ukupno ostvarenih prihoda nadležnih ustanova izvan Hrvatske za prethodnu kalendarsku godinu, ali očito to nije učinio, jer se u tom slučaju ne bi mogao naći na listi stipendiranih.
Svaki student koji ostvari pravo na državnu stipendiju, inače, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potvrđuje vjerodostojnost unesenih podataka prilikom prihvaćanja uvjeta stipendiranja, što ne isključuje mogućnost da će ova priča, kao i ona Kovačevićeva, možda imati svoj nastavak.
Kako su u lipnju pojasnili iz Zagreba, Ministarstvo znanosti svaku zaprimljenu prijavu prosljeđuje kolegama u Ministarstvu unutarnjih poslova i Poreznoj upravi radi daljnjeg postupanja.
Jedino je pitanje hoće li se prije toga pojaviti neki novi slučaj “siromašnog studenta” s druge strane granice?!