Hrana ne prestaje poskupljivati premda inflacija usporava, a padaju i cijene goriva koje su uvijek dežurni krivac za sva podizanja cijena.
Sve cijene su u ožujku rasle 10,7 posto što je manja godišnja stopa inflacije nego u veljači kada je iznosila 12 posto, ali to ne vrijedi za hranu kojoj su cijene na godišnjoj razini porasle u veljači 17,7 posto, a u ožujku 18,1 posto, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
Neki prehrambeni proizvodi poskupjeli su u ožujku najviše od početka prošle godine, pa je svježe povrće poskupjelo 20 posto, što je najveći godišnji rast cijena povrća u proteklih 15 mjeseci, a isto vrijedi i za poskupljenja maslinova ulja od 17,8 posto, jestivih životinjskih masti kojima su cijene porasle 44,5 posto, smrznutog voća koje je skuplje 55,4 posto i čokolade kojoj su u ožujku cijene skočile za 12,8 posto.
Maslac je u ožujku poskupio 27 posto što je najveća godišnja stopa rasta cijena te namirnice u protekloj godini dana, a u ožujku su i dalje jaja rekorderi sa stopom rasta od 63 posto. I ostale namirnice su značajno poskupljivale, i to znatno više od stope inflacije: kruh i mlijeko s niskim udjelom masti skuplji su 29 posto, sir i krumpiri 25 posto, jogurt 20 posto...
Iznenađenje su jestiva ulja
Samo je jedan artikl u ožujku bio jeftiniji na godišnjoj razini, i to čak 12 posto za koliko su pale cijene jestivim uljima. Jestiva biljna ulja su bila jeftinija i na mjesečnoj razini, pa su u ožujku prosječno koštala 1,9 posto manje negoli u veljači. Na mjesečnoj razini se pad cijena može izbrojiti na prste, a bilo je više poskupljenja, i to su uglavnom bila najveća poskupljenja u prva tri mjeseca ove godine.
Tako je za 11,2 posto poskupjelo svježe povrće u ožujku, svinjetini su cijene u mjesec dana porasle 6,2 posto, ribi 4,4 posto, jajima i svježem voću 1,9 posto...
Cijene hrane su rasle, a inflacija se smanjila zato što uz hranu i druge kategorije proizvoda i usluga utječu na ukupnu inflaciju. Tako je energija znatno manje poskupjela na godišnjoj razini, za 7,4 posto, dok je na mjesečnoj jeftinija 0,8 posto i time je ublažila i smanjila ukupnu stopu inflacije. Također su cijene stanovanja, vode, električne energije i plina na godišnjoj razini porasle 10,5 posto, dok su na mjesečnoj pale 0,4 posto, ujedno je i prijevoz na godišnjoj razini bio skuplji 1,4 posto, a na mjesečnoj 0,1 posto.
Na hranu otpada najveći dio potrošačke košarice iz koje se računa inflacija, a potom na režije i energiju te prijevoz. Struja je u ožujku na godišnjoj razini bila skuplja 12,4 posto, plin 15,5 posto, goriva su pojeftinila, i to dizelsko 11,5 posto, a benzinu su cijene pale 8,7 posto. Dizelu su cijene pale i na mjesečnoj razini za 2,9 posto, dok su benzinu malo porasle za 0,3 posto. Sve je to utjecalo na stopu inflacije i ublažilo utjecaj daljnjeg rasta cijena hrane koje su na godišnjoj razini skočile u ožujku za 18,1 posto.
Na hranu ide glavnina primanja
Državni zavod za statistiku objavio je i prosječne maloprodajne cijene koje za određene proizvode objavljuje od rujna prošle godine, prema kojima se, primjerice, vidi da je povrće u ožujku najviše poskupjelo od rujna. Dok čovjek može smanjiti troškove goriva, potrošnju električne energije i vode, kupnju nove odjeće i obuće, ne može se odreći hrane jer mora jesti.
Štednja na hrani znači odricanje od voća, povrća i kvalitetnije hrane, kupnju prehrambenih proizvoda na akcijama ili pred istekom rokova trajanja, kako bi se dobilo što više namirnica ne vodeći računa o kvaliteti ili nutritivnim vrijednostima.
Sve se može platiti zdravstvenim problemima, ali na zdravlje mogu misliti oni kojima to prihodi dozvoljavaju.
Svako kućanstvo ima svoje brige, jednako kao što svako ima svoju inflaciju ovisno o potrošnji svakog kućanstva, a službena stopa inflacije predstavlja prosječno ili reprezentativno kućanstvo koje troši manje na hranu nego ona siromašnija kućanstva, odlazi u kafiće i restorane i ne pješači da bi uštedjelo na gorivu.
Oni kojima hrana pojede glavninu mjesečnih prihoda od plaće ili mirovina znatno više osjećaju poskupljenja hrane i njima je inflacija viša nego ostalim kućanstvima koja imaju prihode iz kojih mogu trošiti na druga dobra i usluge.