- Da nisam dvaput pao s krova i pri tom jedva ostao živ, danas ne bi bilo OPG-a Agroturizam Odžaković. Tako vam je to u životu, nikad ne znate gdje će smrknuti i kad osvanuti, ali ja danas mogu reći – živim svoj san koji sam oduvijek htio.
Tako nam kazuje Šime–Mime Odžaković iz Nadina, može se slobodno reći, pionir ruralnog turizma Ravnih kotara u zadarskom zaleđu, danas poznat i izvan granica Hrvatske. Stvorio je lijepo mjesto kamo se brojni turisti svake godine uvijek iznova i rado vraćaju. Sve je to iz ničega "iskamena" stvorio vridni Šime sa svojom obitelji, unatoč tomu što je, kad je krenuo u sve to, za njega dobar dio sela, ako ne i cijelo, mislilo – da je lud. Poludio Šime i gotovo, mislili su njegovi sumještani, kad je prije desetak godina njihov Mime krenuo u turizam, pa mu je i to još bilo malo, te je započeo kopati i pravi pravcati - bazen.
Nadin, za kojega se kaže da je najekološkije mjesto u čitavoj Hrvatskoj, oduvijek je bilo poznato po svojim nadinskim vinogradima, povrću, voću, bome i maslinama, ali turisti, apartmani... E to je bilo nešto što je Odžaković prvi vizionarski smislio i pokrenuo u selu, a sad se za njim okreću mnogi, pa ziđu apartmane, kopaju bazene, uvode wifi i kategoriziraju svoje postelje. Da lud. Pametan, da ne može biti pametniji.
"Ja sam njih sad sve zarazio, pa mnogi kreću za mnom", kaže Šime. Uostalom, nek vam sam ispriča svoju turističku priču "s kamena" u Nadinu gdje nas je dočekao u konobi s punim stolom svojih domaćih proizvoda koje nudi turistima i – nagradama koje je osvojio za svoj OPG.
- Ovo je srebrna povelja za ruralni razvoj Suncokret, 3. nagrada Turističkog ceha kvaliteta za Hrvatsku, od Ministarstva kulture registriran katalog etnografske zbirke u kojoj imamo 100 eksponata. Ovo su naša ulja, vina, rakije, smokve, smokvenjak što žena Marija-Seka pravi, masline, bajami, kobasice, pršut, slanina... Sve domaće i na stolu za naše goste koje tako dočekujemo – kaže nam Šime-Mime.
S ruralnim turizmom mislio se, kaže, početi baviti još "u onom sistemu", ali bilo je to nemoguće. "Kad je uvatio nesritni rat", onda ga je još više to počelo nukati, pogotovo nakon što je kao izbjeglica otišao u Istru pa vidio što se tamo radi.
- Rekao sam, ako ikako budem moći, želio bih to u svom Nadinu pokrenuti. Ali bila je neimaština i nije se moglo. Kad smo malo stali na noge, onda je Gospodin htio da nastradam. Po struci sam građevinski limar i dva puta sam padao s krova, s visine od 6 metara. Jedva su me škapulali da sam živ ostao. Htjelo je da ja pokrenem što sam imao u naumu. Imao sam dva životna osiguranja, nešto ušteđevine i sve sam to uložio ovdeka. To sam išao uložiti dok su moji Nadinjani krenuli prema vinogradima. Ja nisam htio i rekao sam "ako može onaj tamo u Istri, a Bogom dati su naši Ravni kotari za seoski turizam, netko treba probati". I krenuo sam. Kad su prvi Nijemci došli 2007. godine u Nadin, svi su rekli: "stvarno je bio u pravu" – kaže nam Šime.
Nije stao već je krenuo usavršavati svoje obiteljsko gospodarstvo, bez neke velike edukacije i predznanja. Pomoć mu nije nitko posebno pružio, već je sam iz svoje glave smišljao kako je mislio da je najbolje vodeći se da se čovjek, kad dođe kod njega, opusti i uživa.
- Takav sam kakav sam i stvarno smo u tome uspjeli. Ja sam danas ponosan. Imamo i lijepu web stranicu preko koje nas gosti mogu lako pronaći, a imamo i etnografsku zbirku koju smo dugo godina skupljali. Moji su stari Odžakovići pok. did Šime i ćaća Mate uvijek primali putnika namjernika na konak i to je meni kao ditetu ostalo urezano u pamćenju. Već sam 70-tih godina krenuo sakupljati te predmete, nešto je ostalo od toga, a nešto smo našli i dobili. Gosti uživaju kad vide stari plug od 120 godina, krevet s perušinom od kukuruza, biljac (vunena pokrivka za zimu), kuvertu (laganija pokrivka za proljeće), narodne nošnje, kape, stare puške, od talijanke iz 1. svj. rata do engleskog automata iz 1935. godine, pa staru drvenu mišolovku na slaninu... - pokazuje Šime.
Apartmani su uređeni potpuno moderno, sa svim komforom potrebnim za goste. Uvidio je već u početku Šime da je previše soba, a premalo kupatila, pa je "uništio" nešto soba kako bi dobio još kupatila i danas ima šest soba, pet kupatila i tri dnevna boravka, zapravo velike stanove u koje komotno stanu tri obitelji ili ukupno 14 ljudi. Vani je ispred kuće uz maslinik veliki bazen (jedan od prvih, sad ih već ima 25 u županiji i 5 u samom Nadinu), natkrivena streha s gradelama i igralištem za djecu, a Odžakovići su uvijek tu da gostima spreme neko domaće jelo po narudžbi, s tim što ih obavezno počaste domaćom rakijom, likerom, spreme im na račun kuće peku od teletine ili pulastra, pečenog odojka...
- Kaže mi žena u srid noći, "eno ih Mime sami livaju vino u konobi". Ma nek livaju, nek uživaju. Prije nego pođu kući, ljudi sve to pošteno plate. Pitali su me jedni da će platiti da prespavaju na starom krevetu. Ma kakvi platiti, dao sam im. Kao i kruh ispod peke kojega žena ispeče, pa bajame, smokve, rakije, likere... Takvi smo, širokogrudni i ne treba gledati u svaku – kaže Odžaković.
Može se reći, turizam je u Nadin pao ravno s krova. I ostao živ i zdrav!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....