Da grad vrvi lopovima koji ne biraju žrtve, ali i ljudima koji će svojim nesebičnim djelovanjem osvjetlati obraz nacije, dokazala je jučerašnja situacija na Brdima, kada je dvanaestogodišnjem dječaku Karlu Šundovu iz portuna ukraden bicikl.
Kada je konačno skupio novac koji je marljivo štedio još od svoga rođendana i nakon što je svu svoju djetinju ušteđevinu uložio u kupnju novog prijevoznog sredstva – koje mu je, kaže, značilo sve, bicikl mu je dvadeset dana nakon kupnje – ukraden.
Nensi Šundov, majka djeteta, naglasila je kako su satima obilazili kvart u potrazi za biciklom, ali bezuspješno... Na koncu je, srećom, svoju situaciju i sliku sinova bicikla objavila u grupi za pomoć Empatija, u kojoj su joj se javile mnoge majke sa sličnim situacijama. "Slobodna" je objavila vijest i opet se pokazalo kako naši građani imaju veliko srce i razumijevanja za male ljudske priče. Javilo se mnoštvo ljudi iz cijele Hrvatske koje je iskreno takla ova priča nesretnog dječaka te su se redom nudili kupiti mu novi bicikl, što se i sprovelo u djelo. Majka nam je, puna emocija, prepričala cijelu situaciju.
"Prvi se javio gospodin Ivica, koji radi u Njemačkoj, i u trenutku kada je čuo za priču, sinu je odmah odlučio uplatiti za novi bicikl. Ja još nisam svjesna što se ovo dogodilo, da će se dići ovolika pozitivna bura oko cijele situacije. Ja sam samo objavila sliku bicikle i rekla da je ukradena. Netko ju je besramno ukrao iz portuna u tri sata popodne, a biciklu nismo vezali. Imala san tri bicikle doli, svako dite ima svoju biku.
Ima neku sriću ludu
Karlo ima neku sriću ludu, njemu se uvik ovakve stvari događaju", kaže Nensi Šundov i naglašava kako je dječak sa svojim prijateljima cijelo popodne kružio po kvartu u nadi da će bicikl ipak negdje naći.
Ni majka ni dijete nisu očekivali da će priča doprijeti do toliko ljudskih srca i da će se vijest o izgubljenom biciklu proširiti u rekordnom roku. Toliko suza, poistovjećivanja ljudi oko djetetova gubitka, sve joj je to, kaže, nestvarno.
"Zvala me Tea, administratorica grupe Empatija, čiji telefon od jutra nije stao zvoniti i to sve nakon što je priča o nestaloj bicikli objavljena u ‘Slobodnoj‘, a u članku broj mobitela od administratorice. Ja se još tresen cila. Dan prije san plakala, ma i više nego mali. Kad je pa mrak, napravila san đir s auton i prolazila kroz te uličice. Ko zna di je bicikla završila, možda su je i prodali. Nadala sam se da će se neko provozat i vratit je – ali ništa. Ja san čak tila i letke lipit. Čovik me sinoć nazva i uplatija novac. Još sinoć uziman te pare i mislin se šta se ovo događa. Samo je tija svoju biciklu, a njih more oće mu kupit novu", Nensi ne skriva oduševljenje reakcijama ljudi i skromno priznaje kako joj je neugodno.
Bicikle su, naglašava, iznimno skupe tako da je dječakova bila polovna. Priča je toliko predivna, ne skriva sreću sugovornica, da joj se javio i prodavač bicikla i ponudio se djetetu darovati novu. Dječak Karlo jučer je bio iznimno tužan, kaže, ali danas ne skriva iskreni smiješak, od uha do uha.
"Nisan moga virovat da ju je neko uzeja. Bija san baš nesritan. Ima san staru biciklu i štedija san za novu, a nisan je stiga ni izvozat kako triba. Zahvalan san dobrin ljudima. Ne triba meni puno, nova bicikla će opet bit polovna i kupit ćemo je od istog barbe", povjerava nam skromni dječak.