StoryEditorOCM
RegionalZADRANI NA BRAČU

Oporavak pučiškog ‘Jadrankamena‘: Novi vlasnik iz Amerike rodom je iz Privlake, a u nadzorni odbor postavio je trojicu Zadrana!

Piše Damir Tolj/SD
10. svibnja 2021. - 14:15

Rijetki strani gosti okretali su nasmijane glave za mjesnim ljepotama. Poput suncokreta. Nezainteresirani za vrhunac kampanje užežin lokalnih izbora; nesvjesni da je "Jadrankamen" upravo izišao iz devetogodišnjeg stečaja; oduševljeni mirisom procvale kadulje ljubičastih tonova i toplinom žutih brnistrinih cvjetova.

Ima li veselja u istoimenoj pučiškoj vali - baš neobično! - nismo mogli ustanoviti: "novi" direktor Marko Vlahović danima je izbjegavao pozive i poruke, da bi nam na kraju napisao kako novi vlasnik ne bi još u medije, kako je pred njima još puno posla i neizvjesnosti. A htjeli smo tek čuti i vidjeti kakve su te nove perspektive i urezuju li osmijehe na lica škarpelina.

Eto, morali smo drugim stazama. Primio nas je ljubazno Marino Kaštelan (HDZ), općinski načelnik. Baš se pogodilo da je vijest o uskrsnuću "Jadrankamena" stigla u jeku kampanje. A, ističući biračima svoje adute, ni pučiški čelnik nije propustio istaknuti uspjehe u revitalizaciji "Jadrankamena".

Kaštelan je, kao općinski čelnik, bio i predsjednik Odbora vjerovnika tvrtke u stečaju, iako općinska potraživanja nisu ni blizu tolika kao ona velikih igrača.

image
Nikola Vilić/Cropix

Spas u zadnji čas

- Ovo je spas u zadnji čas! Pao nam je kamen sa srca i mislim da ćemo se konačno moći osloniti na taj naš pučiški bili kamen. Ulagač je naumio od "Jadrankamena" stvoriti svjetsku firmu. Vjerujemo u preporod kamenarstva u Pučišćima, u renesansu! Čovjek je radnik, sve je stvorio svojim rukama u Americi, kamo je otišao sredinom "osamdesetih". Naučio je prvo skočiti, pa tek onda reći hop, vjerojatno je to razlog opreza i medijske šutnje. Ovdje je oduševio svih: jednostavan, pristupačan, vrijedan...

Ukupne obveze prema vjerovnicima, sukladno stečajnom planu, teške su nešto više od 103 milijuna kuna, koje vjerovnicima treba namiriti u roku od dvije godine, računajući od lanjskog prosinca. "Jadrankamen" je bio završio u stečaju s dugom od 213 milijuna kuna. Iako je bilo nekoliko ponuđača, vjerovnici su vjeru dali Mili Grbiću, Hrvatu iz Privlake pokraj Zadra, ali s američkom adresom. Preciznije, njegovoj tvrtki MRC ROCK&SAND iz Kalifornije.

Grbićeva tvrtka dokapitalizirala je "Jadrankamen" s 45 milijuna kuna, uplatom u novcu koncem prošle godine, čime je postala jedini dioničar. Odnosno, novi vlasnik društva. Stečaj je zaključen u siječnju, poslije devet godina, a u travnju su novosti upisane u sudski registar.

Vjerovnicima je u prosincu uplaćena prva rata od 28,5 milijuna kuna. Radnici su dosad namireni s 15,5 milijuna, od čega većim dijelom tijekom stečaja, a kroz prvu ratu u prosincu dobili su 5,8 milijuna kuna. Potražuju još 8,8 milijuna, koje će dobiti u dvije rate do kraja godine. Time bi 299 bivših i sadašnjih radnika bilo u cijelosti namireno.

image
Nikola Vilić/Cropix

Danas je u "Jadrankamenu" 135 zaposlenih. Ostali vjerovnici namiruju se u pet jednakih rata u roku od dvije godine, zaključno s prosincem 2022. Ukupna radnička potraživanja po stečajnom planu iznosila su 24 milijuna kuna, dok su razni vjerovnici potraživali oko 190 milijuna. Najveći su banke i država, čije su tražbine bile osigurane hipotekama i oni će naplatiti polovinu tražbina, dok će mali dobavljači bez osiguranja dobiti tek 12,5 posto, uvećano za kamate na obročnu otplatu.

Novi vlasnik obvezao se u iduće četiri godine uložiti 37 milijuna kuna u modernizaciju: nabavu novih strojeva i opreme za obradu kamena, te obnovu proizvodnih hala. Planira se otvaranje novih kamenoloma i širenje postojećih, kao i ulaganje u kadrove. Privremena teretna luka u uvali Veselje trebala bi postati trajna, s višegodišnjom koncesijom.

Radi s vojskom...

- Grbić je svoj čovjek, ne igra za nekoga trećeg. Ustrajao je, a imao je sve razloge odustati: korona u svijetu, gospodarska nesigurnost, dojučerašnja okrenutost Amerike sebi, činjenica da većina tvrtki ne preživi stečaj...

image
Nikola Vilić/Cropix

Načelnik govori da će Grbić obnoviti i proširiti proizvodnju za domaće tržište, ali ne samo sirovine, već i obrađenog kamena uz pomoć novih strojeva, što donosi veću dodatnu vrijednost. Ključni su pilana i prerada kamena, to znači nova radna mjesta i prihod. Sve što se ne može prodati u Hrvatskoj, može u svijetu:

- Otvorio bi nam vrata američkog tržišta. Prvih godina 500 kontejnera, a u srednjem roku 5000 kontejnera gotovih proizvoda godišnje planira se poslati u Ameriku, gdje Grbić ima široku mrežu partnera, budući da se kamenarskim poslom dugo i uspješno bavi. Radi s vojskom, državom, interventnim službama; na cestama, nasipima brana, utvrđivanjima obala, temeljenjima vjetroelektrana... Bavi se reciklažom građevinskog otpada, eksploatacijom tehničkog kamena, a ima i koncesiju za obradu viška materijala u rudnicima zlata. Zgodno, imao je veći profit od samih kopača zlata!

Od Kaštelana čujemo da Grbić zapošljava 60 ljudi u Kaliforniji i da ima 25 milijuna dolara godišnjeg prometa. U "Jadrankamenu" je postavio trojicu svojih ljudi u novi Nadzorni odbor, Zadrana, (Marko Kolanović, Ante Vukašina i Toni Kolanović) a ulaganje u tvrtku i njezin razvoj jedina su mu garancija da će vratiti uloženi novac.

Zvuči obećavajuće, ali što dosad na otočnom kršu nije zvučalo baš tako: kao zbirka lijepih želja iz predizbornih brošura. A kako se to sve čini radnicima? Imaju li vire? Pojma nemamo, nisu nam dali k njima. Daleko smo ostali od Veselja. Nadamo se da će ga se i oni jednom nauživati.

image
Nikola Vilić/Cropix

"Jadrankamenov" susjed je Nikola Eterović, vlasnik Klesarskog obrta "Škarpelin" i tvrtke "Duboka kamen", s kojom nagodinu planira otvoriti kamenolom. U kavu, ali i strojeve za obradu kamena u postojećem pogonu, uložit će milijun eura, od čega bi iz europskih fondova trebalo doći 200.000 eura. I načelnik je pomogao oko dokumentacije.

- Svi se nadamo! Ono staro u "Jadrankamenu" nije bilo zdravo. Vidija san se s Amerikancen kad je bija ovde, ako sve bude ka šta je reka - bit će ka bog! Ostavija mi je dobar dojam kad je bija doša, vidi se da nije neki mešetar: u radničkome autobusu ničin ne bi odskaka od radnika.

Eterović se nada da bi Amerikanac mogao otvoriti tržište i drugim pučiškim kamenarima. Kaže, zašto ne bi mogli biti prva ruka isporuke, a ne šesta. Da prodaju gotove proizvode, ne samo sirovinu. Bolje su cijene, koristi bi imali svi u mistu.

- Naprimjer, kubik sirovine je od 700 do 1000 eura. Ispilani klesanci su od 12.000 do 20.000 kuna, a gotov proizvod, ka šta su kade, fontane, kandelabri, rozete..., idu i po 10.000 eura.

Sve je bolje od onoga što je bilo. Ljudi su se opekli, nije čudo da su oprezni, ali ako pitate Eterovića, ako je Amerikanac donio novac, brzo će se vratiti i optimizam.

image
Nikola Vilić/Cropix

Izradom i prodajom kamenih suvenira bavi se Marijo Eterović Sorić. Ima štand usred Pučišća. Prije pandemije, u veleprodaji je nudio svoje proizvode na više od 20 mjesta od Dubrovnika do Rovinja. Na području općine, dvadesetak je sličnih pogonića, s pedesetak ljudi, godišnje se u tom poslu zavrti milijun eura. Virus hara i tom nišom, pa se svi nadaju da će predstojeće ljeto ipak biti bolje.

- Onako se više nije moglo dalje u "Jadrankamenu". Virujemo da će se konačno ploča okrenit i da će novi ulagač pokrenit proizvodnju. To bi i nama odgovaralo, radi nabave sirovine. Bez "Jadrankamena" i mi bi bili gotovi za koju godinu. Ima i privatnoga kamena, i dobar je, ali "veselje" je ipak brend, ljudi ga znaju i dosta traže - govori Eterović Sorić.

image
Nikola Vilić/Cropix

A Boženko Martinić, koji je trideset godina bio rukovoditelj pilane, a u "Jadrankamenu" odradio ukupno četrdeset godina, i sam se pita:

- Ima li budućnosti?! Za rad uvik ima, za nerad nikad! Čovik je uložija svoj novac, uzeja je veliki rizik i svojim žepon platija godine nereda velikih i malih igrača u "Jadrankamenu". Firma je puste godine počivala na monopolu, niko drugi nije moga vadit kamen, a i na teškome trudu meštara i radnika, koji su digli misto. Onda je doša bolji standard, svit se malo opustija, ko će više slat dicu na težak rad. Stara generacija meštara išla u penziju, a nova nije ni blizu ka stara. Oće li ko imat radit tome novome ulagaču - e, to je već druga stvar. Vidit će i sam...

26. studeni 2024 17:37