Otkada je svijeta i vijeka, istina je gadna stvar. Kad je izgovorite naglas, kao što je to učinio sinjski zet koji tvrdi da se bolje živi pod Kamičkom nego pod Sljemenom, navučete na sebe bijes onih koje ona svrbi.
Više od ijednog ekonomskog analitičara, purger koji je metropolu mijenjao provincijom, rekao je o životu svagdašnjemu i ništa nije lagao. Živjeti u Sinju, gradu na četrdeset minuta vožnje od mora, ima puno više prednosti nego stanovati u Zagrebu koji je za naše prilike postao strašno skup. Ne samo da su davanja na plaću koja se izdvajaju u glavnom gradu veća nego u ostalim dijelovima Hrvatske, nego je i sve ostalo kao famozna Petrova kajgana: najam i kupnja stana, troškovi prijevoza, majstorski radovi, razonoda i zabava... Ma, moglo bi se do sutra nabrajati.
Najvažnije što smo čuli o prednosti života u malim sredinama jest da u njima još živi međususjedska i rodbinska solidarnost. Teško ćete u Novom Zagrebu ili na Mertojaku očekivati da ljudi "vrata do vas" uskoče kad je u pitanju neka veća "rađa", a to je u Cetinskoj krajini i drugim područjima nalik na nju sasvim normalno.
Pomažu tako ljudi jedni drugima ko u stare zemane: kad se "naliva teraca" ili samo treba "dodat blagu", a gazde nema kući. I ta se pomoć koju dobivate ‘pod normalno‘ ne može izmjeriti novcem, kao ni činjenica da smo se u gradovima otuđili do mjere ako vam pozlije ili se dogodi kakva druga nesreća, nitko za to neće znati jer ih jednostavno nije briga. Ljudi znaju danima biti mrtvi u stanu, a da to nitko ne zamijeti dok se okolo ne počne širiti nesnosan smrad. Ajde, pošteno; svake godine odgledate bar dva TV priloga na ovu sumornu temu.
Nije da nas u gradu nije briga za tuđe čeljade, već brzina života melje do te mjere da si nekad na teret samom sebi, pa nemaš vremena misliti ni na druge. Nekad se potpuno gubi smisao postojanja.
Zato se u svijetu sve više, umjesto vaganja BDP-a, pokušava izmjeriti faktor sreće. A on je u malim sredinama poput Sinja i sela koja ga okružuju veći nego u gradovima jer život tu još normalno teče: ljudika se uz kavicu, zaigra nedjeljom na balote, obiđe svako malo rodbinu i "komšiluk" pa upita za junačko zdravlje, a padne koji put i rera uz crno vino i arambašiće.
Na kraju, čak ni šanse za zapošljavanje više nisu ne znam koliko veće u Zagrebu nego u malim sredinama, jer svugdje nedostaje radne snage. Zarađujete li za život uz računalo, od kuće, svejedno je jeste li u Glavicama ili na Tuškancu, samo što je u Zagori čistija arija i ljepši vidici kad se razdani nad bistrom rijekom Cetinom.
Istinabog, Zagreb je stvoren za karijeriste. U manjim sredinama, ako želite avancirati, kad-tad udarite glavom o "stakleni strop". Hrvatska je mala zemlja i gotovo sve su poluge vlasti i u svim društvenim sferama u glavnom gradu, pa kome je do časti i masti, on sigurno neće Zagreb mijenjati Sinjem, Gospićem, Ilokom ili Koprivnicom. No, kome je na prvom mjestu obitelji i život u kojem je stres sveden na prihvatljivu mjeru, u svakom slučaju će izabrati život blizu velikih gradova, ali ne i u njima. Zato sam na početku i naznačio da je Sinj udaljen od Splita tek četrdeset minuta vožnje, pa kad vam je do bilo čega što veliki grad nudi: kazališta, kina, šopingiranja ili jednostavno Bačvica i Rive ili, ne daj Bože, morate u bolnicu, doktorima, skoknut ćete u grad čas posla i vratiti se doma.
Eto ga zbog čega Zagrepčanin koji je prvo osvojio TikTok pa onda i konvencionalne medije s pravom tvrdi: "Na ženinom mi je bolje nego tamo gdje sam nikao i ponikao". Još će mu dica i Alku trčat‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....