Četrdesetjednogodišnji Splićanin Ivan Mravak umro je u Zatvoru Remetinec 24. rujna ove godine, a njegov otac Branko i sestra Jelena Mravak - Perović još uvijek ne znaju ni od čega ni kako. Ivan se morao vratiti iz Njemačke gdje je radio kao monter u tvrtci "Li Rohrleitungsbau GMB" iz Düsseldorfa kako bi odslužio dio zatvorske kazne od sedamnaest mjeseci koja mu je izrečena zbog posjedovanja i dilanja droge.
On je 2020. godine pravomoćno osuđen na dvije godine i dva mjeseca zatvora te je 5. rujna upućen u Zavod za dijagnostiku u Remetincu gdje se nakon trotjedne procjene odlučuje gdje će osuđenik služiti kaznu.
- U Remetinec je otišao zdrav, a vratio se mrtav. Samo su me tog 24. rujna nazvali u 9.23 ujutro i rekli da mi je brat umro i da ga jednostavno ujutro nisu mogli probuditi. Bojala sam se takvoga ishoda jer mi je Ivan od 13. rujna u telefonskim razgovorima govorio da se osjeća loše, da ih ima osmero u sobi i da su štrajkali glađu jer nikoga od bolesnih ne vode u bolnicu. Pozivi su potom bili sve alarmantniji pa nas je molio da zovemo novinare i da ih obavijestimo da mu je stanje sve lošije i da je općenito stanje u zatvoru alarmantno. Sumnjao je da ima Covid koji je već prebolio za Božić prošle godine. Deset dana se tada borio i mučio, bio je to teži oblik Covida.
U idućem pozivu mi je rekao da je molio komandira u zatvoru da ga odvedu na liječenje u bolnicu. Nas ipak nije htio toliko puno opterećivati, ali svojoj djevojci s kojom je pet godina u vezi je prije smrti rekao da će jedva doći do kreveta nakon što završe razgovor jer se osjeća toliko loše i iscrpljeno - govori nam njegova sestra Jelena. Kaže kako joj je sad žao što nisu alarmirali javnost. Bojali su se da mu ne pokvare "budući status kod odsluženja kazne".
Nema nalaza obdukcije
- Nismo htjeli da dođe u zatvor k'o neki bundžija ili tako nešto slično. Znate, on nije osuđen za neko dilanje u grupi nego je bio konzument i sitni prodavač i ta osuda od dvije godine i dva mjeseca iz 2016. godine, koja je poslije potvrđena, mu je bila jedina u životu, a mi smo mislili i zadnja. Poslije se ostavio droge, čist je već par godina i zarađivao je dobro u Njemačkoj gdje sam mu ja našao posao preko svog prijatelja, Livnjaka Dražena Lovrića.
Sada iza njega ostaju troje djece, mojih unuka i to dva sina od sedamnaest i po i dvanaest godina te kćerka od trinaest godina. Iako je razveden, moj Ivan je imao dobar odnos sa svojom bivšom suprugom i djecom. Što im nakon svega reći i kako ih utješiti. Kako nas sve utješiti? - pita se njegov otac Branko.
Obitelj Mravak samo traži od nadležnih iz Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa da im kažu kako je i od čega umro njihov Ivan te je li morao umrijeti. Ističu da im je rečeno kako će uzrok smrti doznati tek nakon obdukcije, ali taj nalaz nije stigao punih mjesec i pol dana.
- Kao njegov odvjetnik koji ga je branio i u kaznenom postupku, obratio sam se KBC-u Zagreb, a kad su me obavijestili da oni nisu radili obdukciju, obratio sam se Zavodu za sudsku medicinu i to 28. rujna te dan kasnije dobio obavijest da je moj zahtjev zaprimljen. No, nikakvog odgovora iz Zavoda nisam dobio iako je od toga prošlo mjesec i pol dana. Moj klijent Ivan kao i nitko drugi nije zaslužio smrt u zatvoru jer je u životu imao šanse da uspije i da se vrati svakodnevnom životu.
U istražnom zatvoru je proveo devet mjeseci nakon uhićenja 2015. godine te je izišao na slobodu do pravomoćnosti presude. Ako se odbije ovih devet mjeseci istražnog zatvora koji mu se uračunavaju u dosuđenu presudu, preostalo mu je bilo još sedamnaest mjeseci i nakon dvije trećine odslužene kazne izišao bi vani. Imao je stalni posao, troje djece, ostavio se droge i postojali su svi uvjeti da mu se iziđe u susret u vidu smanjenja kazne i veće od dvije trećine.
Sada moram, nažalost, voditi drugu bitku i tražiti odgovore na pitanja od čega je i zašto umro? Po Ustavu RH svako biće ima pravo na život i u RH ne postoji smrtna presuda koja je mom klijentu izgleda izrečena ako se ustanovi da nije imao pravo na adekvatno i kvalitetno liječenje u Zatvoru Remetinec prije nego je umro - govori nam splitski odvjetnik Darko Krčum.
'Nismo ga mogli vidjeti'
- Ne znam još uvijek je li moj brat umro od Covida ili nije. Zapravo ne znamo od čega je umro! Najprije su nam rekli da ne moramo nositi odjeću prije preuzimanja mrtvog tijela, a onda kad smo došli u Zagreb pitali su nas gdje nam je odjeća za pokojnika. Ja ga niti itko od obitelji mrtvog nismo mogli vidjeti. Ako je korona, govorili su mi da ga onda neće oblačiti, a ako nije da hoće. Mi smo kupili odjeću za pokojnog brata i on je obučen prije nego je stavljen u lijes, ali ga nismo imali pravo vidjeti - govori nam njegova sestra Jelena.
Otac i ona kažu da su 4. listopada (11 dana nakon Ivanove smrti) na Novoj TV gledali izjavu upravitelja Zatvora Remetinec Slavena Funde povodom nove smrti i to 45-godišnjeg istražnog zatovrenika. Tada je Funda rekao da je smrt 45-godišnjaka osma zabilježena smrt u kaznenom zatvoru Remetinec te da niti u jednom od tih dotadašnjih slučajeva nije potvrđena nasilna smrt niti smrt uzrokovana bolesti Covid-19.
- U jednom smrtnom slučaju utvrđen je propust medicinskog osoblja, rekao je tada Funda i mi se opravdano bojimo da je to bilo baš u slučaju našeg Ivana, ali to ne znamo službeno. Nas nitko ne obavještava ni o propustima ni o nalazima obdukcije niti o tome je li našem Ivanu omogućeno kvalitetno liječenje. Ništa, kao da nije umro čovjek u naponu snage i iza sebe ostavio troje djece i kao da njegova smrt neće rastužiti ni zaboljeti nikoga - zaključila je najbliža rodbina pokojnog Mravka.