Ništa protiv Dubravljana! - kao da mi je između redova u susretu na šibenskoj Pijaci poručio jedan sumještanin uhićenog Dane Škugora, oca Damira Škugora, direktora Ine za plinski sektor koji je, prema sumnjama istražnih tijela, bio kreator upravo otkrivene velike pljačke te tvrtke.
Lopovske ljestve su jedni drugima držala još četvorica, među njima – nazdravlje – i Josip Šurjak, predsjednik nacionalne Odvjetničke komore. O tih 800 milijuna ili cijele milijarde zamračenih kuna komentatori pišu kao o najvećoj financijskoj aferi otkako je samostalne Hrvatske te će istraga pokazati je li u moru novca od nekoliko milijuna kuna koje je sin Damir uplatio na račun oca Dane, mirnog umirovljenika, sadržano i 150 tisuća eura, za koliko je Dane, nema puno, kupio staru kuću poznate šibenske obitelji isplativši 11-ero nasljednika.
Toverna, točionica...
Ne, to novinaru nije prišapnuo rečeni Dubravljanin, s kojim je razgovor o dobro poznatoj obitelji Škugor izgledao kao onaj nikad razjašnjen dijalog "dva zeca, tri zeca", a da se nikad ne dozna o koliko je zečeva riječ. Čak me – namjerno, uvjeren sam – uputio na drugi kraj grada da tragam za trgovinom metražne tkanine i posteljine koju kao vlasnica vodi Danina supruga i Damirova majka Rada, a zapravo se nalazi iza ugla kafića u kojem sam ga zatekao i kasnije od drugih prikupio neke informacije.
Podatak o nedavnoj kupnji nekretnine na jako dobroj poziciji usred Šibenika, nedaleko od frekventne Pijace kazao mi je drugi poznanik koji se tu zatekao na kavi, kao i to da je Dane – dok mu bog nije uslišio molitve pa mu je na račun kapnulo pola milijarde kuna, nasmijao se sugovornik – u "ono" vrime radio u Stanici za tehnički pregled vozila. Bio je poznat po "susretljivosti" pa bi zažmirio na jedno, ponekad i na oba oka glede ispravnosti auta... Ništa čudno i zacijelo nije bio jedini iz branše poznat po toj "susretljivosti". "To vrijeme" danas više nije moguće, sve da netko i hoće: kontrolore tehničke ispravnosti prate kamere, mjerenja bitnih vrijednosti od važnosti za propisan rad vozila također se snimaju.
Za obitelj Škugor, čiji je član i kći Danijela, život i prosperitet i inače su se vrtjeli oko Pijace, trgovine... Prije rata Škugori su držali tovernu, točionicu, opet nadomak Pijace, a navodno im je omiljena uzrečica bila: "Dok je masta, cukra i vode!", bit će i vina.
- Zapravo, oni su cijeli život bili vrlo vrijedni ljudi i nisam jedini koji će reći da je Rada Škugor sve to ustrojila i držala konce u rukama. Imali su također jednu ili dvije krave, dobar maslinik, vinograd... Ustajali su iz postelje u noći da bi stigli obaviti sve poslove prije odlaska na stalna radna mjesta.
Rada je bila zaposlena tijekom tranzicije u propaloj "Šibenki", da bi potom vodila vlastite trgovine, kaže nam sugovornik koji Damira Škugora poznaje iz školskih dana. Zajedno su 1990-ih bili prvi naraštaj šibenske gimnazije poslije Šuvarove reforme iz socijalizma i nisu se družili. Damir je bio solidan učenik, međutim, izvan škole nije sudjelovao ni u kakvim drugim aktivnostima. Vjerojatno je pomagao roditeljima u poljoprivrednim radovima, kaže Damirov školski kolega, dodajući da je nakon srednje škole i završetka fakulteta ostao u Zagrebu, te je slabije poznat u rodnom gradu.
‘Sumnjivi diletantizam‘
- Vrijedni ljudi, dakle, sve su podredili namicanju: osim kuće u Dubravi, velike "kao škola", Škugori u Šibeniku već godinama imaju barem još pet stanova - kaže njegov školski kolega.
Pitam se, nastavlja školski kolega, kako bih ja reagirao da mi sin prišapne da će na moj račun uplaćivati basnoslovne svote... Sigurno ne bih pomislio da mi je bog ispunio molitve, nego da stvar smrdi do neba!
Većina sugovornika s kojima smo o ovome razgovarali tijekom vikenda, a koji poznaju obitelj Škugor, zamjećuje sumnjivi diletantizam u provođenju te velike pljačke. Krajnje je amaterski, kaže jedan od sugovornika, uplaćivati toliki novac na račun jednoga umirovljenika i očekivati da to može proći tek tako, kada je već glatko prošlo mimo nadzornih tijela same INE. Bit će najprije da je riječ o bahatoj uvjerenosti da im nitko ništa ne može, najvjerojatnije utemeljenoj u nečijoj moćnoj zaštiti. Sve dok lagodna sigurnost više nije mogla držati vodu, tko zna zašto i za čiji račun na kraju?